naslovnica imo edc info o portalu kontakt naslovnica o europskoj uniji institucije eu agencije eu-a pravo eu publikacije i dokumenti baze podataka eu hrvatska i eu
Naslovnica > EU u fokusu
Analiza: Slovenija i Litva ususret zajedničkoj europskoj valuti

Izvješće Europske komisije i Europske središnje banke o spremnosti dviju novih članica EU a da od početka slijedeće godine uvedu zajedničku europsku valutu radi se na temelju kriterija utvrđenih Člankom 121. Ugovora o Europskoj uniji, u Maastrichtu 1992. godine, kada su države članice uspostavile Europsku uniju i dogovorile kriterije za uspostavu Ekonomske i monetarne unije, te u konačnici i zajedničke valute. Riječ je o pet makroekonomskih tzv. Kriterija konvergencije. Prvi je kriterij stabilnosti cijena odnosno stopa inflacije koja ne smije biti veća od 1,5 posto od prosječne stope inflacije za tri države EU s najnižom inflacijom. Prosječna stopa inflacije u Poljskoj, Švedskoj i Finskoj, koje su prošle godine imale najniže stope, iznosi 1,1 posto, tako da države kandidatkinje za prihvaćanje eura ne smiju prekoračiti stopu od 2,6 posto. Država nadalje treba imati stabilnu kamatnu stopu pri čemu dugoročna nominalna kamatna stopa ne smije biti veća od 2 posto u odnosu na kamatne stope u onim članicama koje na području stabilnosti cijena postižu najbolje rezultate. Kriteriji konvergencije (Kriteriji za Maastrichta) još uključuju proračunsku stabilnost; odnosno ograničavanje razine javnog duga na ispod 60 posto BDP-a, dok proračunski manjak ne smije prelaziti tri posto bruto domaćeg proizvoda.

Konačno, nacionalna se valuta mora nalaziti u normalnom rasponu ERM-a (Europski tečajni mehanizam) dvije godine prije ulaska u euro zonu. ERM je sustav prilagodljivih tečajeva kojim se dopušta fluktuacija nacionalnih valuta prema euru od najviše 15 posto. ERM II je osnovan na temelju Amsterdamske rezolucije Europskog vijeća iz lipnja 1997. kojom je uspostavljen treći stupanj Europske i monetarne unije. ERM II je zamijenio 'stari' Europski tečajni mehanizam 1. siječnja 1999. godine. Zajedno sa Estonijom, Litva i Slovenija su se pridružile ERM-u II u lipnju 2004. godine, Cipra, Malta i Latvija to su napravile u travnju 2005., dok je Slovačka postala članicom u studenom 2005. godine.

Zajedničku valutu su dosad je uvelo 12 članica EU; Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka Portugal i Španjolska, koje su u Europskoj i monetarnoj uniji od njenog samog osnivanja 1999. godine, dok se Grčka pridružila 2001. godine, godinu dana prije nego što je euro kao gotov novac uveden u EU.

Euro do danas nisu uvele Danska i Švedska koje su referendumom odbile zamijeniti svoju nacionalnu valutu zajedničkom europskom valutom, dok se Velika Britanija pozvala na tzv. 'opt-out' klauzulu, koja joj je omogućila zadržavanje funte kao nacionalne valute i trajno izuzeće od obveze uvođenja eura. Nove države članice, za razliku od starih ne mogu koristiti to pravo i dužne su uvesti euro kao zajedničku europsku valutu. Sve nove države članice, izuzev Poljske planiraju uvesti euro u periodu od 2007. do 2010. godine, no prema mišljenju Europske komisije cilju ispunjavanja Kriterija konvergencije najbliže su Slovenija i Litva.

Prosječna stopa inflacije za Sloveniju u 2004. godini iznosila je 3,7 posto, oko 2,5 posto u 2005. godini, prosječna stopa inflacije za ovu godinu procijenjena je na 2,4 posto, dok je u ožujku iznosila 2,3 posto. Proračunski manjak iznosio je 2,8 posto bruto domaćeg proizvoda u 2003., 2,3 posto u 2004. i 1,8 posto u 2005. godini. Razina javnog duga u 2003. iznosila je 29,1 posto BDP-a, 29,5 posto u 2004. i 29,1 posto tijekom 2005. godine. 

Najnoviji podaci Europske komisije i Europske središnje banke govore da je prosječna stopa inflacije u Sloveniji tijekom proteklih 12 mjeseci do ožujka ove godine iznosila 2,3 posto, čime je Slovenija zadovoljila kriterij niske inflatorne stope ispod 2,6 posto. Taj kriterij Slovenija zadovoljava od studenog 2005. godine i prema ekonomskim pokazateljima vrlo je vjerojatno da će sa tim nastaviti i dalje.  Od pristupanja EU, Slovenija nije imala problema sa proračunskim manjkom, koji se tijekom 2004. i 2005. godine smanjivao, tako da se krajem ove godine očekuje u iznosu od 1,8 posto BDP-a. Razina javnog duga 'debelo' je ispod Kriterija konvergencije i ograničena je na oko 30 posto bruto domaćeg proizvoda. Prema Konvergentnom programu slovenske Vlade iz prosinca 2005. godine, proračunska strategija je smanjenje proračunskog manjka do 1 posto BDP do 2008. godine. Slovenija je pohvaljena za ovo dostignuće, uz oprez da poduzme mjere kako bi ovi napori bili održivi na dulji rok. Slovenski tolar se tijekom sudjelovanja u ERM-u II zadržao blizu središnje stope ERM-a II.  U ožujku 2006. dugoročna kamatna stopa u Sloveniji iznosila je 3,8 posto, što je unutar okvira konvergencije. Prema izvješću Europske komisije iz 2004. godine, zakonodavni okvir u Sloveniji nije u potpunosti bio sukladan onome u EU, no dvije godine kasnije sve su nekompatibilnosti uklonjene i slovenska legislativa u potpunosti podupire EMU, Osnivačke ugovore i Statut Europske središnje banke.

U Litvi je prosječna inflacija tijekom 2004. iznosila 1,2 posto, u 2005. oko 2,7 posto, dok je prosječna godišnja stopa inflacije za ovu godinu procijenjena na 3,5 posto. No, najnoviji podaci pokazuju da je stopa inflacije u Litvi tijekom ožujka procijenjena na 2,7 posto. Prema predviđanjima Europske komisije, Litva neće ni sljedeće godine biti ispod željenog inflatornog praga - očekivana stopa inflacije procjenjuje se na 3,3 posto, a u Sloveniji 2,5 posto. Povišena' stopa inflacije u Litvi je prisutna od travnja 2005. i prema ekonomskim pokazateljima, vrlo je vjerojatno da će se takvom zadržati do kraja ove godine. U dugoročnoj perspektivi, domaća potražnja, povećanje cijene energenata i povećanje indirektnih trošarina predstavljaju rizik za povećanje inflacije. Postizanje niže stope inflacije u srednjoročnom periodu ovisit će o fiskalnoj politici i zadržavanje rasta plaća na razini razvoja produktivnosti.  'Proračunski manjak spustio se od 1,5 posto BDP-a u 2004. godini do 0,5 posto BDP-a u 2005. godini. Razina javnog duga u Litvi u 2003. iznosila je 21,2 posto bruto domaćeg proizvoda, 19,5 posto u 2004. i 18,7 posto u 2005. godini. Razina javnog duga je u padajućem trendu i trenutno je ispod 20 posto BDP-a. Kao i u slovenskom slučaju, plan litvanske Vlade je da spusti proračunski manjak do 1 posto BDP-a do 2008. godine. Nacionalna valuta lita ostala je unutar stopa propisanih ERM-om II. U proteklih 12 mjeseci, dugoročna kamatna stopa bila je na razini od 3,7 posto. Zakonodavne nedostatke vezane uz prilagodbu statutima Europskog sistema središnjih banaka i Europske središnje banke rješavaju se kroz tri zakona koji će stupiti na snagu ulaskom Litve u euro zonu.

Nakon dobivanja izvješća Europske komisije (EK) i Europske središnje banke, temeljem prijedloga EK i nakon konzultacija sa Europskim parlamentom, Vijeće EU odlučuje hoće li određena država prihvatiti ili ne euro. U međuvremenu, nacionalne vlasti su u nadležnosti koordinacije svih preliminarnih poslova za uvođenje eura u pojedinu državu. Zbog praktičkih razloga, dosadašnje države euro zone prihvatile su tranzicijski period od tri godine (u slučaju Grčke godinu dana) između prihvaćanja eura kao zajedničke valute i predstavljanja novčanica eura na nacionalnom tržištu (tzv. 'Madridski scenarij'). Alternativa takvom tijeku uvođenja eura u nacionalnu ekonomiju je tzv. scenarij 'velikog praska' kojim država istodobno ulazi u euro zonu i predstavlja euro novčanice i kovanice. Slovenija, kao i Litva namjerava pribjeći takvom scenariju uvođenja eura. Uvođenju eura prethodi period 'dvostruke cirkulacije' tijekom kojih se nacionalna valuta povlači, ali još uvijek ima status legitimnog sredstva plaćanja. U Sloveniji su od 1. ožujka ove godine do 30 lipnja 2007. istaknute i dvostruke cijene, u tolarima i eurima, kako bi se trgovci, ali i kupci navikli na uvođenje zajedničke europske valute. Približno šest mjeseci nakon odluke Vijeća EU o ispunjenju Kriterija konvergencije, središnja državna banka postaje dio euro-sistema, kojeg sačinjavaju Europska središnja banka (ECB) i nacionalne središnje banke država članica euro zone. Guverner nacionalne banke tada postaje član Upravnog vijeća ECB-a, a dio međunarodnih pričuva i nadležnosti prenosi se na Europsku središnju banku u Frankfurtu. U toj činjenici ogledaju se prednosti i mane ulaska u 'euroland'. Naime, ulaskom u euro zonu cijene postaju usporedive sa situacijom u drugim državama, čime se povećava učinkovitost međunarodne trgovine, nestaju troškovi konverzije i valutni rizik. Uspostava stabilnog okružja za cjelokupno gospodarstvo utječe na povećanje konkurentnosti određene države i stabilnost cijena. Rezultat je veća makroekonomska i stabilnost financijskog sustava. No, s druge strane država gubi monetarni suverenitet i nestaje nacionalna valuta kao jedan od simbola državne suverenosti. Time država aktivno sudjeluje u oblikovanju Ekonomske i monetarne unije. U svakom slučaju, ulaskom u euro zonu, država je dužna održavati svoju ekonomsku politiku u stanju makroekonomske i financijske stabilnosti, što omogućava održiv ekonomski rast.

Smatra se da bi slični učinci bili ostvarivi i u Hrvatskoj, koja bi po dosadašnjim pokazateljima mogla prihvatiti euro u periodu dvije do tri godine od ulaska u EU. Hrvatska već sada vodi računa o ispunjavanju ekonomskih kriterija konvergencije, s ciljem ulaska Hrvatske u ERM II, što je prije moguće nakon ulaska Hrvatska u EU. Što se tiče pravne strane Ekonomske i monetarne unije, acquis communautaire (zajednička pravna stečevina EU) u ovom području obuhvaća posebna pravila koja zahtijevaju da središnje banke država članica budu neovisne, zabranjuju da središnje banke izravno financiraju javni sektor i da javni sektor ima povlašten pristup financijskim institucijama. Tijekom bilateralne faze screeninga, analitičkog pregleda zakonodavstva, održanog 9. ožujka 2006. u Bruxellesu hrvatski stručnjaci predstavili su stanje i razinu usklađenosti za područje ekonomske, fiskalne, monetarne i tečajne politike.

Prema ocjeni Europske komisije, Hrvatska je postigla napredak u usklađivanju u području monetarne politike i na području koordinacije ekonomske politike. No, prema posljednjim analizama Europske komisije, Hrvatska će morati doraditi zakonodavstvo na području neovisnosti Hrvatske narodne banke i području osobne neovisnosti članova Vijeća HNB-a. Prema pokazateljima Hrvatske narodne banke, prosječna godišnja stopa inflacije mjerena indeksom potrošačkih cijena u Hrvatskoj za 2003. iznosila je 1,8 posto, za 2004. 2,1 posto, a tijekom 2005. zabilježena je prosječna stopa inflacije od 3,3 posto. Inozemni dug se iz godine u godinu povećava, tako da je 2003. iznosio 75,7 posto, 2004. 80,2 posto, da bi lani bio 82,5 posto BDP-a. HNB očekuje da će udio inozemnog duga na kraju ove godine biti 83 posto, ali samo ako aktualne mjere usmjerene ograničavanju inozemnog zaduženja banaka urode plodom. U suprotnom, HNB očekuje da bi navedeni udio mogao dosegnuti čak 86 posto. Analitičari smatraju da postoji opasnost da zbog povrata duga umirovljenicima i zaostataka u zdravstvenom sustavu razina javnog duga prijeđe granicu od 60 posto BDP-a. Stoga će osim prilagodbi preostalih neusklađenih domaćih zakona s europskom pravnom stečevinom na području Ekonomske i monetarne politike, biti nužno uvjeriti Europsku komisiju da je Hrvatska sposobna kontrolirati i svoje proračunske manjkove.

 

Ekonomski indikatori za Litvu i Sloveniju

 

Prosječna stopa inflacije

 

1997*

1998*

1999*

2000*

2001*

2002

2003

2004

2005

EU25

2.6

2.1

1.6

2.4

2.5

2.1

1.9

2.1

2.2

Litva

10.3

5.4

1.5

1.1

1.6

0.3

-1.1

1.2

2.7

Slovenija

8.3

7.9

6.1

8.9

8.6

7.5

5.7

3.7

2.5

* procjenjena vrijednost

Izvor: Eurostat

  

Razina javnog duga (% of GDP)

 

1997

1998

 1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

EU25

:

67.5

66.7

62.9

62.0

60.5

62.0

62.4

63.4

Litva

15.2

16.5

23.0

23.8

22.9

22.3

21.2

19.5

18.7

Slovenija

:

23.6

24.9

27.4

28.4

29.7

29.1

29.5

29.1

Izvor: Eurostat

  

Proračunski manjak (% of GDP)

 

1997

1998

1999

2000

2001

2002

2003

2004

2005

EU25

:

-1.7

-0.8

0.8

-1.3

-2.3

-3.0

-2.6

-2.3

Euro-zona

:

:

:

:

-1.9

-2.5

-3.0

-2.8

-2.4

Litva

-1.1

-3.0

-5.6

-2.5

-2.0

-1.4

-1.2

-1.5

-0.5

Slovenija

:

-2.2

-2.1

-3.5 

-3.9

-2.7

-2.8

-2.3

-1.8

Izvor: Eurostat

 

Ekonomski indikatori za Hrvatsku

 

Prosječna godišnja stopa inflacije

1998.

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

5,7

4,0

4,6

3,8

1,7

1,8

2,1

3,3

Stopa inflacije mjerena je od 1994. do 1998. indeksom cijena na malo, a od 1999. nadalje mjeri se indeksom potrošačkih cijena, stanje 28. travnja 2006.

Izvor: Hrvatska narodna banka

  

Inozemni dug (u mil. EUR, na kraju razdoblja)

1998.

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

9.173

10.101

12.109

13.458

15.055

19.811

22.781

25.541

Napomena: Pokazatelji inozemne zaduženosti u razdoblju od 1998. do 2004. godine izvedeni su na bruto načelu, dok pokazatelji za razdoblje do 1997. ne obuhvaćaju: nepodmirene dospjele i obračunate nedospjele kamate, hibridne i podređene instrumente, repo poslove banaka i HNB-a, depozite međunarodnih financijskih institucija u HNB-u te jednostrane učinke sekundarnog tržišta obveznica

  

Inozemni dug (u % BDP-a)

1998.

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

47,6

54,1

60,6

60,7

61,5*

75,5*

80,2*

82,5

Izvor: Hrvatska narodna banka

 

Nataša Beširević

Izvori podataka:

  • Hrvatska narodna banka
  • Središnja banka Slovenije
  • Središnja banka Litve
  • Commission proposes Slovenia to adopt the euro
  • Commission assesses the state of convergence in Lithuania
  • Izvješće Europske komisije o konvergenciji 2004.
  • Opća Uprava EK za ekonomske i financijske poslove
  • The €uro
  • Scadplus