Tržišno natjecanje

Ciljevi i temeljna načela

Europska komisija ima ovlasti osigurati da se poslovni subjekti i vlade pridržavaju pravila Europske unije o poštenoj "igri" u trgovini robama i uslugama, omogućujući pritom vladama da se uključe ako tržišta ne zadovoljavaju potrošače ili poslovne subjekte, ili za promicanje inovacije, jedinstvenih standarda ili razvitka malih poduzeća.
Glavna su područja politike tržišnoga natjecanja:

  • antitrustovi i karteli
  • kontrola spajanja poduzeća
  • liberalizacija
  • državna pomoć

Cilj je politike tržišnog natjecanja razviti učinkovito tržišno natjecanje (konkurenciju) na zajedničkom tržištu. Politika tržišnog natjecanja usmjerena je na četiri osnovna područja djelovanja, a temelji se na člancima 101-110, ranije čl. 81-90 Ugovora o funkcioniranju Europske unije. To su:

  • Ukidanje sporazuma koji ograničavaju konkurenciju, u skladu s člankom 101 (prije članak 81) i uklanjanje zlouporabe dominantnog položaja prema članku 102 (prije članak 82) Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Primjerice, radi se o sporazumima o fiksiranju cijena između konkurencije (Antitrust regulation, Uredba br. 1/2003/EC, OJ L 1, 4. siječnja 2003.).
  • Kontrola spajanja (npr. spajanja velikih društava što dovodi do njihove dominacije na tržištu), na temelju članka 103 (prije članak 83) Ugovora o funkcioniranju Europske unije koji se provodi u skladu s Uredbom o spajanju (Merger Regulation, Uredba br. 139/2004/EC, OJ L 24, 29. siječnja 2004.).
  • Liberalizacija monopolnih sektora u skladu s člankom 106 (prije čl. 86) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, to jest u skladu s direktivama za električnu energiju, plin, telekomunikacije, poštanske usluge i promet.
  • Praćenje državne pomoći prema članku 107 (prije članak 87) Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

Postupak odlučivanja

Postupak odlučivanja definiran je člancima 103 (antitrust i merger), 106 (liberalizacija) i 109 (državna pomoć).

Za donošenje propisa koji reguliraju uklanjanje sporazuma koji ograničavaju konkurenciju i kontroliraju spajanje, Vijeće na temelju prijedloga Komisije i uz konzultiranje Europskoga parlamenta kvalificiranom većinom može usvojiti uredbe ili direktive za primjenu članaka 101 i 102 kojima se pobliže utvrđuju uloge pojedinih institucija (prvenstveno Komisije i Europskoga suda).

Za liberalizaciju monopolnih sektora Komisija može inicirati njihovu liberalizaciju te usvojiti odgovarajuću direktivu, ili pak predložiti da takvu direktivu usvoje Vijeće i Europski parlament u skladu s postupkom definiranim člankom 106.
Široke ovlasti Komisije da istražuje i zaustavi kršenja pravila tržišnoga natjecanja u Uniji podliježu sudskoj reviziji Europskoga suda. Kompanije i države članice redovito podnose, a ponekad i uspiju u žalbama protiv odluka Komisije, osobito u antitrustovskim slučajevima, u slučajevima spajanja ili državnih potpora.
Komisija nadzire koliko potpora vlade država članica mogu staviti na raspolaganje poslovnim subjektima. Ona ne gleda samo očite oblike potpora, kao što su zajmovi i krediti, nego također i porezne olakšice, robu i usluge koje se daju po povlaštenim tarifama i jamstva za zajmove koje čine zajmoprimce boljim kreditnim rizikom.
Potpore poslovnim subjektima koji nemaju mogućnost da stanu na svoje vlastite noge nije dopuštena. Privremena potpora je dopuštena ako postoji stvarna mogućnost da neki poslovni subjekt koji ima poteškoća može konačno postati konkurentan. Potpore za istraživanje i inovacije, regionalni razvoj ili mala i srednja poduzeća često su dopuštene jer služe sveukupnim ciljevima EU.
Litmus testovi su (1.) je li potpora u interesu Unije kao cjeline i (2.) bi li privatni ulagač omogućio sredstva u istim okolnostima. Drugi test može opravdati početnu potporu za zračne luke kako bi privukao zrakoplovne kompanije s niskim cijenama. Potpore zrakoplovnim kompanijama s niskim cijenama je također prihvatljiva ako prihodi koje stvaraju mogu poravnati troškove poreznog obveznika slabo korištene infrastrukture na sekundarnim zračnim lukama.
Postoje javne usluge koje vlade mogu legitimno financirati (kao što je emitiranje), no moraju biti oprezni da ne plate nerazmjeran iznos. Prevelik plaćeni iznos na štetu komercijalnih konkurenata bio bi nezakonita subvencija.


Strategija razvoja

Od 2000. godine priprema se reforma propisa za provedbu politike tržišnog natjecanja, koja bi trebala pojednostavniti njihovu primjenu i prilagoditi ih proširenoj EU.

Reforma ograničavanja koncentracije (antitrust), definirane člancima 101 i 102 Ugovora, provodi se na temelju Uredbe br. 1/2003/EC. Uredba se primjenjuje od 1. svibnja 2004. godine i zamjenjuje raniju uredbu br. 17/1962/EEC (antitrust regulation). Ključna promjena sadržana u Uredbi br. 1/2003/EC je izravna primjenjivost članaka 101 i 102 Ugovora o funkcioniranju Europske unije i ukidanje sustava najava, tj. planirani se ugovori ne moraju najaviti Komisiji da bi odlučila jesu li opravdani. Odgovornost se prebacuje na društva, koja moraju provjeriti da sklapanjem ugovora ne narušavaju konkurenciju, ili, u slučaju da narušavaju, da je ugovor usklađen s člankom 101 (3) Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Time se povećava odgovornost nacionalnih agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i sudova, dok je Komisiji ojačana ovlast za kontrolu a posteriori.

U sustavu kontrole spajanja zadržava se načelo najave, a reforma se sastoji od tri glavna instrumenta: revizije Uredbe o spajanju, upute (guidelines) o ocjeni horizontalnih spajanja, tj. spajanja konkurenata, te niza nezakonodavnih mjera za poboljšanje procesa odlučivanja (best practices).
U otvorenome gospodarstvu, monopoli su rijetko opravdani, obzirom da dovode do visokih cijena i slabe usluge te guše inovaciju. Izuzeci i subvencije su dopuštene za neekonomske usluge koje se mogu smatrati osnovnim pravom, kao što je poštanska dostava u ruralna područja.
Međutim, monopolski dobavljači ne mogu koristiti prihod od aktivnosti monopola da unakrsno subvencionira komercijalne operacije u kojima se natječe s drugim poduzećima. Ukoliko infrastruktura predstavlja prirodni monopol (kao cijevi za plin i neke telekomunikacijske infrastrukture), tada se svima mora dopustiti da ih koriste prema istim uvjetima. Ako nema prirodnoga monopola, tada proces odabira kompanije koja će pružati usluge mora biti transparentan.
Profesionalne usluge su drugo područje gdje su se prepreke za djelovanje preko granica sporo uklanjale, no Europska komisija je nedavno poduzela akciju kako bi stvorila određenu promjenu.
U eri globalizacije, globalni "igrači" ne smiju biti u stanju raditi što žele samo zato jer mogu izbjeći bilo koju kontrolu pojedinačne vlade ili iskoristiti “rupe” u zakonodavstvu o tržišnome natjecanju u nekim zemljama. EU sudjeluje u raspravama sa Svjetskom trgovinskom organizacijom (WTO) o vezi između ulaganja i tržišnoga natjecanja te je aktivni član Međunarodne mreže tijela za tržišno natjecanje (ICN). Više od 80 tijela za tržišno natjecanje članovi su ove mreže. ICN ne izrađuje pravila, nego promiče najbolju praksu, osobito njezino provođenje.

Institucije

Ključnu ulogu u provedbi politike tržišnog natjecanja ima Europska komisija (povjerenik Europske komisije za tržišno natjecanje je Joaquín Almunia), Opća uprava za tržišno natjecanje (na čijem je čelu Dr. Alexander Italianer) (za kontrolu spajanja i praćenje državne pomoći), a u drugim područjima Europska komisija u suradnji s institucijama država članica i nacionalnim sudovima (u skladu s člancima 101 i 102 Osnivačkoga ugovora). Opravdanost odluka Komisije prosuđuje Prvostupanjski ili Europski sud.

Provedba reforme antitrust uredbe znatan dio posla prenosi na mrežu ovlaštenih tijela država članica u području tržišnog natjecanja. Ta bi mreža morala osigurati jaču suradnju između Komisije i nacionalnih tijela za zaštitu konkurencije te omogućiti primjenu načela supsidijarnosti te dodjelu slučajeva odgovarajućoj instituciji. Komisija će zadržati važnu ulogu u provedbi propisa zbog svoje zadaće "čuvara" Ugovora.

Sa strane Europskoga parlamenta pitanja vezana uz tržišno natjecanje u nadležnosti su Odbora za pravne poslove i unutarnje tržište te Odbora za ekonomska i monetarna pitanja.

Unutar Vijeća EU za područje tržišnog natjecanja odgovorno je sektor za Konkurenciju: unutarnje tržište, industrija i istraživanje.

Autorica: Ana Maria Boromisa
Izmjene unijela: Jelena Isaković
Datum posljednje izmjene: 12. siječnja 2011.


ispiši