naslovnica imo edc info o portalu kontakt naslovnica o europskoj uniji institucije eu agencije eu-a pravo eu publikacije i dokumenti baze podataka eu hrvatska i eu
Naslovnica > Hrvatska i EU > HR-EU: aktualno
Pet godina od početka pregovora s EU-om

Hrvatska je prije pet godina započela pristupne pregovore s Europskom unijom, za koje se znalo da će biti teški i zahtjevni, ali se nije očekivalo da će trajati toliko dugo, dulje od svih zemalja koje su u posljednjem krugu proširenja ušle u EU.  

Pregovori su službeno započeli u noći s 3. na 4. listopada 2005. na Međuvladinoj konferenciji o pristupanju u Luksemburgu.  

Iako je u vezi s otvaranjem pregovora s Hrvatskom postojala suglasnost da se otvori pregovori nakon što je tadašnja haška tužiteljica Carla del Ponte dala pozitivno mišljenje, ona je morala čekati na otvaranje pregovora s Turskom na čemu je inzistirala tadašnja zemlja predsjedateljica Velika Britanija. 

Tadašnji britanski ministar vanjskih poslova toga je ponedjeljka, 2. listopada vodio duge pregovore ponajviše s Austrijom, koja se najviše protivila otvaranju pregovora s Ankarom.  

Pregovori su se otegli i na rane jutarnje sate u utorak, 4. listopada kada je Turska dobila konačno zeleno svjetlo i odmah zatim održane su konferencije o pristupanju, prvo s Turskom, a onda s Hrvatskom. 

Upravo u činjenici da je Hrvatska započela pristupne pregovore isti dan kad i Turska krije se jedno od objašnjenja za sporost pregovora. Naime, dio zemalja članica i danas se protivi turskom članstvu u Europskoj uniji iako su svi pristali na otvaranje pregovora s tom zemljom.  

Hrvatska je prvo poglavlje - Znanost i istraživanje - otvorila i isti dan zatvorila u lipnju 2006. godine. Na prvo sljedeće poglavlje morala je čekati još nekoliko mjeseci i to samo zbog nesuglasja zemalja članica oko Turske.  

Nekoliko mjeseci je izgubljeno na načelnu raspravu o tome treba li u poglavlju Obrazovanje i kultura tražiti ispunjavanje političkih kriterija, odnosno pitanje ljudskih i manjinskih prava u obrazovnom sustavu, ili to ostaviti samo u poglavlju pravosuđe i temeljna prava.  

Iako nijedna članica EU-a nije imala nikakvu primjedbu na račun Hrvatske, ona je bila svojevrsni talac Turske, kojoj se prigovara odnos prema kurdskoj manjini i spolna neravnopravnost u obrazovnom sustavu.  

Oni koji nevoljko gledaju na mogućnost da Turska postane punopravna članica EU-a nisu inzistirali da se Hrvatskoj dade zeleno svjetlo, bojeći se da ne budu optuženi za dvostruka mjerila od strane onih podupiru Tursku. 

Odmah na početku pregovora se vidjelo da će ići puno sporije nego što je to bio slučaj u pregovorima s ostalim bivšim komunističkim zemljama.  

Hrvatskoj je od formalnog otvaranja pregovaračkog procesa u listopadu 2005. do otvaranja prvog poglavlja u lipnju 2006. trebalo oko devet mjeseci, dok je primjerice Slovačka koja je formalno započela pregovore 15. veljače 2000. već sljedeći mjesec, u ožujku otvorila pregovore u osam poglavlja, a već u lipnju šest od tih osam poglavlja je zatvorila.  

Hrvatska je kroz cijelu 2006. godinu otvorila samo pet poglavlja, od kojih je dva zatvorila. 

Sve zemlje srednje i istočne Europe koje su ušle u EU 2004. i 2007. pregovarale su kraće od Hrvatske.

Prva skupina od 6 zemalja (Mađarska, Poljska, Estonija, Češka, Slovenija i Cipar) započela je pregovore 31. ožujka 1998. godine. Druga skupina, također od šest zemalja (Slovačka, Rumunjska, Latvija, Litva, Bugarska i Malta) otvorila je pregovore 15. veljače 2000. Deset od tih 12 zemalja, sve osim Bugarske i Rumunjske, zatvorilo je zadnja poglavlja u pregovorima sredinom prosinca 2002. godine.  

Dakle, prvoj skupini za zatvaranje pregovora trebalo je četiri godine i devet mjeseci, a četiri zemlje iz druge skupine (Slovačka, Latvija, Litva i Malta) završile su pregovore za dvije godine i deset mjeseci. Bugarska i Rumunjska završile su pregovore u prosincu 2004., dakle, pregovarale su četiri godine i deset mjeseci. 

Razlozi za tako drastično usporavanje procesa treba tražiti u promjeni raspoloženja prema proširenju u Europskoj uniji.  

U proljeće 2005. godine, Francuska i Nizozemska su na referendumu odbacile prvi europski ustav, a jedno od objašnjenja za takvo glasovanje bio je strah građana tih zemalja da će proširenjem, za koje su smatrali da je obavljeno prebrzo, njihova radna mjesta i životni standard biti ugroženi od konkurencije s istoka.  

Javnost je posebno bila kritična prema primanju Bugarske i Rumunjske, koje su ušle u EU iako su bile nespremne.  

Kako bi umirili kritike u EU su odlučili pooštriti pravila pregovaranja tako da se pogreške s Bugarskom i Rumunjskom ne ponove. U pregovarački proces uvedena je novost, mjerila za otvaranje poglavlja čega ranije nije bilo. Na definiranju tih mjerila za pojedina poglavlja ponekad su potrebni tjedni i mjeseci, što znatno usporava proces. 

Europska unija se kroz tri godine, 2007., 2008. i 2009. godinu gotovo isključivo bavila institucionalnim reformama, prvo dogovaranjem a onda i ratificiranjem Lisabonskog ugovora, koji je stupio na snagu tek u prosincu prošle godine. Za to je vrijeme proširenje bilo u drugom planu, a to se još više pojačalo izbijanjem financijske i gospodarske krize. 

Hrvatska je trebala započeti pregovore 17. ožujka 2005. godine. To je bio uvjetni datum kada je mogla započeti pregovore bude li u potpunosti surađivala s Haškim sudom, odnosno radila na uhićenju tada odbjeglog generala Ante Gotovine.  

Velika Britanija je tada tvrdila da Hrvatska ne surađuje i da se Gotovina krije u Hrvatskoj, što se kasnije pokazalo netočnim, ali je zbog toga početak pregovora odgođen, a dragocjeno vrijeme izgubljeno.  

Haški sud je i kasnije bio razlogom sporosti procesa. Zbog tzv. topničkih dnevnika, koje je tražilo haško tužiteljstvo, najteže poglavlje Pravosuđe i temeljna prava mjesecima je bilo blokirano.  

Dosta vremena izgubljeno je i zbog blokade Slovenije, koja je pristupne pregovore s Hrvatskom nastojala iskoristiti za nametanje svoga viđenja u rješavanju bilateralnog pitanja razgraničenja na moru. Taj je problem riješen postizanjem dogovora o prepuštanju pitanja razgraničenja međunarodnoj arbitraži. 

Svoj dio krivice za sporost pregovora snosi i Hrvatska, poput ponovnog oživljavanja Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa (ZERP), iako je ranije potpisala da ga neće primjenjivati za zemlje članice.  

U brodogradnji se godinama ništa nije radilo kako bi se brodogradilišta osposobila za opstanak na tržištu bez državnih potpora, na što se Hrvatska obvezala još kada je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Reforme i u drugim područjima mogle su ići brže, poglavito u najtežem poglavlju Pravosuđe i temeljna prava, gdje se tek u zadnjih godinu dana intenzivirala borba protiv korupcije. 

U šestu pregovaračku godinu Hrvatska ulazi sa svim otvorenim poglavljima, od kojih su 22 zatvorena a još ih je 11 ostalo zatvoriti.  

Na sljedećoj međuvladinoj konferenciji o pristupanju početkom studenoga Hrvatska bi mogla zatvoriti pet do šest poglavlja, a u prosincu tri ili četiri. U tom bi slučaju za početak 2011. godine ostala dva najteža poglavlja - Pravosuđe i temeljna prava i Tržišno natjecanje.  

To bi omogućilo tehnički završetak hrvatskih pregovora do summita EU-a u ožujku sljedeće godine i potpisivanja ugovora o pristupanju do kraja mađarskog predsjedanja u prvoj polovici 2011. 

Hina