naslovnica imo edc info o portalu kontakt naslovnica o europskoj uniji institucije eu agencije eu-a pravo eu publikacije i dokumenti baze podataka eu hrvatska i eu
Naslovnica > EU u fokusu
Nicolas Sarkozy – mirovni posrednik za Bliski istok

Oslanjajući se na novi status Francuske u arapskom svijetu nakon rata u Libiji, francuski je predsjednik Nicolas Sarkozy pozvao 21. rujna na 'posredničko razdoblje' u priznanju palestinske samostalnosti od strane Ujedinjenih naroda, navodi se u članku kojeg donosi europski informativni portal EurActiv.

Mahmoud Abbas, predsjednik Palestinske samouprave (PA) i predsjednik Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), planira ovog mjeseca zatražiti od Ujedinjenih naroda da prizna palestinsku državu, kao punopravnog člana te međunarodne organizacije.

Palestinci žele promaknuti svoj status iz statusa države 'promatračice' u punopravno članstvo. Međutim može se dogoditi da će se morati prilagoditi statusu 'države ne-članice', slično statusu koji ima Vatikan.

Ipak, strategija Palestinske oslobodilačke organizacije inzistira na političkom i diplomatskom sukobu palestinskog vodstva sa Izraelom i SAD-om.

Da bi Palestina stekla punopravno članstvo u Ujedinjenim narodima kao neovisna država, to će zahtijevati potporu Vijeća sigurnosti. No, Sjedinjene Države su izjavile kako takav potez stavlja veto na pitanje palestinske rezolucije.

Tijekom plenarne sjednice u Strasbourgu, većina zastupnika u Europskome parlamentu naglasila je potrebu za jedinstvenim i koherentnim stavom Europske unije po pitanju priznavanja palestinske države  na idućoj 66. Generalnoj skupštini UN-a.

Sarkozyev prijedlog da se Palestina prizna kao 'zemlja  ne-članica' pri Ujedinjenim narodima (kao što je to slučaj sa Vatikanom), u potpunoj je suprotnosti sa mišljenjem Sjedinjenih Država, koje su odlučile staviti veto na molbu predsjednika Mahmouda Abbasa za punopravno članstvo.

U svom govoru u Generalnoj skupštini UN-a, Sarkozy je pozvao na 'zaključenje sporazuma u narednoj godini' između Izraela i Palestine, te je zaključio kako uobičajeni  mirovni procesi pod posredstvom SAD-a ne bi trebali zaobići mišljenja europskih, arapskih i drugih zemalja.

Činjenica jest, da samo jedna zemlja ne može sama upravljati mirovnim procesima, bilo da se radi o najvećoj od njih, ili o maloj skupini zemalja. 'Problemi takve složenosti ne mogu se rješavati na zasebnoj, već na globalnog razini' rekao je Sarkozy.

Francuski predsjednik također je odbacio američku strategiju nametanja veta na palestinsku ponudu. Kako je bilo evidentno da metode veta pri Vijeću sigurnosti ne funkcioniraju, već ugrožavaju mirno rješavanje nastale situacije, francuski je predsjednik svesrdno podržao promjenu taktike, načina i razmišljanja na tom 'skliskom terenu'.

Zalažući se za 'srednje rješenje', kao najbolje rješenje, Sarkozy predlaže izjednačavanje statusa Palestine sa statusom Vatikana pri Ujedinjenih naroda. To bi bio važan korak unaprijed, kojim bi se europsko mišljenje promijenilo i uvažilo nakon 60 godina pasivnosti u odlučivanju.

Prema pravilima UN-a, bilo koja molba za ulazak u punopravno članstvo zahtijeva preporuku Vijeća sigurnosti, a zatim dvotrećinsku većinu od 193 članova Generalne skupštine.

Status ne-članice bi zahtijevao većinsku suglasnost u Generalnoj skupštini, gdje je nemoguće proći ukoliko postoji veto. To bi također dalo Palestini pristup međunarodnim tijelima kao što je Svjetska zdravstvena organizacija, i do neke mjere i Međunarodni kazneni sud.

Francuski predsjednik se sastao s američkim predsjednikom Obamom, koji je pak inzistirao da samo izravni pregovori između Izraela i Palestine mogu dovesti do stvaranja trajnog mira.

Na bilateralnom sastanku predsjednik Obama rekao je Mahmoudu Abbasu da ti potezi UN-a ne bi doveli do palestinske države i da će Sjedinjene Države staviti veto na takav potez u Vijeću sigurnosti.

'Mir se neće ostvarivati izjavama i rezolucijama Ujedinjenih naroda' - rekao je. 'U konačnici, to je pitanje Izraelaca i Palestinaca koji moraju postići dogovorima o pitanjima koja ih dijele: o granicama i sigurnost; o izbjeglicama i Jeruzalemu' - izjavio je Obama.

Obama nije komentirao prijedloge francuskog vođe, ali Ben Rhodes, zamjenik savjetnika za nacionalnu sigurnost, rekao je kako su Sarkozyevi prijedlozi ipak 'važni' i 'konstruktivni'.

Viši dužnosnik Europske unije službeno je, za vrijeme sastanka s ministrima vanjskih poslova Unije, potvrdio kako prijedlozi koje je iznio Sarkozy odgovaraju onima visoke predstavnice za europsku vanjsku politiku,  Catherine Ashton. Visoki je dužnosnik dao tu izjavu pod uvjetom anonimnosti zbog osjetljivosti teme.

Francuska ima 5.000.000 muslimanskog stanovništva i otprilike 600.000 židovskog stanovništva. Kako navode francuski politički analitičari, Sarkozyeva se inicijativa treba promatrati u kontekstu predstojećih predsjedničkih izbora zakazanih za svibanj iduće godine.

Ipak ostaje nejasno, ukoliko su zaista sve zemlje Europske unije uskladile svoje mišljenje oko Sarkozyevog prijedloga, zbog čega nekoliko istočnoeuropskih zemalja članica ipak usklađuje mišljenje sa američkim poimanjem rješenja pitanja Bliskog istoka.

'Druga' mišljenja

Salman Šejh, direktor Brokerskog Doha centra i suradnik na Sabanskom centru za politiku  Srednjeg Istoka, komentirao je  moguće scenarije oko palestinskog zahtjeva.

Kako kaže Šejh, prvi mogući scenarij rješavanja pitanja jest da Palestina dobije devet afirmativnih glasova za svoju zamolbu, koja su im potrebna da se odobri bilo koja rezolucija u Vijeću sigurnosti. Ukoliko se to neće moći postići, SAD neće morati koristiti svoje pravo veta. Međutim, ukoliko se skupi devet glasova 'za' ostvarenje istog, SAD ili koji drugi stalni član vrlo će vjerojatno iskoristiti svoje pravo veta i uložiti ga.

U međuvremenu, 10 država ne-članica u Vijeću sigurnosti pod velikim je pritiskom kako glasati – a vrlo je teško ocijeniti tko će kako glasati.

Postoji scenarij u kojem su Palestinci u mogućnosti dobiti devet afirmativnih glasova, ali to se odnosi na izravan postupak glasanja' izjavio je Šejh dodavši kako – ' je tu još jedan scenarij u kojem predsjednik Vijeća sigurnosti, što je obično slučaj, oformi posebno povjerenstvo unutar Vijeća sigurnosti  (Odbor za nove članove) koji se sastoji od svih članova Vijeća – i taj odbor se bavi isključivo problematikom tog  zahtjeva.'  Iako, taj bi Odbor bi mogao pasivno funkcionirati mjesecima prije nego što bi došlo do glasanja i odlučivanja, što zaustavlja/zamrzava rješavanje tog pitanja na dulje vrijeme.

Treći scenarij kojim bi se omogućilo Generalnoj skupštini da zaobiđe Vijeće sigurnosti, mogao bi se ostvariti ukoliko je polovina članova Generalne skupštine suglasna sazvati hitnu izvanrednu sjednicu, a zatim da dvije trećine članova s pravom glasa, glasuje afirmativno za rezoluciju.

Iva Kornfein