naslovnica imo edc info o portalu kontakt naslovnica o europskoj uniji institucije eu agencije eu-a pravo eu publikacije i dokumenti baze podataka eu hrvatska i eu
Naslovnica > EU u fokusu
Razmišljanja o krizi u Grčkoj

Grčka kriza zapravo je borba za novi društveni ugovor između političke elite države i njenih građana, tvrdi Jens Bastian iz ELIAMEP u članku kojeg donosi europski internetski portal EurActiv. Jens Bastian bivši je dužnosnik Europske agencije za obnovu i viši znanstveni suradnik Zaklade Hellenic (ELIAMEP).

Već peta financijska tranša biti će uskoro isplaćena Grčkoj. Ugovor s 'Troikom' potpisan je 3. lipnja, a zatim je od prvog potpisnika premijera Papandreoua proslijeđen premijeru Junckeru u Luksemburgu.

Zanimljiv je detalj da je to premjer Papandreou potpisao osobno, a ne njegov ministar financija Papaconstantinou, kako je to ranije bilo uobičajeno. Moguće je, da je premjer preuzeo značajniju i aktivniju ulogu u svemu tome. To nešto što se s nestrpljenjem čekalo tijekom proteklih par mjeseci.

Ali čak i uz činjenicu da je sada isplata ove tranše osigurana, u svakom od slijedećih tromjesečja, procjenjuje se da će postati sve teže vraćati sredstva, koja će biti naplaćivana uz veću razinu rizika (tj. ne plaćanja) i uvjetovanosti (npr. viškova u javnom sektoru).

Opasnost da bi se kriza mogla produbiti, moglo bi se manifestirati u drugoj polovici 2011. godine i početkom 2012. – uz veliku mogućnost da će netko od članova 'Troike' reći odlučno 'Ne!' daljnjem financiranju. Također se čini da je MMF sve bliže povlačenju iz dogovora o financiranju.

Prije isplate tranše u srpnju 2011., MMF će tražiti jamstva od 'Troike' da će se Grčku u potpunosti financirati u sljedećih 12 mjeseci.

Kao što se ponovio slučaj u proteklih 16 mjeseci, istovremeno s pozitivnom ocjenom 'Troike',  jedna od rejting agencija ponovno je negativno i pesimistički u svojem izvještaju 'pokopala' Grčku. Agencija Moody's, koja je u svojim izvještajima ponizila Grčku (osvrnuvši se na državni dug), smjestila je ovu europsku zemlju u rang s Kubom, a samim time i potencirala rizik od neplaćanja duga. Pad suverenog rejtinga te države (od vrha do ove razine u manje od dvije godine) je dosta nepoznata i potpuno nova situacija, ne samo u eurozoni.

Međutim, čekanje da se zemlja tako nisko javno rangira (kao što ju je ocijenila međunarodna agencija) jednako je političkoj aferi. Na neki način, intervencije tri vodeće rejting agencije namjerno ukazuju na to da politike 'zaobilaska' moraju postati vodeće politike prema Grčkoj.

Nameće se pitanje koliko je stabilna valuta Unije u kojoj države članice i milijuni građana doslovno ovise o procjenama triju privatnih ustanova koje imaju monopol nad ocjenjivanjem država?

Pregovori s 'Troikom' tijekom proteklih tjedana u Grčkoj, pokazali su da radikalna smanjenja poreza, kao što je predložio čelnik najjače oporbene stranke, Nea Dimokratia (Antonio Samaras), nemaju podršku Vlade, MMF-a, EU-a i ECB-a.

Samarasov prijedlog za uvođenje paušalnog poreza od 15 posto, ne sadrži rješenje ključnog strukturnog problema Grčke – poboljšanja sposobnosti provođenja i povećanja porezne osnovice.

Prihod Vlade pao je u prvih pet mjeseci 2011.godine, stvarajući 2,6 milijardi eura fiskalnog duga. Konkretno, prihodi za razdoblje od siječnja do svibnja pali su za 17,9 milijardi eura, sa 19,7 milijarde u istom periodu prošle godine. Ipak, grčko Ministarstvo financija predviđa prikupljanje 20,5 milijardi eura u narednih pet mjeseci.

Shodno tome, Papandreouova vlada usvojila je korporativni plan smanjenja poreza na godišnjoj razini, u kojem je uveden jedan posto smanjenja istog s početkom ove godine. Porez na dobit trenutno iznosi 23 posto, a do 2014. bi se trebao smanjiti do 20 posto.

Ako bi se uvodilo bilo kakve daljnje porezne olakšice u 2011. i u 2012. godini, očekuje se da će to biti u slučaju smanjenja poreza na dodanu vrijednost (koji trenutno iznosi 23 posto), te spajanjem postojećih PDV-a iz tri kategorije u dvije - od 20 posto do 10 posto.

Drugi aspekt zaključka pregovora između vlade Papandreoua i 'Troike' je postupno proširenje tematskih fokusa. Nakon godinu dana, sadašnji okvir koji je dogovoren u svibnju 2010. između te dvije strane pokazuje da su ugovori nerealni, te da imaju preoptimistično planiran raspored (npr. kada će se Grčka moći vratiti na tržište obveznica).

Primarni zadatak je prestrukturirati planove i smjestiti ih u realne okvire. Plan rasprava trebao bi, prema gledištu stručnjaka, izgledati ovako :

1. Paketi poticaja za gospodarstvo;

2. Ciljana ulaganja koja uključuju projekte u sektorima poput turizma, prijevoza, zelene tehnologije i maloprodaje;

3. Opseg ugovora o kolektivnom pregovaranju kojim bi se trebali služiti poslodavci u svojem sektoru;

4. Zapošljavanje u javnom sektoru (novi omjer 1 za 10), spajanje javnih organizacija (škole, bolnice, osiguravajuća društva, mirovinski fondovi) i komunalija;

5. Proširenje porezne osnovice (smanjenje poreza na dohodak bez praga od 12.000 eura do  6.000 eura);

6. Privatizacija, stvaranje nezavisne agencije za nadzor privatizacije koja bi se bavila pitanjima kako koristiti privatizacijski prihod, te ponovno profiliranje financijskih sredstava.

Ove primarne točke dnevnog reda su prijeko potrebne i pridonijet će konstruktivnom početku rješavanja grčkih problema, te će se usredotočiti na smanjenje potrošnje i razvoj politika štednje.

Koje su političke posljedice i izazovi koji proizlaze iz tih događaja, sastanaka, ugovora? Kao prvo (i najvažnije), Papandreou je u potrazi za širim konsenzusom putem stranke u parlamentu, posebice s najvećom oporbenom strankom Nea Dimokratia.

Međutim, ti napori se do danas nisu pokazali baš uspješnim. Dok se traži takav konsenzus među strankama, riskira se gubitak konsenzusa unutar vladajuće stranke. Šesnaest zastupnika PASOK-a nedavno je uputilo pismo premijeru tražeći sastanak na kojem bi se raspravljalo o novom skupu mjera štednje, kako bi se Grčka mogla složiti s prijedlozima 'Troike'.  Postavlja se pitanje koji su mogući scenariji za rješenje tih gorućih pitanja u tako kratkom roku, tj. do kraja 2011. godine?

Na višoj političkoj razini, Unija je u mogućnosti jednoglasno isključiti Grčku iz zone eura. Međutim, postupno se razvija politički skepticizam u cijelom grčkom društvu, pa čak do te mjere da dolazi do potpunog odbijanja upliva Unije u tekuće probleme. Prosvjednici iz pokreta 'Nećemo platiti!', koji odbijaju plaćati cestarine, kao i 'Pokret ogorčenih' od trgu Syntagma, nedavno su se jasno pokazali nostalgiju za bivšom valutom (drahmom), te svoje anti-EU/anti-euro stavove.

Tom je prilikom skladatelj i nacionalna ikona Mikis Theodorakis javno pozvao Grčku na izlaz iz euro zone i Unije (7. lipnja na prosvjednom skupu ispred atenskog Sveučilišta). Za svoju je izjavu  primio duge i glasne ovacije, što je jasno dalo do znanja stavove građana. Grčka povjerenica Europske unije za ribarstvo,  Maria Damanaki, upozorila je da kriza uskoro mora biti riješena inače Grčka pod hitno treba izlaz iz euro zone.

Drugi, i prilično strašan scenarij, jest da bi Grčka mogla proglasiti ili biti prisiljena na stečaj. Ova opcija (a mnoge je strane smatraju realnim ishodom), bio bi potpuni politički promašaj Papandreuove vlade, ECB-a, EU-a, a i MMF-a.

Treća se moguća perspektiva odnosi isključivo na europsku dimenziju i odgovornost euro zone. Točnije, europski članovi 'Troike' trebali bi pristati poduprijeti MMF-ov udio pomoći, u slučaju da se privremeno povuče ili uskrati daljnje financiranje Grčke. Novi program pomoći za Grčku onda ne bi bio potreban.

Međutim, pitanje je gdje će naći dodatna financijska sredstva;  sredstva Unije (EFSM) već su razapeta nad grčkim, irskim i portugalskim obvezama. Alternativno, EFSF bi se mogao uključiti u 'arhitekturu' grčkog financiranja. To će međutim zahtijevati produženje mandata EFSF-u.

Prednost ove opcije je u tome što ne zahtijeva odobrenje svih nacionalnih parlamenata. Nedostatak je, da će isključivanje iz MMF-a biti posebno alarmantno za Njemačku, koja je uvijek inzistirala na uključenje vjerovnika iz Washingtona.

Četvrti scenarij uključuje i novi program kredita, čije jamstvo bi dogovorili ministri financija eurozone i MMF-a u iznosu od oko 60 do 70 milijardi eura za Grčku. No, bitni su detalji koje bi trebalo riješiti; oni su višestruki, kompleksni i naplaćuju se na političkoj razini.

Konstruktivno je pitanje kako bi se moglo definirati 'dobrovoljno terećenje' privatnih vlasnika obveznica? Konsenzus o kooperativnom pristupu dugu (npr. obveznica kao jamac novom paketu pomoći), mora biti strukturiran na takav način da se ne aktiviraju tzv. 'kreditni postupci'. Investitori bi u tom slučaju trebali davati poticaje kao što su povlašteni položaj vjerovnika, veću isplatu bonusa, posredan ili povlašten tretman u budućnosti ukoliko bi reprogramiranje ponovno bilo potrebno.

Njemački plan koji je uzet na razmatranje poziva investitore koji drže obveznice koje bi trebale dospjeti između 2012. i 2014. da ih dobrovoljno razmjene za nove suverenih dužničkih instrumenata s produženim rokom od sedam godina. Vjerovnici bi trebala biti motivirani da se pridruže u takve dobrovoljne razmjene, uz pomoć takozvanih 'klauzula kolektivnog djelovanja'.

Ta bi se klauzula trebala  uvesti u postojeće ugovore o obveznicama u slučaju da su privatni investitori spremni sudjelovati u tome. Međutim, da bi se strukturirala konverzija državnog duga, izbjegavanje klasifikacije kreditnog događaja od strane rejting agencija je jednako 'kvadraturi kruga'.

Da bi se mogao primiti drugi paket, nametnut će se znatan niz dodatnih uvjeta koji će se Atenu obavezati da ih se striktno pridržava. Nadalje, povećanje poreza i značajno smanjenje broja zaposlenih u javnom sektoru, restrukturiranje, spajanje ili zatvaranje javnih tijela i racionalizacija biti će prvi u nizu poteza koji se što prije moraju učiniti. Ono što se tek odnedavna smatra prioritetnim potezom, do nedavno je bilo marginalizirano.

Grčkoj predstoji kraj jedne ere i toga je svjesna cijela Europa, ali i međunarodna zajednica.  Nažalost, u njihovom državnom proračunu nije ostalo apsolutno ništa za distribuciju. Nema više jeftinog novca na raspolaganju, niti grčkog novca na tržištima međunarodnih obveznica koje bi Grčka mogla posuditi; nema društvenog ugovora između građana / društva i države / političke elite. Uz takav scenarij,svaka će se grupa će se boriti do granica izdržljivosti kako bi zaštitila svoje utvrđene interese.

Druga će skupina nastaviti prosvjede u što većem broju na trgu Syntagma – nadahnuta španjolskim prosvjedima i utemeljenjem novog značenja riječi 'ogorčenost'. Na kraju dana, ono čime se suočava Grčka u posljednjim mjesecima je izazovan i očajnički pokušaj da se formulira novi društveni ugovor između države i društva, između političkih elita i građana.

Iva Kornfein