naslovnica imo edc info o portalu kontakt naslovnica o europskoj uniji institucije eu agencije eu-a pravo eu publikacije i dokumenti baze podataka eu hrvatska i eu
Naslovnica > Hrvatska i EU > HR-EU: aktualno
Državljani EU izjednačeni s hrvatskima u pravu na stjecanje nekretnina

Odredba iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između Hrvatske i Europske unije prema kojoj se državljani Europske unije izjednačavaju s hrvatskim građanima u pravu na stjecanje nekretnina, osim kada je riječ o poljoprivrednom zemljištu i o područjima koja su zaštićena Zakonom o zaštiti prirode, stupila je na snagu u nedjelju 1. veljače. 

Hrvatska je SSP potpisala 29. listopada 2001., a na snagu je stupio 1. veljače 2005. godine. Sporazumom je predviđeno da se četiri godine nakon njegova stupanja na snagu državljani zemalja EU-a izjednače s hrvatskim građanima u pravu na stjecanje nekretnina.

'U razdoblju od četiri godine od stupanja na snagu ovoga Sporazuma, Hrvatska će postupno usklađivati svoje zakonodavstvo koje se odnosi na stjecanje nekretnina u Hrvatskoj kako bi državljanima članica Europske unije osigurala isti tretman kao i hrvatskim državljanima', glasi članak SSP-a. 

Kako bi se preuzete obveze mogle provesti s 1. veljače 2009. godine, Hrvatski je sabor 5. prosinca usvojio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. 

Tim su zakonom izjednačena prava građana i pravnih osoba iz zemalja članica EU-a s domaćim osobama tako što je uklonjena odredba o uzajamnosti i pristanku Ministarstva pravosuđa. 

Državljani EU-a i do sada su mogli kupovati nekretnine u Hrvatskoj, ali samo na temelju reciprociteta. U početku je za postupak stjecanja nekretnina bilo zaduženo Ministarstvo vanjskih poslova, a kasnije to preuzelo Ministarstvo pravosuđa. 

Ti su postupci su znali trajati i do dvije godine pa su strani državljani pribjegavali bržoj i nešto skupljoj opciji - osnovali bi tvrtke koje imaju pravo kupovati nekretnine. 

Načelo reciprociteta Hrvatska je imala s većinom zemalja članica, tako da se s današnjim danom ne očekuju veće promjene na tržištu nekretnina. 

Liberalizacija tržišta nekretnina predviđena je u poglavlju Sloboda kretanja kapitala, koje obuhvaća prekogranična plaćanja i transfere novca, transfere vlasništva različitih oblika imovine i financijskih obveza kao što su ulaganja u poduzeća i nekretnine, te upute o sprečavanju pranja novca. 

Zajedničko europsko tržište zasniva se na načelu četiriju sloboda: slobodi kretanja roba, usluga, kapitala i ljudi. Europska unija u pravilu ne prihvaća zahtjeve zemalja kandidatkinja za ograničavanjem tih sloboda, jer bi to moglo imati znatan utjecaj na konkurenciju i djelovanje zajedničkog tržišta. 

Jedino su Malta i Danska uspjele zadržati trajna izuzeća kada je u pitanju kupovanje kuća za odmor, ali na nediskriminatornoj osnovi. Malta je najnapučenija zemlja članica EU-a - oko 400 tisuća stanovnika živi na površini od samo 316 četvornih kilometara, što je za 16 četvornih kilometara više od otoka Hvara i stoga zemljište namijenjeno gradnji pokriva samo najosnovnije potrebe lokalnog stanovništva.

Malta je iz tih razloga u pristupnim pregovorima dobila pravo da zadrži ograničenja koja su i ranije postojala, to jest za kupovinu nekretnine potrebna je prethodna dozvola države, nerezidenti mogu kupiti samo jednu kuću za odmor ograničene veličine, a dodatne nekretnine stranci mogu kupiti samo ako dobiju malteško državljanstvo. 

Stranci u Danskoj mogu kupovati nekretnine u poslovne i stambene svrhe, uz određena ograničenja, ali ne kao kuće za odmor. Duž danske obale stranci ne mogu postati vlasnici kuća za odmor, osim ako u njima ne borave veći dio godine. Ta ograničenja uvedena su sredinom 1960-tih godina prije nego što je Danska postala članicom EU-a, zbog straha da bi stranci mogli kupovati kuće za odmor na obali u spekulativne svrhe. Danskoj je dopušteno da zadrži ta ograničenja i nakon što je pristupila EU-u 1973. godine. 

Od zemalja, koje su ušle u EU 2004. i 2007. godine, Estonija, Latvija, Litva, Bugarska i Slovenija dopuštale su strancima kupovanje kuća za odmor i prije ulaska u članstvo i nisu tražile prijelazna razdoblja, s tim da je Slovenija dogovorila pravo na zaštitnu ekonomsku klauzulu u razdoblju od sedam godina, koja se može aktivirati u slučaju velikih poremećaja na tržištu nekretnina.  

Cipar, Češka, Mađarska, i Slovačka u pristupnim pregovorima tražile su petogodišnje prijelazno razdoblje za liberalizaciju prodaje kuća za odmor. Cipar, Češka i Mađarska su ga dobile, ali Slovačka nije. Petogodišnje prijelazno razdoblje dobile su i Poljska i Rumunjska, ali te zemlje nisu objavile svoja pregovaračka stajališta u tom dijelu pa nije poznato koliko su prijelazno razdoblje tražile u pregovorima. Bugarska je također dobila jednako prijelazno razdoblje iako nije tražila ništa.  

Liberalizacija tržišta poljoprivrednim zemljištem bit će predmet pristupnih pregovora. Hrvatska je u svojim pregovaračkim stajalištima za poglavlje Sloboda kretanja kapitala zatražila 12-godišnju odgodu od ulaska u EU za liberalizaciju prodaje poljoprivrednog zemljišta.

Zemlje koje su postala članicama u posljednja dva kruga proširenja uspjele su izboriti prijelazna razdoblja za poljoprivredno i šumsko zemljište u trajanju od sedam do 12 godina.

Najdulje prijelazno razdoblje od 12 godina dobila je Poljska, koja je u svojim pregovaračkim stajalištima istaknula zahtjev od 18 godina.

Slovačka, Češka, Mađarska, Bugarska, Estonija, Litva i Latvija tražile su 10 godina odgode, a Rumunjska 15 godina, a uspjele su dobiti sedmogodišnje prijelazno razdoblje. 

Hina