naslovnica imo edc info o portalu kontakt naslovnica o europskoj uniji institucije eu agencije eu-a pravo eu publikacije i dokumenti baze podataka eu hrvatska i eu
Naslovnica > EU u fokusu
Neuspjeh pregovora o financijskoj perspektivi EU za razdoblje 2007.-2013.

Na sastanku Europskoga vijeća u Bruxellesu 16. i 17. lipnja čelnici država i vlada članica EU nisu uspjeli postići dogovor o predstojećoj financijskoj perspektivi Unije. Time je dodatno produbljena kriza EU uzrokovana negativnim ishodom francuskoga i nizozemskoga referenduma o europskom Ustavu.

U zaključcima Vijeća izražava se žaljenje zbog nepostignutog dogovora, kao i očekivanje da će britansko predsjedništvo Unijom nastaviti ulagati napore za postizanje potrebnog konsenzusa na temelju dosad postignutog napretka u pregovorima.

Ključni čimbenik i kamen spoticanja u pregovorima o planu rashoda Unije za sljedeće proračunsko razdoblje bio je britanski rabat i povezanost tog problema s financiranjem zajedničke poljoprivredne politike. U nastojanju da pridonesu postizanju dogovora o proračunu, nove članice, najsiromašnije zemlje Unije, bile su pripravne odustati od dijela pomoći razvoju, ali taj potez, kao ni konačna spremnost Francuske da popusti u pogledu sredstava za poljoprivredu, nije dao rezultate. Velika Britanija je ustrajala na stajalištu da je spomenuti rabat, koji primjenjuje već više od dvadeset godina, opravdan sve dok se ne provede temeljita revizija postojećeg izdvajanja za poljoprivrednu politiku, koje trenutačno iznosi oko 40% ukupnoga proračuna Unije.

Da podsjetimo, britanski rabat uveden je 1984. kada je ta zemlja pregovorima ishodila smanjenje od dvije trećine neto doprinosa u proračun Unije tako da ostale države članice pokrivaju razliku nastalu tim smanjenjem. Uvođenje rabata opravdavalo se nerazmjerom između tada slabije razvijene Velike Britanije i visokog izdvajanja te zemlje u proračun EU. Britansko protivljenje ukidanju rabata temelji se na činjenici da sadašnje izrazito visoko izdvajanje za poljoprivredu pogoduje samo nekoliko zemalja i vrlo malom postotku građana EU (5%), kao i na uvjerenju da bi ukidanjem rabata izdvajanje te zemlje u proračun EU postalo neprimjereno visoko. Zagovornici ukidanja britanskog rabata upozoravaju da su prestali vrijediti razlozi zbog kojih je bio uveden i da će se predloženim financijskim okvirom izdvajanje za poljoprivredu smanjiti na 35% ukupnog proračuna EU.

Doprinosi pojedinih država članica EU mijenjaju se iz godine u godinu. Prema posljednjim dostupnim službenim podacima, Velika Britanija je 2003. uplatila 9,97 milijardi eura u proračun Unije i primila 6,22 milijarde eura, što znači da je neto doprinos te zemlje oko 3,8 milijardi eura. Iznos bi bio znatno veći da nije primila 5,2 milijardi eura rabata u 2003. godini. Budući da su Njemačka, Austrija, Švedska i Nizozemska pregovorima ishodile 75% manji doprinos za britanski rabat, trenutačno više od polovice britanskoga rabata financiraju Francuska i Italija. Francuska, glavna zagovornica ukidanja rabata, uplatila je 2003. godine 15,15 milijardi eura u proračun Unije, a zauzvrat je primila 13,43 milijarde eura, što znači da je neto doprinos te zemlje bio približno 1,7 milijardi eura. Od toga iznosa 1,6 milijardi eura odlazi na pokrivanje britanskoga rabata. Argumenti na koje se pozivao britanski premijer govore da bi bez tog rabata neto doprinos Francuske proračunu EU bio tek 100 milijuna eura, a neto doprinos Velike Britanije 9 milijardi eura.

Sukob oko britanskog rabata i zajedničke poljoprivredne politike pokazatelj je dublje krize u pogledu smjera razvoja EU i znalaženja odgovarajućeg modela za suočavanje s izazovima globalizacije i nužnosti širenja Unije na nove članice. Prema riječima luksemburškog premijera Junckera, na sastanku na vrhu sukobile su se dvije koncepcije Europe: s jedne strane, zemlje koje žele veliku zonu slobodne trgovine (na čelu s Velikom Britanijom i uz potporu većine novih članica), a s druge zemlje koje žele politički jače integriranu EU (na čelu s Francuskom).

U sjeni rasprava o predloženoj financijskoj perspektivi usvojeni su zaključci o pitanjima vezanim uz Lisabonsku strategiju, održivi razvoj, područje slobode, sigurnosti i pravde, terorizam i vanjske odnose EU. Sukladno zaključcima proljetnog sastanka Europskoga vijeća o nužnosti jačanja triju ključnih dimenzija Lisabonske strategije – gospodarske, socijalne i dimenzije održivog razvoja, Vijeće je odobrilo Integrirane smjernice za rast i zapošljavanje u razdoblju od 2005. do 2008. kojima se nastoji osigurati sinergija tih dimenzija. Na državama je članicama da usvojene smjernice provedu u nacionalnim programima reformi, prema rokovima koje je predložila Komisija. Vezano za pitanje proširenja Unije Europsko je vijeće samo podsjetilo na ranije zaključke vezane uz pristupanje Rumunjske i Bugarske, odnosno na važnost nastavka reformi u tim zemljama, o čemu će izravno ovisiti njihovo pristupanje Uniji u najavljenom roku. U dijelu zaključaka koji se tiču zapadnoga Balkana Hrvatska se izrijekom ne spominje. Ponovljena je spremnost EU na provedbu zaključaka Solunskoga sumita, istaknuta važnost individualnog pristupa te ocjene napretka svake zemlje u ispunjavanju kopenhagenskih kriterija i uvjeta zacrtanih u sklopu Procesa stabilizacije i pridruživanja, ponajprije uvjeta regionalne suradnje i dobrosusjedskih odnosa kao okosnica politike EU prema zemljama sudionicama Procesa. U očekivanju mišljenja Komisije o zahtjevu Makedonije za članstvo u EU, Europsko je vijeće pozvalo tu zemlju da ojača napore na ispunjavanju kriterija. Pohvaljeni su znatni napori koje je Srbija i Crna Gora dosad poduzela i istaknuta je nužnost nastavka i jačanja reformi kako bi što prije počeli pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Spremnost EU na početak pregovora o SSP-u istaknuta je i u slučaju Bosne i Hercegovine, pod pretpostavkom ispunjenja postavljenih uvjeta. Uoči desete obljetnice masakra u Srebrenici, Europsko je vijeće ponovo upozorilo na važnost potpune i neograničene suradnje s Haaškim sudom kao temeljnog preduvjeta za napredak zemalja regije prema pristupanju EU. Usvojena je i Deklaracija o Kosovu, u kojoj je posebno istaknuto da se rješavanje krize u tom području mora staviti u širi okvir jačanja sigurnosti i stabilnosti u cijeloj regiji.
(Autor: Igor Vidačak, Euroscope 78, lipanj 2005.)