naslovnica imo edc info o portalu kontakt naslovnica o europskoj uniji institucije eu agencije eu-a pravo eu publikacije i dokumenti baze podataka eu hrvatska i eu
Naslovnica > EU u fokusu
Finska, Luksemburg i Njemačka proglašeni krivim za neprovedbu odredaba Europske unije o nediskriminaciji

Europski sud u Luksemburgu presudio je u ožujku i travnju da su Finska, Luksemburg i Njemačka prekršili odredbe prava Europske unije jer u svoja zakonodavstva nisu potpuno uvrstili odredbe Direktive br. 2000/43/EC (predmeti C-320/94, C-327/04 i C-329/04), koja zabranjuje diskriminaciju na temelju rase ili etničkog podrijetla. Prigoda je to da se osvrnemo na politiku koju Europska komisija provodi u promicanju različitosti i zabrane diskriminacije u Uniji.

Načela jednakosti i nediskriminacije čine osnovu ljudskih prava i utkana su u međunarodnopravne norme koje propisuju ljudska prava i u mnoge nacionalne ustave. Ipak, priznanje formalne jednakosti ili propisivanje jednakog postupanja prema svima često nije dovoljno da se uklone sve poteškoće s kojima se u svakodnevnom životu susreću pojedine skupine stanovništva. Stoga mnogi međunarodni ugovori obvezuju države da donesu posebne mjere za uklanjanje nejednakosti temeljene na rasi, spolu, invalidnosti itd. Te su mjere, koje često propisuju tzv. pozitivnu diskriminaciju ili afirmativnu akciju, prihvatljive kada su odgovor na činjenično stanje, kada su tom činjeničnom stanju razmjerne i kada su privremene, tj. kada ih treba primjenjivati dok se ne postigne cilj određene mjere, to jest, dok se ne suzbije diskriminaciju. Europska unija također potiče države članice na usvajanje mjera koje promiču jednakost, za sada isključivo u području zapošljavanja i rada. Razlog je to što u misiji Europske unije od osnutka zapošljavanje i rad znatno pridonose sudjelovanju državljana Unije u njezinu gospodarskom, kulturnom i društvenom životu. Od začetaka Unije države članice teže postizanju pune zaposlenosti i socijalnoj zaštiti zaposlenih, povećanju kvalitete njihova života, ekonomskoj i socijalnoj koheziji te solidarnosti. Unija nastoji stvoriti jedinstven prostor slobode, sigurnosti i pravde, u kojem nema mjesta diskriminaciji kao kočnici društvene integracije. Kako bi se diskriminacija na tržištu radne snage svela na najmanju moguću mjeru, Europska zajednica donijela je 2000. godine dvije direktive za zaštitu državljana Europske unije od diskriminacije na temelju rase i etničkog podrijetla (Direktiva o rasnoj jednakosti, br. 2000/43/EC, 19. 7. 2000.) kao i na temelju vjeroispovijesti, vjerske pripadnosti, invalidnosti, dobi ili spolne orijentacije (Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju, br. 2000/78/EC, 2. 12. 2000.). Spomenute direktive propisuju skup načela koja državljanima Unije osiguravaju jednaku pravnu zaštitu od diskriminacije na razini Unije i u njezinim članicama.

Direktiva o rasnoj jednakosti zabranjuje izravnu ili neizravnu diskriminaciju u područjima kao što su zapošljavanje, obrazovanje, socijalna i zdravstvena zaštita te pristup uslugama i proizvodima. Direktiva također propisuje nužnost osnivanja tijela u državama članicama koja će osigurati djelatnu i nezavisnu potporu žrtvama rasne diskriminacije. U skladu s odredbama Direktive, izravna diskriminacija postoji u slučaju kada se osoba stavlja u nepovoljniji položaj u usporedbi s osobom u usporedivoj situaciji zbog svoje rase ili etničkog podrijetla, vjerske pripadnosti, tjelesnog nedostatka ili spolne orijentacije. U praksi će takvu diskriminaciju biti teško dokazati, pa se zakonodavac pobrinuo propisati i zabranu neizravne diskriminacije. Ona se događa kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa osobu diskriminiraju na temelju rase ili etničkog podrijetla, vjerske pripadnosti, tjelesnog nedostatka ili spolne orijentacije, osim ako se takvo postupanje može opravdati legitimnim ciljem. Direktiva o rasnoj jednakosti osigurava pravo žrtava rasne diskriminacije na žalbu putem pravosudnog ili upravnog postupka koji predviđa kazne za prekršitelje. Važno je da je Direktiva predvidjela podjelu tereta dokazivanja diskriminacije. Naime, prije je diskriminirajuće ponašanje morao dokazivati isključivo tužitelj.

Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju provodi načelo jednakog postupanja pri zapošljavanju i izobrazbi bez obzira na vjersku pripadnost, spolnu orijentaciju i dob zaposlenika ili pripravnika. Kao i Direktiva o rasnoj jednakosti, sadržava definiciju diskriminacije, pravo na pravnu zaštitu i podjelu tereta dokazivanja između tužitelja i tuženog. Direktiva zahtijeva da poslodavci uzmu u obzir prijave za posao invalidnih kandidata ako imaju kvalifikacije za ponuđeni posao. Nadalje, Direktiva dopušta određena odstupanja od načela jednakog postupanja u slučaju da se time omogućuje očuvanje posebnosti vjerskih ustanova ili kada se primjenjuju posebni postupci kako bi se postiglo uključivanje mladih ili starijih radnika na tržište radne snage. Hrvatski Zakon o radu također razlikuje izravnu i neizravnu diskriminaciju, a razlika se temelji upravo na odredbama sadržanim u predstavljenim direktivama.

Prenošenje zakonodavstva država članica nije bilo posve uspješno. Premda je rok za primjenu direktiva izglasanih još 2000. godine bio 19. srpnja 2003. godine, neke članice, poput Finske i Luksemburga, nisu ih prenijele u svoja zakonodavstva. Deset novih članica bile su obvezne prilagoditi zakonodavstva i u tom dijelu acquis communautairea u procesu pristupanja Uniji, pa je danom pristupanja svaka imala usklađeno zakonodavstvo u području borbe protiv diskriminacije. U slučaju Luksemburga, nacrt zakona koji je trebao osigurati prenošenje Direktive o rasnoj jednakosti predstavljan je parlamentu još u studenom 2003. godine, ali zakon još nije izglasan. Finska je optužena za nepotpunu primjenu zakonskog teksta koji osigurava zabranu diskriminacije u skladu s odredbama Direktive jer zakonski tekst izglasan u parlamentu, objavljen u siječnju 2004. godine, nije obuhvatio stanovnike Aalanskih otoka na kojima obitava švedska manjina i time je stavio izvan dosega zakona oko 25.000 ljudi. Postoji još nekoliko slučajeva u kojima je Sud uzeo u razmatranje norme iz pravne stečevine Unije o nejednakosti.

Budući je problematika diskriminacije razmjerno nova tema u pravnom korpusu Unije, institucije Unije, posebice Opća uprava za zapošljavanje i socijalna pitanja u čijoj je nadležnosti provedba politike nediskriminacije, nastoje promicanjem te tematike doprijeti do što većeg broja građana Unije. Nedavno pokrenuto natjecanje za najbolju fotografiju koja promiče različitost jedan je od primjera promicanja tolerancije i suživota raznih rasa i etničkih skupina u Uniji. Do 10. srpnja ove godine građani Unije pozvani su poslati snimke načinjene mobitelima koje govore o kulturnom, etničkom, rasnom ili jezičnom bogatstvu Unije na photo@stop-discrimination.info. Najbolje će biti objavljene na stranicama Europske komisije For Diversity Against Discrimination, a pobjednik će osvojiti put u Berlin.
(Autor: Antonija Petričušić)

Više o tome: