naslovnica imo edc info o portalu kontakt naslovnica o europskoj uniji institucije eu agencije eu-a pravo eu publikacije i dokumenti baze podataka eu hrvatska i eu
Naslovnica > EU u fokusu
Europska politika susjedstva ne smije zanemariti europski istok

Potaknuta Arapskim proljećem i revolucijama u Sjevernoj Africi, Europska je unija primorana revidirati svoje postojeće 'pasivne' politike prema susjednom kontinentu, koje su godinama bili stavljeni ad acta. Te 'marginalne' politike i birokratski odnos prema Sjevernoj Africi preko noći su postali prioriteti na sastancima i forumima Unije, ističe se u analizi Katarzyne Pełczyńske-Nałęcz iz poljskog think-tanka Centar za istočne studije, čiju analizu donosi europski informativni portal EurActiv. 

Baš zbog proteklih revolucionarnih događaja, javlja se čvrsta politička volja i interes za revizijom postojećih strategija prema toj regiji. Uz te revizije, nekako se samorazumljivo nametnulo pitanje koje se već neko vrijeme pasivizira – a to je pitanje politike Unije prema svojem Istoku tj. pitanje odnosa sa Rusijom i državama na Istoku Europe. 

Čini se kako su pojedine 'kratkovidne' politike Unije, poglavito sa istočnim susjedima (autoritarnih režima), potpuno zanemarile taj aspekt, uljuljkujući se u pasivno 'dobrosusjedske' odnose uz već postojeće (ali zastarjele) politike sa krilaticom linije manjeg otpora – 'ako ne diraš, ne boli'. Potpuno je jasno da destabilizacija bilo koje regije Europe ili njenog bliskog susjedstva, automatski znači potencijalnu ugrozu na blagostanje i sigurnost za svaku od zemalja članica.  

Stabilnost Istoka važna je iz mnogo perspektiva, a jedna od prioritetnih je pitanje energije i energetskog sektora. Revolucionarnim događajima u Libiji, uvoz energenata u Europu iz te zemlje znatno je ugrožen. Iz tog razloga, uvoz energije iz Rusije i kaspijskih zemalja (Azerbajdžan, Kazahstan i Turkmenistan) postaje krucijalan za Europu u ovom trenutku, te se između ostalog i zbog toga mora redefinirati politika prema Istoku. Samim time, Europa se nalazi pred revizijom ne samo ovih politika, već i politike koja je njoj samoj i najvažnija – njena energetska politika. 

Europska unija je svjesna da prijetnje nisu samo revolucionarna zbivanja u njezinoj blizini, već i nestabilne demokracije koje su građene na neuspjelim režimima – one su potencijalno velike ugroze, kojih je čak tri u najbližem europskom susjedstvu – Ukrajina, Moldavija i Gruzija.

Unija će se morati uključiti u mehanizme izgradnje demokratskih institucija u tim državama, kako bi se mogla ostvariti potencijalna suradnja (na svim gospodarskim i socijalnim područjima) koja je za sada, u ovom političkom okruženju i sustavu vrlo riskantna za nju.  

Osim 'funkcionalne' pomoći, biti će potrebno sastaviti plan za suradnju koja bi trebala biti dovoljno 'atraktivna' kako bi se motiviralo te države na uspješnu suradnju. Dva su konstruktivna prijedloga, koja bi trebala predstavljati prvi korak ka poticaju na suradnju: ukidanje viznog režima za te države  i mogućnost otvaranja tržišta Unije u sektorima koji su privlačni istočnom gospodarstvu (poljoprivreda i usluge).

U procesu svih tih revizija, Unija ujedno treba kritički procijeniti važnost odnosa između pojedinih europskih čelnika i njihovih ruskih partnera, te postaviti pitanje o načelima pružanja pomoći autoritarnim vladama i nevladinim organizacijama u Armeniji, Azerbajdžanu i Bjelorusiji.

Iva Kornfein

 

Više o tome:

EurActiv: The EU's post-revolutionary neighbourhood policy: We should not forget the East