naslovnica imo edc info o portalu kontakt naslovnica o europskoj uniji institucije eu agencije eu-a pravo eu publikacije i dokumenti baze podataka eu hrvatska i eu
Audiovizualna politika
Borba protiv prijevara
Carinska politika
Ekonomska i monetarna unija
Energija
Informacijsko društvo
Kulturna politika
Ljudska prava
Obrazovanje, izobrazba i mladi
Poduzetništvo
Poljoprivredna politika
Pravosuđe i unutarnji poslovi
Prometna politika
Proračun
Proširenje EU
Razvoj
Regionalna politika
Ribarstvo i pomorska pitanja
Sigurnost hrane
Trgovinska politika
Tržišno natjecanje
Unutarnje tržište
Vanjski odnosi
Zajednička porezna politika
Zajednička vanjska i sigurnosna politika
Zapošljavanje i socijalna pitanja
Zaštita okoliša
Zaštita potrošača
Zdravstvo
Znanost i istraživanje
Naslovnica > EU u fokusu
Vanjska politika Europske unije: 'više za više' ili 'više od istog'?

Poljsko predsjedništvo Europskom unijom  ponosno je objavilo kako je preko 500 predstavnika medija tražilo akreditaciju za prisustvovanje summitu o Istočnom partnerstvu koje se održalo u Varšavi 29. i 30. rujna, kaže se u članku kojeg je objavio europski informativni portal EUobserver. 

Od samog početka jasno je da je Summit o Istočnom partnerstvu u Varšavi prvenstveno bio vježba odnosa s javnošću poljskog predsjedništva, posebno u kontekstu nadolazećih izbora 9. listopada 2011., i prilika da poljska vlada izloži jednu od svojih ideja.

Zbog toga su se poljski analitičari okomili na svog ministra vanjskih poslova, Radoslawa Sikorskog, prozivajući ga zbog nedovoljnog poticanja formiranja zajedničkog europskog mišljenja, te zbog neujedinjenog mišljenja oko deklaracije o Bjelorusiji, nazivajući sve te probleme velikim 'neuspjehom poljske diplomacije'. Sumirajući sve probleme, nameće se pitanje što bi europski čelnici mogli naučiti iz prošlog summita.

Više od istog

Europska politika prema susjedstvu, koja je predstavljena u svibnju ove godine, pozvala je njezino susjedstvo na suradnju pod motom 'više za više'; to bi značilo da ta ideja koja povezuje dva partnera treba biti stvarna, 'fizička' podrška reformama u državama, a ne samo 'mrtvo slovo na papiru'.

No, rezultati summita pokazuju, da dokle god će Unija ima čvrst stav o arapskom proljeću u južnom susjedstvu, više ponavljati stare grešku na post-sovjetskom istoku.

Međutim, umjesto da se više fokusira na provođenje politike modela 'više za više', Unija ponovno zanemaruje nedostatak reformi u istočnoj regiji, obećavajući regiji veću financijsku potporu i dublju političku suradnju.

Unija je tako ponudila 9 milijardi dolara bjeloruskom predsjedniku Aleksandru Lukašenku, u zamjenu za oslobađanje političkih zatvorenika i održavanje slobodnih i poštenih izbora, koji ne zahtijevaju da on sam odstupi s te dužnosti. Te su činjenice prilično iznenađujuće, jer se čine kao nesretni podsjetnik na pogreške koje je Europska unija već imala u slučaju južnog Mediterana. Može li biti da je to  samo jedan od dokaza da Unija nije naučila mnogo iz arapskog proljeća i da će se nastaviti ponavljati iste pogreške koje su već učinjene u prošlosti?

Oni koji misle da je Summit bio uspješan tvrde da će novi europski angažman pomoći u održavanju stabilnosti na istoku, istodobno poništavajući ruski utjecaj u toj regiji. Također, isti analitičari kažu da će taj isti angažman u istočnoj regiji približiti istok europskim vrijednostima.

Međutim, ova vrsta 'dosljednosti vanjske politike EU-a', kako je prikazuju iz Unije, samo označava promijenjen naziv već ranije pokrenute inicijative prema istočnoj regiji. Tako Istočno partnerstvo (EAP) označava samo još jednu potvrdu 'nestabilnog' obećanja Europske unije  - obećanja koje još nije recipročno obvezama lidera u toj regiji – a to je da se oformi prava demokracija, da zaživi vladavina prava i da se dogode političke reforme.

Upravo Deklaracija o Bjelorusiji, koju su istočni partneri odbili potpisati, bio je izravan pokazatelj  duboke zabrinutosti europske zajednice zbog pogoršanja ljudskih prava, loše ili nepostojeće demokracije i ništavne  vladavine prava. Obzirom na iznos novca koji Europa ulaže u regiju, a ne postoji potpisan dogovor o temeljnim načelima, vrijednost novca u ovom slučaju  postaje veliki problem.

Ukoliko se veća količina financijske pomoći Unije kanalizira kroz izravne potpore istočnom proračunu - gdje potrošnja iste nije pod kontrolom - porezni obveznici Unije će se također početi pitati što to točno oni sponzoriraju. Financiranje 'rupe bez dna' nema smisla – i ne samo u financijskom smislu.

Naravno, takvo što će naići na veliko odobravanje Rusije, jer to pogoduje njihovoj politici – gomilanje kontraargumenata pogoduje učvršćivanju ruskih vlasti na istoku. Budući da se prijedlozi Unije najčešće doimaju neupućeni i nedosljedni, te dovoljno nejasni, Rusija ima značajan prostor za gospodarske i političke manevre. U tom smislu, potpora Istočnom partnerstvu od strane Moskve je najvjerojatnije realna (i iskonska).

Kako 'poboljšati' Istok?

Prije nego što Unija organizira idući Summit o istočnom partnerstvu, njezine bi se vođe trebale upitati da li druga strana – Istok - partnerstvo shvaća i prihvaća jednakom ozbiljnošću kao i europska strana?

To se ne odnosi samo na pitanja geopolitičke i financijske prirode. Slaba i napaćena društva u regiji mogu završiti gledajući kako je EU pobacila u modelu gospodarskog i političkog razvoja, te se vrlo lako može dogoditi da još više ispaštaju u svojim nerazvijenim zemljama. To nije samo loše za EU kao brand, to je također loše za potencijalnu nadu o poboljšanjima na društvenoj razini i poboljšanju opće politike u regiji.

Iva Kornfein