naslovnica imo edc info o portalu kontakt naslovnica o europskoj uniji institucije eu agencije eu-a pravo eu publikacije i dokumenti baze podataka eu hrvatska i eu
Audiovizualna politika
Borba protiv prijevara
Carinska politika
Ekonomska i monetarna unija
Energija
Informacijsko društvo
Kulturna politika
Ljudska prava
Obrazovanje, izobrazba i mladi
Poduzetništvo
Poljoprivredna politika
Pravosuđe i unutarnji poslovi
Prometna politika
Proračun
Proširenje EU
Razvoj
Regionalna politika
Ribarstvo i pomorska pitanja
Sigurnost hrane
Trgovinska politika
Tržišno natjecanje
Unutarnje tržište
Vanjski odnosi
Zajednička porezna politika
Zajednička vanjska i sigurnosna politika
Zapošljavanje i socijalna pitanja
Zaštita okoliša
Zaštita potrošača
Zdravstvo
Znanost i istraživanje
Naslovnica > EU u fokusu
2011.: 'Godina užasa' ili 'godina čuda'?

Prije točno godinu dana, europski su analitičari za nadolazeću 2011. godinu prorekli 'Annus horribilis' – 'godinu užasa'. Međutim, nisu niti slutili što će se upravo desiti kroz tu godinu.Prisjećajući se događaja cijele  prošle godine, teško je ne osjetiti 'seizmički pomak' na međunarodnoj razini: rušenje nekad nepobjedivog arapskog režima, potres u Japanu i nuklearna katastrofa koja je uslijedila, financijska kriza u eurozoni i dužnička kriza u Europi koja je utjecala na povijest europske valute, kaže se u članku kojeg donosi europski informativni portal EurActiv.

Predvidljivo, dužnička kriza je dominirala naslovnicama svih medija kroz čitavu godinu, a političari Europske unije strahovali su od raspada eurozone, naglašavajući da je ovo 'najgore razdoblje u Europi, još od Drugog svjetskog rata', te da se podjela između Europljana produbljuje i da populizam rapidno raste.

Zemlje Unije su se podijelile u paketu gospodarskih kriza: nakon Grčke, Portugala i Irske, niz gospodarskih kriza u 2011. godini nastavile su Španjolska i Italija, a u posljednje je vrijeme čak i 'zdravim ekonomijama' zaprijetila kriza zbog cjelokupnog duga.

Bila je to također godina nezadovoljstva nad gospodarskom nesigurnosti, socijalnom nejednakosti, ispunjena nasiljem. Grčki su građani, ogorčeni na mjere štednje svoje Vlade, iskazali to prosvjedima na ulicama diljem države. 'Indignados' su demonstrirali protiv nezaposlenosti i 'divljeg' kapitalizma u Španjolskoj. U svjetlu raskoši kraljevskog vjenčanja, val nasilnih nereda proširio se preko Londona na druge britanske gradove, a Norveška je pretrpjela najgori pokolj u doba poraća.

Arapska revolucija

'2011. je bila vrlo loša godina', rekao je politički analitičar Janis Emmanouildis. Godina je započela vrlo brutalno – 4. siječnja 2011. 26-godišnji Tunižanin, koji je radio kao prodavač voća i povrća, umro je od opeklina tri tjedna nakon što se zapalio u znak prosvjeda zbog toga što su mu je policija rutinski plijenila robu.

Upravo je to bila iskra za revoluciju koja će pomesti i ostatak arapskog svijeta. Popularni ustanci protiv autoritarnih režima diljem arapskog svijeta i Arapsko proljeće donijeli su nade za slobodom i novim mogućnostima, identično kao revolucija koja je zahvatila Europu nakon pada Berlinskog zida i sloma željezne zavjese. Predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso opisao je te događaje kao 'ponovan susret s poviješću'.

Val izbjeglica stvorio je paniku u Europi, primjerice u zemljama poput Grčke i Italije koje su već tada bile pod financijskim pritiskom. No, treba uzeti u obzir da su neki od smijenih diktatora preživjeli su desetljećima na vlasti, dijelom zahvaljujući i potpori Zapada.

Nakon obećanja Arapskog proljeća, došla je jesen koja je razočarala Uniju. Tuniški izbori donijeli su islamističke stranke na vlast. U Egiptu su izbori održani unatoč nasilju. U Libiji je NATO svojim snagama sudjelovao u ratu, a snage su bile predvođene Britanijom i Francuskom, pod izgovorom da 'samo provode zonu zabrane leta'. Libijski diktator Muammar Gadafi ubijen je pod vrlo sumnjivim okolnostima.

Europska unija u velikoj je mjeri razvijala sustav obrane kroz te događaje, a Francuska i Italija su se prepirale zbog prihvata izbjeglica iz Tunisa, na što je Komisija reagirala nemoćno i neodlučno. Francuska se snažno usprotivila izjavama Gillesa de Kerchova, ravnatelja anti-terorističkog sustava Europske unije, koji je izjavio da je libijski sukob podigao terorističke tenzije u Europi.

Pod pritiskom Francuske i Italije, zbog situacije sa sjevernoafričkim izbjeglicama, Schengenski sporazum je revidiran kako bi europskim vladama dao veću kontrolu nad europskim granicama. Europska je komisija nevoljko popustila tom pritisku, i to isključivo zbog bojazni oko mogućeg 'raspada' europskog jedinstva.

Euro kriza

Ulazeći u novu 2012. godinu, još se uvijek ne nazire kraj euro krizi. Sastanak europskog  vodstva nije uspio smiriti brige o zajedničkoj valuti, europskoj solidarnosti i potencijalnom novom vodstvu. Neki analitičari nazvali su te sastanke 'enigmatskim summitima'.

'Ne možemo znati u kojoj fazi krize smo trenutno“  - rekao je Janis Emmanouildis.'Jesmo li možda još uvijek u sredini ili na početku kraja koji vodi u Armagedon? Ili smo na početku kraja, u tom smislu da smo korak ka ostvarenju sustava koji će nas osloboditi krize?'

Neki analitičari tumače ono se događa danas kao ponavljanje europske prošlosti 70-ih i 80-ih, prije Maastrichtškog ugovora, brzog proširenja, otvaranja granica i zajedničke valute.

Ulozi su mnogo viši danas. 'Ako se sustavi negativno poslože u ovoj krizi, učinci će biti vrlo nepovoljni za cijelu Europu. Ali mislim da je vjerojatno najgora kriza procesa europskih integracija ipak već prošla', komentira Emmanouilidis.

Ulični prosvjedi

Magnituda financijske krize i mjere štednje dale su krizi širu socijalnu dimenziju.
Čelnici nisu bili u stanju odgovoriti na sve veći nedostatak povjerenja europskih građana, a 2011. je donijela i pad nekih vlada – uključujući Grčku, Italiju, Španjolsku, Sloveniju, Slovačku, Dansku – ali i uspon pokreta 'Indignados' nastalog na Puerti de Sol u Madridu.

Prosvjedi i marševi nezadovoljstva proširili su se van granica Španjolske, posebice na Bruxelles i na Italiju, izravno utječući na pokret 'Occupy Wall Street' – prosvjede u New Yorku. Prosvjedi u Madridu su odražavali konstantno povećanje razine frustracija, očaja i kolektivnog bijesa među mlađim generacijama Evropljana nad nezaposlenosti i političkom isključenosti. Tu se nameće pitanje da li je suverena kriza dio mnogo veće krize koja utječe na sve svjetske demokracije?

Annus 'mirabilis' ili 'godina čuda'?

U međuvremenu, euro kriza je nezamislivo zamijenila – zamislivim. Primarno je tabu ukidanja eura kao jedinstvene europske valute – slomljen. Sami temelji Europske unije bili su uzdrmani i učinak krize i pogoršanja mogli su postati nezaustavljivi i nerješiv problem.
No, jedna je dobra stvar proizašla iz krize: svijest o ozbiljnosti krize i ekonomske situacije u Uniji.

Još prije godinu dana, mnogi europski političari nisu bili svjesni potencijalnih posljedica krize, misleći da kako je to periferan problem zajednice. To međutim, više nije slučaj – svijet o ozbiljnosti je rapidno porasla.

'Uz svaki veliki val integracije u Europi je došao sa krizom', nedavno je izjavio u intervjuu njemački ministar financija Wolfgang Schäuble u tjedniku Der Spiegel.

Analitičar Emmanouilidis kaže da su politički vođe prepoznali potrebu za djelovanjem, ali isto tako da nauče nove lekcije iz nove situacije – to se vidi iz primjera toga što su nedavno europski čelnici poduzeli korake za stabilizaciju eura i jačanje ekonomskog upravljanja. Članice Unije sada surađuju na ekonomskoj razini kao nikad prije.

'i smo sve više svjesni da su počinjene pogreške i da se moraju preispitati postupci učinjeni tijekom proteklih 15-18 mjeseci, da bi se moglo reći: da, ove su pogreške ili nije bilo pogrešaka (stoga mora li se išta mijenjati)? Godina 2010. je bila loša, i tada se mislilo da 2011. mora biti bolja. Ali ona nije bila bolja. Što će donijeti 2012. ne znamo. Ono što znamo je da će to biti dug i trnovit put, s usponima i padovima, pozitivnim pomacima, ali i zastojima', rekao je Emmanouilidis.

Ipak, nisu sve nade izgubljene za 2011.godinu.

Herman Van Rompuy, predsjednik Europskog vijeća, objavio je na Facebooku: 'Osvrnut  ćemo se na sve ono što smo postigli ...i to će biti osnovica budućim povjesničarima za polaganje temelja koji će osigurati da se kriza nikada ne vrati.'

Van Rompuy je izjavio da se 2011. možda može činiti kao 'Annus horribilis', ali će vrijeme pokazati da je bila i 'Annus mirabilis'. 

Iva Kornfein