Europska komisija

Europska komisija (European Commission) jedna je od tri političke institucije Europske unije, to jest institucija koje sudjeluju u političkom procesu donošenja odluka na europskoj razini. Komisija je "najeuropskija" institucija EU, jer najbolje odražava naddržavni karakter te integracije. Njeni članovi, iako državljani članica EU, ne predstavljaju u tom tijelu države, već promiču interese EU. Pri tome im Osnivački ugovor jamči potpunu nezavisnost, te su zabranjeni pritisci nacionalnih vlada, ali i drugih institucija EU na rad članova Komisije. Najveći dio Komisije smješten je u Bruxellesu.

Sastav i ustrojstvo

Prema Ugovoru iz Nice, Komisija je od 1. siječnja 2005. sastavljena od po jednog predstavnika iz svake države članice. Do toga datuma velike države članice (Francuska, Italija, Njemačka, Španjolska i Ujedinjeno Kraljevstvo) imaju pravo na po dva predstavnika u Komisiji. S istočnim proširenjem EU, koje je nastupilo 1. svibnja 2004., morao se ograničiti broj predstavnika na po jednog iz svake države kako Komisija ne bi postala prevelika, a to bi onemogućilo njezin rad. Komisija, naime, funkcionira kao kolegij, odnosno odluke ne donose pojedini povjerenici, nego cijela Komisija glasovanjem.
Ugovor iz Nice predviđa da će se u trenutku kad Unija bude imala 27 država članica uvesti rotacija čija će se načela odrediti naknadno, prema kojoj će Komisija imati manje članova nego država, ali će se u određenom roku osigurati da sve države budu ravnopravno zastupljene. Takvo je rješenje prihvaćeno i nacrtom Ustavnoga ugovora. On predviđa da će od 1. studenog 2009. Komisija imati 15 članova, od kojih je jedan predsjednik, trinaest članova rotiraju se između država članica, a petnaestoga čini novouvedena funkcija - ministar vanjskih poslova, koji ima mjesto potpredsjednika Komisije. Ostale države koje u određenoj rotaciji nemaju predstavnika u kolegiju Komisije, imat će u tom tijelu predstavnike bez prava glasa.

Ugovor iz Nice izmijenio je i način izbora predsjednika i članova Komisije. Najprije Europsko vijeće kvalificiranom većinom imenuje predsjednika Komisije, i to imenovanje potvrđuje Europski parlament. Izabrani predsjednik zatim, u suglasnosti s Vijećem EU, predlaže ostale članove Komisije, a cijelu Komisiju imenuje Vijeće nakon što je potvrdi Europski parlament. Nacrt Ustavnoga ugovora zadržava sličnu proceduru, osim što ministra vanjskih poslova EU imenuje Europsko vijeće kvalificiranom većinom uz suglasnost predsjednika Komisije. Izabrani ministar automatski postaje potpredsjednikom Komisije.

Svakom članu Komisije pripada jedan ili više resora Komisije, koji se nazivaju Općim upravama (Directorate general - DG). Na čelu svake Opće uprave nalazi se generalni direktor, a svaka se opća uprava dijeli na uprave kojima su na čelu direktori. Posebne jedinice čine pravna i prevoditeljska služba Komisije.

Ovlasti Komisije

Komisija je tijelo EU koje zastupa i promiče opće interese EU. Takvu svoju ulogu Komisija ostvaruje kroz nekoliko ovlasti.
Komisija prvenstveno osmišljava politike EU te pokreće zakonodavni postupak, upućivanjem prijedloga akta Vijeću i, u područjima suodlučivanja, Europskome parlamentu. U područjima uređenim današnjim Ugovorom o EZ-u, takvo je njeno pravo isključivo, dok ga u ostalim nadležnostima EU (u druga dva stupa EU) dijeli s državama članicama. Komisija je i glavni izvršni organ EU, iako se izvršenje politika EU uglavnom prepušta organima država članica. Važnu izvršnu ulogu Komisija ima u provedbi politike konkurencije, u kojem je kontekstu ovlaštena donositi odluke koje su izravno upućene pravnim subjektima u državama članicama, kojima je čak ovlaštena nametati i kazne. U određenim je slučajevima ovlaštena donositi i normativne akte. Takva ovlast rijetko proizlazi izravno iz Osnivačkog ugovora. Češće je utemeljeno na prijenosu zakonodavne ovlasti od strane Vijeća EU ili Vijeća i Parlamenta. Kada odlučuje na temelju delegiranih ovlasti, Komisija surađuje s odborima sastavljenim od predstavnika država članica u postupku koji se naziva komitologija.
Sljedeća je važna uloga Komisije ona "čuvarice Ugovora", tj. pravnoga poretka uspostavljenoga Ugovorom. Ona, naime, nadgleda provode li države članice obveze koje proizlaze iz normi donesenih na europskoj razini, a u krajnjem je slučaju ovlaštena protiv države koja takve obveze krši pokrenuti postupak pred Europskim sudom. U kontekstu te svoje funkcije Komisija izdaje godišnja izvješća o provedbi prava EU.
Prema ostatku svijeta, Komisija predstavlja EU. U brojnim državama postoje delegacije EU koje su dio Komisije. Komisija je također u kontekstu Europske zajednice ovlaštena voditi pregovore o sklapanju međunarodnih sporazuma na temelju mandata koji joj u svakom pojedinom slučaju dodjeljuje Vijeće EU.

Dodatni izvori informacija:

  • Europska komisija:
    • početna stranica
    • Predsjednik Komisije
    • Članovi Komisije
    • Plan rada Komisije
    • Godišnja strategija za 2005. (Annual Policy Strategy for 2005, COM(2004) 133 final, 25.2.2004.)
    • Sastanci Europske komisije
    • Pravila postupka Komisije (Rules of Procedure of the Commission, OJ L 308, 8.12.2000.)
       
    • Opće uprave i službe
       
    • Opće uprave i službe Komisije u području zajedničkih politika:
      • Opća uprava za ekonomska i financijska pitanja
      • Opća uprava za energiju i promet
      • Opća uprava za informacijsko društvo
      • Opća uprava za istraživanje
      • Opća uprava za obrazovanje i kulturu
      • Opća uprava za poduzetništvo
      • Opća uprava za poljoprivredu
      • Opća uprava za porezna pitanja i carinsku uniju
      • Opća uprava za pravosuđe i unutarnje poslove
      • Opća uprava za regionalnu politiku
      • Opća uprava za ribarstvo
      • Opća uprava za tržišno natjecanje
      • Opća uprava za unutarnje tržište
      • Opća uprava za zapošljavanje i socijalna pitanja
      • Opća uprava za zaštitu okoliša
      • Opća uprava za zaštitu zdravlja i potrošača
      • Opća uprava Zajednički istraživački centar (JRC)
         
    • Opće uprave i službe Komisije u području vanjskih odnosa Unije:
      • EuropeAid - Ured za suradnju
      • ECHO - Ured za humanitarnu pomoć
      • Opća uprava za proširenje
      • Opća uprava za razvoj
      • Opća uprava za vanjske odnose
      • Opća uprava za vanjsku trgovinu
         
    • Opće službe Komisije:
      • EUROSTAT - Statistički ured Zajednice
      • Glavno tajništvo Komisije
      • OLAF - Ured za borbu protiv prijevara
      • Ured za službene publikacije
         
    • Unutarnje službe Komisije:
      • Grupa političkih savjetnika - GoPA
      • Opća uprava za informatiku
      • Opća uprava za kadrove i upravu
      • Opća uprava za prevođenje pisanih tekstova
      • Opća uprava za proračun
      • Opća uprava za usmeno prevođenje
      • Pravna služba Komisije
      • Služba za unutarnju reviziju
         
  • EUROPA: Europska komisija: O institucijama EU: Europska komisija
  • Europski parlament: Fact Sheets (izdanje 2004.): O Europskoj komisiji (poglavlje 1. 3. 8.)
  • Europska komisija: EUR-OP: IDEA: Podaci o ustroju i zaposlenicima Komisije

Dokumenti i publikacije Europske komisije:

  • EUROPA: Dokumenti Europske komisije
  • Europska komisija: Glavno tajništvo:
    • Godišnji izvještaj o aktivnostima EU
    • Bilten Europske unije (mjesečni pregled aktivnosti Komisije i drugih institucija EU)
    • Vodič za pristup dokumentima Komisije
    • Registar internih dokumenata
    • Registar korespondencije Predsjednika Komisije
    • Registar dokumenata u postupku komitologije
    • Zelene knjige
    • Bijele knjige
  • Europska komisija: EUR-OP: EUR-Lex:
    • Zakonodavni prijedlozi
    • Dokumenti od općeg interesa
  • Europska komisija:
    • Opće publikacije za širu javnost
    • Knjižnice Europske komisije
    • Povijesni arhiv; ARCHISplus
    • Audiovizualne usluge

 

Autor: Tamara Ćapeta
Dodatni izvori informacija: Sandra Čar
Datum posljednje izmjene: 27. lipnja 2006.


ispiši