naslovnica imo edc info o portalu kontakt naslovnica o europskoj uniji institucije eu agencije eu-a pravo eu publikacije i dokumenti baze podataka eu hrvatska i eu
Naslovnica > Hrvatska i EU > HR-EU: aktualno
Hrvatska sljedeće godine ulazi u završnicu pregovora s Europskom unijom

Hrvatska sljedeće godine ulazi u odlučujuće razdoblje u pristupnom procesu, a hoće li uspjeti ostvariti plan za dovršetak pregovora ovisi o njoj samoj i o tome hoće li Slovenija ustrajati pri blokadi trećine poglavlja unatoč pritisku na Ljubljanu koji će polako rasti.  

Hrvatska iz 2008. godine izlazi s 22 otvorena poglavlja i sedam privremeno zatvorenih. Te brojke izgledaju zabrinjavajuće i same za sebe izazivaju nevjericu da bi se pregovori mogli završiti do kraja sljedeće godine, ali one doista ne odražavaju pravo stanje napretka koji je Zagreb do sada ostvario, što naglašava i Europska komisija.  

Od 33 poglavlja o kojima se pregovara unutar pristupnih pregovora, samo 22 su otvorena, ali je Hrvatska već sada spremna za otvaranje još deset poglavlja, a sredinom siječnja trebali bi se ispuniti uvjeti i za otvaranje još jednog, zadnjeg poglavlja, a kada će spremna poglavlja formalno biti otvorena ovisit će o Sloveniji, jer su sve druge članice EU-a dala svoj pristanak. 

Na zadnjoj Međuvladinoj konferenciji o pristupanju, 19. prosinca, Hrvatska je otvorila samo jedno, a zatvorila tri, iako je po ocjeni Europske komisije i 26 zemalja članica bila spremna za otvaranje devet i zatvaranje pet poglavlja.  

Tehničke pripreme za otvaranje pregovora u poglavlju Porezi, u kojem je bilo problema zbog diskriminacijskih trošarina na cigarete, pri samom su kraju, za najteže poglavlje Pravosuđe i temeljna prava Komisija je već potvrdila da je Hrvatska ispunila mjerila za otvaranje, a 15. siječnja trebali bi biti raspisani tenderi za privatizaciju brodogradilišta čime bi se ispunila mjerila za otvaranje pregovora u poglavlju Tržišno natjecanje i time bi posao na otvaranju svih poglavlja trebao biti dovršen, s tim da ostaje da se u tijelima EU-a to verificira.

Što se zatvaranje tiče, Europska komisija je u svom indikativnom planu za dovršetak pregovora, naznačila da do kraja ove godine treba imati osam zatvorenih poglavlja, a Hrvatska sada ima jedno poglavlje manje. Međutim, u svim poglavljima otvorenim 2007. i u prvoj polovici ove godine, Hrvatska je već obavila 80 do 90 posto posla na mjerilima za zatvaranje tako da ona mogu vrlo brzo biti zaključena. 

Prema indikativnom planu Europske komisije za dovršetak pregovora do kraja sljedeće godine, Hrvatska iz 2008. treba izići sa skoro svim otvorenim poglavljima, s tim da preostala poglavlja trebaju biti otvorena početkom 2009. godine.  

Kod zatvaranja, ovu godinu trebalo je završiti s osam poglavlja, u prvoj polovici sljedeće godine, pod češkim predsjedanjem, treba zatvoriti 11, a u drugoj polovici, kada će predsjedavati Švedska, preostalih 14, odnosno 16, ako se uzmu u obzir dva poglavlja pod nazivom Institucije i Ostala pitanja u kojima nema klasičnih pregovora, jer u tim poglavljima nema europske pravne stečevine s kojom se treba uskladiti. U tim dvama poglavljima, koja se uvijek zatvaraju na kraju pregovora, treba se postići dogovor o nekim institucionalnim pitanjima, primjerice koliko će zemlja imati zastupnika u Europskom parlamentu, i ono najvažnije, koliku će financijsku pomoć dobiti u prvim godinama članstva. 

Budući da s otvaranjem poglavlja, zbog slovenske blokade, Hrvatska debelo kasni u odnosu na indikativni plan Europske komisije, pojavila su se tumačenja da je nemoguće završiti pregovore u planiranom roku. Međutim, Europska komisija, koja nije stranka u pristupnim pregovorima, jer se pregovori vode između zemlje kandidatkinje i zemalja članica, ali koja vodi pregovore u ime EU-a, ističe da je zaostajanje u formalnom otvaranju i zatvaranju poglavlja moguće nadoknaditi reformama na terenu, zahvaljujući novom mehanizmu mjerila koji je uveden u ovom krugu proširenja.  

Ukratko, tim mehanizmom uspostavljena su precizna mjerila za otvaranje i zatvaranje svakog pojedinog poglavlja, što je u početnoj fazi znatno usporavalo pristupni proces, jer nije bilo uspostavljenih pravila kako odrediti i verificirati ta mjerila. Sada u drugoj fazi to omogućava znatno ubrzanje pregovora. Drugim riječima, Hrvatska je za devet neotvorenih, ali spremnih poglavlja već upoznata s mjerilima koja će trebati ispuniti za njihovo zatvaranje, tako da praktički odmah može krenuti s poslom na njihovu ispunjavanju. To znači da se ta poglavlja, pod uvjetom da Hrvatska napravi svoj dio posla, mogu istodobno ili u kratkom vremenskom razmaku otvoriti i zatvoriti.  

'Napredak u tehničkim pregovorima je važan, ali ono što je stvarno važno jesu reforme na terenu koje provodi kandidatska zemlja kao i provedba tih reformi. Čak i kada postoje neka kašnjenja u nekim područjima u formalnim pregovorima, jednom kada se reforme provedu, posao je zapravo dovršen i nakon toga se vrlo brzo može napraviti formalni dio posla', rekao je povjerenik za proširenje Olli Rehn nakon zadnje pristupne konferencije 19. prosinca, potvrđujući tako tezu da se formalni zaostatak može nadoknaditi reformama kod kuće.

Unatoč tome, treba završiti i formalni dio posla, a to opet nije moguće bez pristanka Slovenije, jer se o pitanjima proširenja odlučuje konsenzusom, tako da svaka zemlja članica iz bilo kojeg razloga može zaustaviti zemlju kandidatkinju. Kako će se to pitanje riješiti sada se može samo nagađati, ali je činjenica da su i Europska komisija i zemlje članice, kada je Slovenija i službeno obznanila blokadu, uprle prstom na Ljubljanu, a ne na Zagreb, dok su prije toga reakcije bile prilično neutralne.

Prva je krenula Europska komisija, koja je izrazila žaljenje što Slovenija nije prihvatila prijedlog francuskog predsjedništva kojim bi se otklonila slovenska blokada, a isto je učinila i Francuska. Njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier prošli je tjedan izjavio da se 'Europskoj Uniji ne dopada što se to otvoreno granično pitanje pretvorilo u prepreku pristupnim pregovorima'. 

Hrvatska je prihvatila prijedlog francuskog predsjedništva da zajamči Sloveniji da ničim u svojim dokumentima u pristupnom procesu ne prejudicira pitanje razgraničenja na kopnu i moru, što Ljubljana navodi kao razlog blokade. Slovenija je tražila puno više - da Hrvatska u eventualnom postupku pred međunarodnim pravosudnim tijelom ne koristi nijedan zakonski i podzakonski akt na koji se referira u svojim pregovoračkim stajalištima, što Zagreb nije mogao prihvatiti kao ni francusko predsjedništvo ni ostale zemlje članice.

Istodobno nije ponudila da se i ona odrekne svojih zakona donesenih nakon osamostaljenja, među kojima je i proglašenje ekološke zone sve do Vrsara. Kada bi Zagreb pristao pod tim uvjetima ići na arbitražu, bilo bi to, kako primjećuju promatrači, kao kada biste protivniku prije samog početka nogometne utakmice dali prednost od 3:0, i k tome još, pristali igrati bez vratara. 

Visoki dužnosnik Komisije s dugogodišnjim iskustvom na pitanjima proširenja izjavio je ovih dana za Hinu da EU ne može prihvatiti da se neriješena bilateralna pitanja o granicama pokušavaju rješavati kroz pristupne pregovore jer bi se time unio presedan, a to se pod svaku cijenu želi izbjeći budući da na članstvo u EU čekaju i ostale zemlje bivše Jugoslavije, koje sve redom imaju takvih međusobnih problema. Kao pozitivan primjer na koji se treba ugledati za rješavanje tih pitanja taj dužnosnik je naveo dogovor između Hrvatske i Crne Gore da se pitanje međusobnog razgraničenja prepusti međunarodnom pravosudnom tijelu. 

Do sada se problem slovenske blokade pokušavao rješavati na relativnoj niskoj, veleposlaničkoj razini, a diplomatski izvori najavljuju da će se to ubrzo podići na višu političku razinu, što automatski znači i veći pritisak na Ljubljanu, koja je već počela spominjati mogućnost referenduma o hrvatskom pristupnom ugovoru, nastojeći pokazati da blokada nije zadnji adut.

U igri je još jedan čimbenik, koji Hrvatskoj u najmanju ruku ne može odmoći, a mnogi ističu da je to za Hrvatsku najbolja stvar koja se mogla dogoditi. Riječ je o dogovoru na posljednjem summitu EU-a, prema kojem je Irska pristala raspisati novi referendum o Lisabonskom ugovoru do kraja listopada sljedeće gone, a naknadno će u zamjenu dobiti pravno obvezujuća jamstva kojima bi se otklonile rezerve zbog kojih su irski birači na prvom referendumu odbacili taj ugovor.  

Kako ponovna ratifikacija Lisabonskog ugovora u 25 zemalja članica koje su to već obavile ne dolazi u obzir, rješenje se vidi u tome da se ta jamstva uključe prilikom prvog proširenja, u pristupni ugovor s Hrvatskom, koji mora proći ratifikaciju u svim zemljama članicama, a ujedno bi kroz to, ta jamstva dobila pravno obvezujući karakter.

Za sada nitko službeno ne želi govoriti o tome da je Hrvatska postala dio rješenja za ratifikaciju Lisabonskog ugovora, najvjerojatnije zato da se u Zagrebu to ne shvati kao 'bianco ček', jer bi eventualnu nespremnost Hrvatske neke članice koje smatraju da EU može i bez Lisabonskog ugovora, mogle iskoristiti za miniranje toga plana. S druge strane, najvažnije članice ne žele ni razmišljati o tome da propadne Lisabonski ugovor i pod svaku cijenu će tražiti način da on stupi na snagu početkom 2010. godine.

Hina