naslovnica imo edc info o portalu kontakt naslovnica o europskoj uniji institucije eu agencije eu-a pravo eu publikacije i dokumenti baze podataka eu hrvatska i eu
Naslovnica > EU u fokusu
Kritike tranzicijskim mjerama za slobodu kretanja radnika iz novih članica EU

Organizacija European Citizens Action Service (ECAS) objavila je drugi izvještaj u kojemu ponovno kritizira tranzicijske mjere koje radnicima iz novih članica srednje i istočne Europe uskraćuju pristup tržištima rada širom EU. Nastavno na prvi izvještaj iz listopada 2005, drugi donosi nove podatke istraživanja i osvrće se na gospodarske, znanstvene, demografske, kulturne i druge koristi koje proizlaze iz veće mobilnosti europskih građana.

Pozivajući se na rezultate istraživanja Eurobarometra, izvještaj ističe da je pravo na slobodno kretanje, putovanje i zaposlenje u drugim državama članicama prva asocijacija većine europskih građana pri pomisli na EU. Ipak, još uvijek 72 milijuna građana iz 8 novih članica (Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Poljska, Slovačka i Slovenija) ne uživa to pravo u gotovo polovici članica Unije. Ta se ograničenja ne odnose na državljane Malte i Cipra zbog njihova malobrojnog stanovništva i tržišta rada.

Izvještaj analizira tranzicijske aranžmane u starim državama članicama koji su inicijalno dogovoreni na maksimum sedam godina, prema shemi ''2+3+2''. U prve dvije godine nakon proširenja EU (do 30. travnja 2006.), na snazi su bile četiri skupine nacionalnih režima za pristup tržištu rada u starim državama članicama:

1. Belgija, Francuska, Finska, Grčka, Luksemburg, Njemačka i Španjolska zadržali su svoje postojeće sustave radnih dozvola

2. Danska je omogućila dobivanje radnih dozvola samo za stalno zaposlene na puno radno vrijeme. Austrija, Portugal, Italija i Nizozemska održali su svoje sustave radnih dozvola u kombinaciji s kvotama – stvarajući tako 'dvostruki prag' za pristup svojim tržištima rada.

3. Tri države članice: Irska, Švedska i Velika Britanija odlučile su otvoriti svoja tržišta rada za radnike iz 8 novih članica od 1. svibnja 2004,  s tim da je u Irskoj i Velikoj Britaniji pristup beneficijama socijalne skrbi još uvijek podložan određenim uvjetima.

4. Švedska je jedina zemlja koja u potpunosti primjenjuje pravila EU na području slobode kretanja radnika i načelo jednakih mogućnosti u pogledu pristupa socijalnim beneficijama.

Nakon 1. svibnja 2006., još je pet zemalja (Grčka, Finska, Španjolska, Portugal i Italija) najavilo postupno ukidanje ograničenja.

Među novim državama članicama, jedino su se Mađarska, Poljska i Slovenija odlučile u prvoj fazi za opciju primjene recipročnih mjera i traže radne dozvole za državljane onih zemalja EU koje su također uvele slična ograničenja. Nakon 1. svibnja 2006. Slovenija je prestala primjenjivati recipročne mjere.

Prema izvještaju o funkcioniranju tranzicijskih aranžmana kojeg je još u veljači 2006. objavila Europska komisija, migracijska kretanja radnika iz novih članica su još uvijek ograničenog opsega. Čak i u zemljama gdje je priljev radnika iz novih članica bio nešto veći (Austrija, Irska, Njemačka i Velika Britanija), njihov je broj još uvijek zanemariv u usporedbi s ukupnim brojem državljana zemalja izvan EU koji rade u tim zemljama. Primjerice, postotak stranaca koji žive u Njemačkoj iznosi 7% ukupnog stanovništva od čega samo 0,7% otpada na državljane novih članica EU. Na razini 15 starih država članica, udio državljana novih osam država članica iznosi 0,4% od ukupno 5,1 stranaca s registriranim prebivalištem.

Očekuje se da bi niz inicijativa pokrenutih od strane Europske komisije u okviru Europske godine mobilnosti radnika trebalo pridonijeti postupnom osvještavanju o svim prednostima potpune primjene načela slobodne kretanja radnika. Izvještaj ECAS-a donosi na kraju brojne preporuke u tom pogledu.

  

Više o tome:  

  • European Citizens Action Service – ECAS Report on Free Movement of Workers - Who's Still Afraid of EU Enlargement?
  • EurActiv - ECAS Report: second-class EU citizenship is bad for all
  • Europska komisija – 2006 – Europska godina mobilnosti radnika