naslovnica imo edc info o portalu kontakt naslovnica o europskoj uniji institucije eu agencije eu-a pravo eu publikacije i dokumenti baze podataka eu hrvatska i eu
Naslovnica > EU u fokusu
Europski pučani: EU treba usmjeriti više pažnje svojim istočnim susjedima

U svjetlu arapskih revolucija, pokazala se potreba redizajniranjem i restrukturiranjem europskih susjedskih politika i odnosa. Europske pučke stranke i europski parlamentarci zalažu se za veći fokus na politike prema istočnim europskim susjedima. Predlažu se brojne mjere za istočne partnere, uključujući povećanje financiranja, sveobuhvatnije sporazume o slobodnoj trgovini i liberalizaciju viznoga režima.

Na nedavnim sastancima Europske pučke stranke pripremljen je neslužbeni dokument potpisan od koordinatora vanjskih poslova i voditelja nacionalnih izaslanstava (i zastupnika) - Jacek Saryuszom-Wolski (Poljska), György Schöpflin (Mađarska), Andrey Kovatchev (Bugarska), Eduard Kukan (Slovačka) i Traian Ungureanu (Rumunjska).

Dokument je poslan povjereniku Europske unije za proširenje Štefanu Füleu i visokoj predstavnici za vanjske poslove Catherine Ashton.

Nakon revolucionarnih političkih promjena u neposrednom susjedstvu  Unije, visoki su dužnosnici zaključili kako politike Europske unije, iako usmjerene na izgradnju mira i sigurnosti, jačanje prosperiteta i stabilnosti na njenim granicama, nisu dosegle svoj puni potencijal, te je nužno da se iz temelja preformuliraju.

'Partnerstvo za demokraciju i zajednički napredak s južnim Mediteranom' koji je osnovan i potpisan u travnju 2011, čelnici su pozitivno ocijenili taj novi pristup temeljen na zajedničkoj predanosti izvršenju plana i ciljeva zajedničkih vrijednosti.

Francuski, grčki, španjolski, ciparski, slovenski i malteški ministri vanjskih poslova na sastanku o aktualnim politikama Unije prema južnom susjedstvu, razmotrili su gore spomenuti neslužbeni dokument o prijedlozima promjena (europskih politika prema Istoku).

Predsjednik Europskog vijeća, 23. veljače na novinarskoj konferenciji je izjavio kako se uz reformu ovih politika ne smije zanemariti i jednako tako važna komponenta u okviru Europske susjedske politike – 'Istočno partnerstvo' (u nastavku teksta EAP). Pokrenut 'Praškom deklaracijom' 2009. godine, ovaj je ambiciozni projekt osmišljen kao podrška reformi koja kao  cilj ima približiti istočne partnere Uniji, očekujući obavezu poduzimanja potrebnih političkih i gospodarskih reformi.

Članak 8 Ugovora o Europskoj uniji u tom slučaju predviđa razvoj 'posebnih odnosa sa susjednim zemljama', s ciljem uspostavljanja zona bilateralnog prosperiteta i dobrosusjedskih funkcionalnih odnosa koji bi se temeljili na vrijednostima Unije.

Člankom 49 propisano je da 'svaka europska država koja poštuje vrijednosti na kojima se temelji Europska unija, kao što su poštivanje ljudskog dostojanstva i ljudskih prava, slobode, demokracije, jednakosti i vladavine prava, te se zalaže za njihovu promociju , može podnijeti zahtjev za članstvo u Uniji'.

Tako se ova dva udružena članka mogu primijeniti na zemlje Istočnog Partnerstva iz tog razloga što ono daje jedinstven smisao za EAP-ov dugoročni cilj. U međuvremenu, predviđeno je da se Jug razvija izvan trendova razvoja Unije, ali i paralelno sa njima. U tom smislu, vrlo je relevantno da se plan Istočnog Partnerstva produbljuje zbog razvoja na istočnoj liniji Europe, što bi u budućnosti moglo pomoći razjašnjenju dileme oko 'beskrajnog proširenja' Unije.

Dvije komponente ENP-a trebale bi biti prepoznate kao jednako važne, međusobno korisne i sinergijski funkcionalne. Konkretno, iskustvo Unije u promicanju demokratskih reformi u zemljama Istočnog susjedstva trebalo bi poslužiti kao predložak za iste politike prema Jugu.

Znanja stečena u demokratskim tranzicijama u zemljama srednje i istočne Europe predstavljaju visoko vrijedan politički kapital koji se može koristiti u onim područjima koja predstavljaju izazove za reformske procese u susjedstvu.

Čelnici Unije zaključili su kako vođenje takvih politika nije samo njihova moralna dužnost, već je to i od vitalne sigurnosti i ekonomskih interesa Unije, kao i izgradnja 'prstena demokratskih i prosperitetnih država oko nas'. Činjenica jest da se te regije trebaju tretirati jednako, kao što i zahtijevaju 'simetričnu' pozornost i jednaku financijsku pomoć.

I. Jednak odnos prema Jugu i Istoku - financijska uvjetovanost

1. Metodologija koncepta 'više za više'

Plan ENP-a trebao bi se više fokusirati na planirani i fleksibilni pristup prema svakoj od susjednih zemalja, te sadržavati specifične političke, socijalne i ekonomske reforme koje bi bile planski prioritetne. Stoga bi podjela financijskih sredstava trebala funkcionirati po uvjetovanom principu 'više za više', i na taj način uspostaviti praksu uzajamnog (su)djelovanja među interesnim stranama.

Napredak demokracije, ljudska prava, borba protiv korupcije, odgovornost i vladavina prava moraju biti osnova zajedničkih politika, te razvijanje sustava nagrađivanja za one zemlje koje slijede dogovorene reforme. Međutim, mjerila se moraju prilagoditi specifičnoj situaciji u susjednim zemljama (Istok/Jug) čije se političke situacije značajno razlikuju.

Nove vrijednosti na kojima bi se trebale temeljiti politike prema susjednim zemljama, trebale bi imati znatno više poštovanja za obične građane zemalja ENP i biti manje tolerantne na permisivne, autoritarne i kvazi-demokratske režime.

Osnovna ideja je promjena politike iz birokratske raspodjele resursa u stvaranje zajedničkog europsko-istočnog partnerstva.

To uključuje ​​jačanje suradnje, razmjenu iskustava i dijalog između akademske zajednice, studenata, mladih, medija, novinara, političkih stranaka, privrednika, općina, poslodavaca, sindikata, regionalnih i lokalnih vlasti, poljoprivrednika, žena, nevladinih organizacija, istraživačkih institucija, potrošačkih organizacija i kulturnih ustanova iz Unije i ENP zemljama.

Svaki sektor društva u europskom susjedstvu trebao bi poduzeti suradnju (na multilateralnom i bilateralnom nivou), te ostvariti suradnju sa odgovarajućim institucijama Unije u javnom sektoru. Time bi se povećala dubina, dinamika, opseg, i efikasnost tih politika.

Političke promjene mogu biti uspješne samo ukoliko je osiguran bilateralni dijalog kroz politike Unije, kroz poštovanje izbora i ukoliko se jasno znaju odgovornosti partnera.

2. Sredstva za ENP (2011-2013) – jednaka raspodjela i za južne i istočne regije

Vrlo je teško uskladiti unificirano mišljenje i planske politike o (a)simetriji financiranja između južnih i istočnih susjeda – a to se naročito očituje kod Francuske, Cipra, Grčke, Malte, Slovenije i Španjolske.  Te se razlike navode upravo u spomenutom neslužbenom dokumentu poslanom visokoj predstavnici i potpredsjednici Komisije Catherine Ashton.

Pogrešna je pretpostavka da postoje 'zakulisne političke igre' oko te dvije regije – obje su  jednako financijski zapostavljene i zanemarene. Financijska sredstva obećana Istočnom susjedstvu  ne mogu biti transferirana ni pod kojim okolnostima na Jug, budući da bi takav postupak mogao ugroziti reforme i demokratske procese u partnerstvu sa Istočnim zemalja, te bi se to moglo tumačiti kao politička izolacija i napuštanje čvrstih stavova.

Osim toga, spomenuti neslužbeni dokument na neki način prikazuje pogrešnu metodologiju. Osim što se u dokumentu uspoređuju važne strukturalne razlike, zanemaruje se činjenica da je Palestina (jug) najveći korisnik doznaka po stanovniku na temelju Europskih susjedskih i partnerskih instrumenata (ENPI).

Ukoliko se analiziraju fondovi namijenjeni za te dvije regije, može se zaključiti da nema dokaza za asimetriju u izdvajanju i kako Istok nije u prednosti za financiranje kako se obrazlaže u tom neslužbenom dokumentu. Naprotiv, južno susjedstvo je primilo veću financijsku pomoć 'per capita', po državi i po njenim geografskim dimenzijama (13,9 € po stanovniku godišnje za razdoblje 2007.-2010.) u usporedbi s Istočnim zemljama (6,9 € po stanovniku godišnje za razdoblje 2007. – 2010.).

Isti trend financiranja trebao bi se po planovima nastaviti za razdoblje od 2011-2013, gdje bi opet južne zemlje trebale imati više financijske koristi od ENPI izdvajanja.

Između ostalog, Unija je uključena u poslove koji se odnose na podršku reformama, na izgradnju države (ka demokraciji), pa sve do procesa koji ne zahtijevaju samo političku angažiranost nego i kvantifikaciju.

II. Planirana strateška područja suradnje

1. Zaključni Ugovor o slobodnoj trgovini (DCFTA) kao dio budućeg Sporazuma o pridruživanju

Iskustvo pokazuje da je ekonomska integracija ključna komponenta za održivo političko udruživanje. Stoga bi Unija trebala unaprijed reagirati na sklapanje Ugovora o slobodnoj trgovini kao temeljnog gospodarskog sporazuma u cilju postupnog integriranja pojedine države istočnog partnerstva u unutarnje tržište Europske unije i na stvaranje zone slobodne trgovine, planiranjem uvođenja naknadne carinske unije.

Osim toga, poseban fokus treba staviti na promoviranje gospodarskih odnosa između EAP zemalja, uvođenjem modernizacije u  gospodarsko partnerstvo.

2. Liberalizacija viznog režima

Jedan od najvećih poticaja brze reforme u Istočnom susjedstvu, zasigurno bi bio napredak u liberalizaciji viznog režima. Iz tih bi razloga Unija trebala što hitnije riješiti taj problem, nudeći konkretne perspektive za liberalizaciju režima s krajnjim ciljem donošenja neviznog režima, za svoje istočne partnere – ukoliko bi svi traženi uvjeti bili ispunjeni.

U međuvremenu, uz popuštanje restrikcija unutar viznog režima, trebalo bi ispravno implementirati odredbe, posebice redukcijom birokracije i troškova koji su potrebni za dobivanje šengenske vize.

3. Podrška u rješavanju sukoba

Neriješeni sukobi (tzv. 'zamrznuti sukobi') u državama istočnog partnerstva predstavljaju jednu od  glavnih prepreka, ne samo za njihov razvoj i stabilnost, nego i u ispunjavanje ENP ciljeva.

Obzirom na složene sukobe u regiji, u skladu s međunarodnim pravom, Europska bi unija mogla biti jamac izgradnje mira i vitalan faktor u rješavanju tih procesa. Dakle, Unija bi trebala biti više aktivno, direktno i strateški uključena u rješavanje sukoba. Prijedlog je da se rješenja temelje na načelima ne uporabe sile i očuvanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta.

Pet je glavnih područja sa potrebom za pojačanim djelovanjem Europske unije:

1) EU bi trebala planirati mirovne aktivnosti i razmatrati politike izgradnje mira u područjima u kojima su neriješeni (zamrznuti) sukobi.

2) Promatračke civilne misije Unije u Gruziji imaju sve kapacitete za konstruktivnu i učinkovitu ulogu  u sukobu Gruzija-Rusija oko Abhazije i Južne Osetije. Osim aktivnosti vezanih uz promatračke misije u Gruziji, Unija treba ponuditi svoj izravni politički angažman u pregovorima i inzistirati na poštivanju međunarodno preuzetih obveza sa obje strane (poglavito Rusije).

3) U slučaju Transnistrije, Unija bi trebala planirati politički angažman u rješavanju sukoba, te se involvirati u pregovore, krećući od promatračkog statusa do potpune uključenosti u '5 +2' formatu. Također bi trebala biti učinkovitija u implementaciji donesenih odluka za povlačenjem ruskih trupa iz transdnjestrijske regije u skladu sa zaključcima Summita OESS-a iz1999. godine.

4) Europska unija bi trebala aktivno podržati konstruktivne prijedloge za mirno rješenje regije Nagorno-Karabah između Armenije i Azerbajdžana, te planirati slanje promatračke misije u to područje.

5) Unija bi također trebala poticati mjere 'radikalne' integracije između različitih etničkih zajednica koje žive u istoj zemlji, kako bi se izbjegle moguće teritorijalne tenzije u budućnosti.

4. Daljnji prioriteti -  energija i promet

Suradnja u području energetike je ključ koji jamči sigurnost i gospodarski razvoj Unije i njezinih susjeda. Odgovarajući prometni sustav je također uvjet za povezivanje susjednih država sa Unijom, pogotovo u pogledu trgovinske i uslužne mobilnosti.

Nova europska politika prema susjedstvu trebala bi podržavaju tri osi vanjske energetske politike:

1) Integracija tržišta energije i pravnog okvira

Cilj Unije jest postaviti koherentne kratkoročne, srednjoročne i dugoročne prioritete svoje energetske politike prema svojim susjedima u cilju uspostave zajedničkog pravnog prostora koji se treba temeljiti na pravnim stečevinama njenih energetskih politika. Prioritet bi bio i dalje širiti Energetsku zajednicu putem ENP-a, primanjem Gruzije u istu, otvaranjem mogućnosti ulaska Armenije i Azerbajdžana i potencijalno u budućnosti - Bjelorusije.

2) Jačanje partnerstva sa uvoznicima energije i tranzitnim zemljama

Regulacija gospodarskih i trgovinskih pitanja na temelju pravne stečevine Unije, posebice na umetanje energetske klauzule u svaki ugovor s ENP državama, krucijalan je faktor partnerstva po pitanju uvoznika energije. Takva klauzula trebala bi jamčiti da neće biti odstupanja od pravila jedinstvenog tržišta. Sporazumi također trebaju uključivati ​​mehanizme koji će se odnositi na dobavljače energetskih sirovina u tranzitnim zemljama.

3) Ulaganje u energetski sektor

Politike Unije trebale bi podržati ulaganja u energetsku infrastrukturu, kao i obnovljive izvore energetske učinkovitosti (proizvodnja i transport), te razvoj nove tehnologije.

Iva Kornfein