Vijeće EU

Sastav i djelokrug

Vijeće ministara (Council of the EU) glavna je zakonodavna institucija Europske unije. Budući da je sastavljeno od ministara iz nacionalnih vlada država članica, u toj su instituciji na europskoj razini zastupljeni nacionalni interesi. Svoju zakonodavnu ulogu Vijeće ministara danas u brojnim područjima dijeli s Europskim parlamentom. To je rezultat procesa demokratizacije europske integracije, u kojem je uloga Europskoga parlamenta, jedinog demokratski izabranog tijela na europskoj razini, stalno jačala. Iako u brojnim područjima više ne odlučuje samostalno, u Uniji se bez Vijeća ministara ne može donijeti niti jedna odluka zakonodavne prirode.
Sastav Vijeća mijenja se ovisno o području o kojem se odlučuje. Kada je to, primjerice, zajednička poljoprivredna politika, u Vijeću sjede ministri poljoprivrede država članica, kada se odlučuje o uređenju transeuropskih željezničkih mreža, u Vijeću su ministri prometa ili drugog odgovarajućeg resora nacionalne vlade.

Način donošenja odluka

U svojoj zakonodavnoj funkciji, Vijeće može odluke donositi jednoglasno, običnom većinom ili kvalificiranom većinom. U drugom i trećem stupu današnje EU, dakle u područjima zajedničke vanjske i sigurnosne politike i u policijskoj i pravosudnoj kaznenoj suradnji, donosi ih uglavnom jednoglasno. U kontekstu Europske zajednice, iako je pisano pravilo u Osnivačkom ugovoru da se odluke - ukoliko nije drugačije predviđeno - donose kvalificiranom većinom, u većini je područja upravo predviđena bilo kvalificirana većina, ili, u osjetljivim pitanjima, npr. porezi, jednoglasnost. Broj područja u kojima se odluke donose kvalificiranom većinom rastao je sa svakom izmjenom Osnivačkog ugovora. Jedan je od razloga i stalno povećanje članstva EU, koje može blokirati donošenje odluka ako se jednoglasnost traži u uvjetima velikog broja država članica.
Kada Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom, broj glasova koji pripada ministru pojedine države članice nije jednak. Glasovi su ponderirani ovisno o veličini države. Da bi se odluka donijela, potrebno je, prema rješenju usvojenom Ugovorom iz Nice, ostvariti dvije, odnosno eventualno i tri većine. Prvo, za odluku mora glasovati većina država. Drugo, broj glasova mora prijeći tzv. prag kvalificirane većine, koji je rezultat političkog dogovora i mijenja se sa svakim proširenjem članstva, ali je uvijek činio oko 71% ukupnih glasova. Nica je predvidjela da se može tražiti i treću većinu. Naime, ukoliko bilo koja od država članica zatraži, provjerit će se i odražavaju li dani glasovi barem 62% ukupnog stanovništva Unije i u slučaju manjeg postotka, odluka neće biti izglasana. Međutim, čak i kada je zastupljeno manje građana EU, odluka će biti valjana ukoliko to pitanje nitko ne otvori.

COREPER

Kako su ministri koji čine Vijeće istodobno ministri u nacionalnim vladama, Vijeće se sastaje samo povremeno. Stalnost rada Vijeća osigurava pomoćno tijelo - Odbor stalnih predstavnika, COREPER (prema francuskoj kratici naziva tog tijela - Comité des Représentants Permanents). COREPER postoji u dva sastava. COREPER II čine veleposlanici država članica pri EU u Bruxellesu, a COREPER I njihovi zamjenici, diplomati u tim veleposlanstvima. COREPER ima važnu ulogu u procesu donošenja odluka. Naime, prije nego što se u Vijeću odlučuje o bilo kojem pitanju, o njemu će se prije raspraviti i glasati u COREPER-u. U pravilu, ako s izglasavanjem nekog akta nema poteškoća u COREPER-u, ministri u Vijeću o njemu uopće neće raspravljati i samo će ga izglasati. No ako se u COREPER-u o nekom pitanju ne može postići konsenzus, ministri će o tom pitanju raspravljati i eventualno glasovati u Vijeću.

Ostale službe Vijeća

Osim COREPER-a, Vijeću u radu pomaže stalno tajništvo, smješteno u Bruxellesu. Na čelu tajništva je glavni tajnik, koji je istodobno Visoki povjerenik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku. Funkcija Visokog predstavnika uvedena je prvi put u listopadu 1999. i na nju je na mandat od 5 godina postavljen Javier Solana.

Predsjedanje Vijećem ministara

Političko se vodstvo Vijećem ministara, pa time i Europskom unijom, svakih šest mjeseci rotira između država članica po unaprijed utvrđenom rasporedu. Predsjedništvo EU ima zadatak usmjeriti rad Vijeća u razdoblju u kojem predsjedava, posredovati između EU i država članica, te predstavljati EU prema ostatku svijeta.

Promjene predviđene Ustavnim ugovorom

Ustavni je ugovor potvrdio različite formacije Vijeća koje i danas postoje u praksi. Prema novom temeljnom dokumentu, Vijeće se dijeli na zakonodavno, koje usvaja zakonodavstvo EU i Vijeće općih poslova, koje u suradnji s Komisijom priprema sastanke Europskoga vijeća. Kao posebna formacija predviđeno je Vijeće vanjskih poslova kojeg je zadaća osigurati konzistentnost vanjske politike EU. Njime predsjeda ministar vanjskih poslova, također nova funkcija uvedena Ustavnim ugovorom, koji je i potpredsjednik Europske komisije. Ustavni ugovor ovlašćuje Europsko vijeće da prema potrebi uspostavi i dodatne formacije Vijeća. Institucija rotirajućeg predsjedništva zadržana je i u Ustavnom ugovoru, ali će se njena uloga vjerojatno smanjiti, jer novi temeljni ugovor daje istaknutiju ulogu Europskome vijeću i uvodi novu funkciju stalnog predsjednika Europskog vijeća, koji će EU predstavljati prema ostatku svijeta u pitanjima vanjske i sigurnosne politike.
Najveće izmjene Ustavni ugovor predlaže u definiranju kvalificirane većine. Prvo, takav način odlučivanja pretvoren je u pravilo. Način izračunavanja potrebne većine prema prijedlogu koji je najsporniji na međuvladinoj konferenciji ne bi se više temeljio na ponderiranju glasova pojedinih država članica. Umjesto toga, većina bi bila postignuta ako bi za odluku glasovala barem polovica država članica, koja istovremeno predstavlja određeni postotak ukupnog stanovništva EU (prema prvobitnom prijedlogu 60%, no taj će se postotak vjerojatno sniziti na 55% na međuvladinoj konferenciji kako bi se spriječilo da tri velike države članice - Francuska, Njemačka i Velika Britanija - samostalno formiraju blokirajuću manjinu). Svrha je promjena pojednostaviti postupak odlučivanja u Vijeću i, što je najvažnije, učiniti da ga građani EU razumiju. Kakvo god rješenje na kraju bude predviđeno, počet će se primjenjivati tek od 1. studenoga 2009.

Dodatni izvori informacija:

  • Vijeće EU:
    • Početna stranica
    • O Vijeću EU
    • Pravilnik o radu Vijeća (OJ L 106, 15.4.2004.)
    • Priopćenja za tisak:
      • Najnovija priopćenja
      • Opći poslovi i vanjski odnosi
      • Ekonomska i financijska pitanja
      • Zapošljavanje, socijalna politika, zdravstvo i zaštita potrošača
      • Pravosuđe i unutarnji poslovi
      • Konkurentnost (Unutarnje tržište, industrija i istraživanje)
      • Promet, telekomunikacije i energija
      • Poljoprivreda i ribarstvo
      • Zaštita okoliša
      • Obrazovanje, mladi i kultura
    • Politike Zajednice:
      • Formacije Vijeća EU ovisno o temi
      • Postupak suodlučivanja
      • Zajednička vanjska i sigurnosna politika (CFSP)
      • Europska sigurnost i obrana
      • Borba protiv terorizma
      • COST - Europska suradnja u području znanstvenih i tehničkih istraživanja
    • Međuvladine konferencije: Dokumenti
    • Javier Solana - Glavni tajnik / Visoki predstavnik za Zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku
      • Priopćenja za tisak
      • Izvještaji
      • Članci
      • Govori
         
  • Europski parlament: Fact Sheets (2004.): O Vijeću EU

Dokumenti i publikacije Vijeća EU:

  • EUROPA: Dokumenti institucija: Dokumenti i publikacije Vijeća EU
  • Vijeće EU:
    • Pregled kategorija dokumenata
    • Registar dokumenata Vijeća
    • Sporazumi s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama
      • Pretraživanje sporazuma
    • Publikacije Vijeća

Autor: Tamara Ćapeta
Dodatne izvore informacija prikupila: Sandra Čar 
Datum posljednje izmjene: 11. lipnja 2005.


ispiši