Poljoprivredna politika

Razvoj politike

Poljoprivreda je od samog osnutka Europske zajednice bila jedna od glavnih tema kao i jedna od glavnih točaka Rimskih ugovora 1957. godine. Takav naglasak na poljoprivredu stavljen je zbog sjećanja na nestašice hrane i poljoprivrednih zaliha u Europi nakon Drugoga svjetskog rata. Rimski ugovori definirali su osnovne točke Zajedničke poljoprivredne politike (Common agricultural policy - CAP). Načela CAP-a uobličena su na Konferenciji u Stresi 1958. godine. Dvije godine poslije, mehanizme CAP-a prihvatilo je šest zemalja osnivačica Europske zajednice. CAP se počeo primjenjivati 1962. godine.

Ciljevi i temeljna načela

Pravna su osnova za poljoprivrednu politiku članci 38 do 44 Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Amsterdamskim ugovorom poništeni su članci 44, 45 i 47 jer su zastarjeli. CAP se sastoji od skupine pravila i mehanizama koji reguliraju proizvodnju, prodaju i plasiranje poljoprivrednih proizvoda u Europskoj uniji, uz poseban naglasak na razvoj seoskih područja. Zajednička poljoprivredna politika je jedno od najvažnijih područja djelovanja i koncentracije sredstava kojima raspolaže Europska unija. Takav položaj poljoprivreda ne zauzima samo zato što na nju otpada 50 % proračuna EU, broja ljudi i područja koje obuhvaća, nego i zbog simbolične važnosti i prijenosa suvereniteta u tom području, s nacionalnog na viši europski stupanj. Važnost CAP-a ogleda se i u velikoj povezanosti s reguliranjem jedinstvenog tržišta i Europske monetarne unije - dvaju ključnih temelja za provedbu plana europske integracije. Ciljevi CAP-a definirani su prema članku 39 Ugovora o funkcioniranju Europske unije:

  • Podizanje poljoprivredne produktivnosti promicanjem tehničkog napretka, racionalnog razvoja poljoprivredne proizvodnje i optimalnog korištenja proizvodnih faktora, posebno radne snage.
  • Osiguravanje životnog standarda za poljoprivrednu populaciju, osobito podizanje primanja osoba koje se osobno bave poljoprivredom.
  • Stabilizacija tržišta.
  • Sigurnost opskrbe tržišta.
  • Osiguranje poljoprivrednih proizvoda za potrošače po razumnim cijenama.

Kako bi se ostvarivanje postavljenih ciljeva omogućilo, članak 40 Ugovora o funkcioniranju Europske unije predviđa osnivanje Zajedničkih organizacijskih tržišta (CMO), koji ovisno o proizvodima, mogu biti u obliku:

  • zajedničkih pravila o konkurenciji,
  • obavezne koordinacije nacionalnih tržišnih organizacija i
  • europske tržišne organizacije.

Od šest proizvoda za koje su početkom 1960-ih godina bile uspostavljene, CMO danas obuhvaća gotovo sve poljoprivredne proizvode ili grupe proizvoda, osim krumpira, meda i nekih alkoholnih pića. Time su postavljeni osnovni instrumenti zajedničkog tržišta poljoprivrednih proizvoda, koji uklanjaju prepreke u unutarnjoj trgovini i održavaju zajedničku carinsku barijeru prema trećim zemljama.

Tri su načela (definirana još 1962.), na kojima se temelji Zajednička poljoprivredna politika:

  1. Jedinstveno tržište koje ima dva značenja:
    • primjenu (na poljoprivredne prozvode) pravila o slobodnom prometu robe između država članica i
    • određivanje zajedničkih cijena i pomoći, bez obzira na sjedište ekonomskog subjekta. Korektna primjena tog načela zahtijeva zajedničko reguliranje cijena, isplaćivanja pomoći i pravila konkurencije, harmonizaciju propisa o zdravstvenom osiguranju i administrativnim postupcima kao i zajedničku vanjskotrgovinsku politiku;
  2. Prioritetnost Unije. Tim načelom osiguravaju se aktivnosti na dva stupnja:
    • davanje prioriteta poljoprivrednim proizvodima iz Unije pred uvoznim proizvodima i
    • zaštitom unutarnjeg tržišta od poremećaja izazvanih nekontroliranim uvozom poljoprivrednih proizvoda s niskim cijenama, kao i od poremećaja na svjetskom tržištu.
  3. Financijska solidarnost. Troškovi koji proizlaze iz primjene Zajedničke poljoprivredne politike moraju biti podijeljeni među svim zemljama članicama, bez obzira na njihov nacionalni interes.

Europski fond za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EAGGF)

CAP se financira iz sredstava Europskoga fonda za jamstva u poljoprivredi (European Agricultural Guarantee Fund - EAGGF). Osnovan je 1962. godine i sastoji se od:

  • Jamstvenog odjela - Financira troškove zajedničkih organizacija tržišta, to jest mjere za reguliranje poljoprivrednog tržišta Unije, kao i povrate od izvoza u treće zemlje (kupovina i skladištenje poljoprivrednih viškova i poticanje izvoza poljoprivrednih proizvoda).
  • Odjela za smjernice - Omogućuje kontinuirano financiranje zajedničkih i nacionalnih mjera za razvoj sela na temelju Zajedničke inicijative za ruralni razvoj (npr. investiranje u nova sredstva za rad i tehnologiju).

Jamstveni je odjel važniji i dio je obveznih izdataka proračuna EU. Uloga Odjela za smjernice više se sastoji u promicanju regionalnog razvoja i ujednačivanja razlika između pojedinih dijelova EU.
Također CAP se finansira iz sredstava Europski poljoprivredni fond za Ruralni razvoj (EAFRD) koji financira programe ruralnog razvoja u državama članicama.
Komisija je odgovorna kako za financijsko upravljanje CAP-om, tako i za upravljanje fondovima EAGF i EAFRD. Međutim, sama Komisija u pravilu ne sprovodi plaćanja korisnicima. Prema načelu podijeljenog upravljanje, ovaj zadatak je delegiran na države članice, koji se obavlja preko 85 nacionalnih ili regionalnih agencija za plaćanje. Prije ovakve raspodjele na agencije za plaćanje, izdatci iz proračuna EU-e su morali biti akreditirani na temelju niza kriterija utvrđenih od strane Komisije.

Reforme zajedničke poljoprivredne politike

Zajednička poljoprivredna politika je uspjela postići ciljeve koji su joj postavljeni:

  • povećana proizvodnja,
  • podignuta produktivnost,
  • stabilizirano unutarnje tržište,
  • osigurana distribucija do potrošača i
  • poboljšana zaštita proizvođača od previranja na svjetskom tržištu.

Usporedno s pozitivnim, pojavile su se i negativne posljedice. Prije svega, proizvodnja je uvelike premašila potrebe unutarnjeg tržišta stvarajući goleme robne viškove, pa su izdvajanja za potporu poljoprivredi eksponencijalno rasla. CAP je stoga u protekla četiri desetljeća proživio nekoliko reformi.

U 1972. su u CAP uvedene strukturne mjere moderniziranja poljoprivrede. No unatoč kontinuiranim strukturnim promjenama, osnovni je problem i dalje ostao: odnos ponude i potražnje na tržištu poljoprivrednih proizvoda nije bio uravnotežen, i robni su viškovi neprestano rasli.

Zbog toga je Europska komisija 1983. godine započela radikalnu reformu, koja je dvije godine poslije predstavljena kao Zelena knjiga na temu "Perspektive zajedničke poljoprivredne politike" (COM(85) 333 final, srpanj 1985.). Cilj je bio izjednačiti ponudu i potražnju, uvesti nove načine smanjivanja proizvodnje u najugroženijim sektorima i analizirati alternativna rješenja za budući razvoj CAP-a. Europsko vijeće je 1988. godine prihvatio paket reformskih mjera, uključujući "vodič poljoprivrednih troškova", koji je ograničio postotak izdvajanja za poljoprivredu iz ukupnog proračuna zajednice.

Godine 1991. Europska komisija je iznijela dva prijedloga za raspravu o razvoju i reformi CAP-a. Prijedlozi su bili osnova za politički dogovor o reformi koji je usvojen 21. svibnja 1992. Upravo je ta reforma označila prekretnicu u razvoju CAP-a, jer je predviđeno snižavanje cijena poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda radi njihove konkurentnosti na unutarnjem i svjetskom tržištu, a sniženi prihodi seljacima su kompenzirani izravnim plaćanjima. Osim toga, reformom su uvedene dodatne mjere za uređenje tržišta i zaštitu okoliša.
Reforma iz 1992. godine ocijenjena je uspješnom. No, promjene u idućim godinama (međunarodna kretanja, proširenje Unije i proces priključivanja srednje i istočne Europe, uvođenje zajedničke valute, povećanje konkurentnosti proizvoda trećih zemalja i nova runda pregovora u sklopu Svjetske trgovinske organizacije) prisilila je na nove promjene u sklopu CAP-a.
Kako se poljoprivreda modernizirala, a gospodarstvo EU-a postalo više orijentirano na usluge, broj ljudi koji rade na zemlji pao je na 7% u usporedbi s više od 20% prije pola stoljeća. Iako još uvijek 10,4 milijuna ljudi radi u poljoprivredi te se više od 40% područja EU-a koristi za poljoprivredu, opstanak ruralnih gospodarstava ne može se više uzimati zdravo za gotovo.
Nedavno razmatranje zajedničke poljoprivredne politike također uzima u obzir nova pitanja, kao što su sigurnost hrane te, osobito, strah da su intenzivnija poljoprivreda i stočarstvo krivi za "bolest kravljega ludila", dioksin u mlijeku, umjetne hormone u mesu i druge zdravstvene brige povezane s hranom. Higijena, kvaliteta hrane i dobrobit životinja također dobivaju sve veću pozornost i financijsku podršku.

Agenda 2000.

U srpnju 1997. godine, Komisija je predložila reformu CAP-a u sklopu Agende 2000. - projekcije razvoja poljoprivrede Unije u razdoblju 2000. - 2006. s obzirom na očekivano proširenje. Pregovori i sporazum o reformi CAP-a zaključeni su na sastanku Europskoga vijeća održanom u ožujku 1999. u Berlinu.
Trenutno se provode glavne reforme koje primjenjuju načela iz Agende 2000 i koje su dogovorene sredinom 2003. godine. One predstavljaju većinu radikalnih promjena u CAP-u otkada je osnovana, 1958. godine. Subvencije za proizvodnju sve više nestaju te se zamjenjuju izravnim plaćanjima poljoprivrednicima. Ta plaćanja su uvjetna i ovise o pridržavanju ekoloških standarda, standarda sigurnosti hrane, zdravlja životinja i biljaka te standarda dobrobiti životinja, kao i o očuvanju poljoprivredne zemlje u dobrome stanju – kako za obrađivanje, tako i za očuvanje krajolika. Reforme se nastavljaju te uključuju proizvode koji nisu bili uključeni u prvome valu u 2003. godini - pamuk, hmelj, maslinovo ulje, duhan i šećer. Sva ova promjena stoji na solidnim znanstvenim temeljima. EU financira velik broj istraživanja za održivu proizvodnju, uporabu prirodnih resursa te za biljne i životinjske bolesti.
Agenda 2000. bila je najradikalnija i najopsežnija reforma u povijesti CAP-a. Njezini su temelji u procesu koji je počeo 1992. godine i koji je bio osnova za razvoj poljoprivrede EU.

Točnije, refroma je predvidjela:

  • Pojačavanje konkurentnosti poljoprivrednih proizvoda na unutarnjem (europskom) i svjetskom tržištu.
  • Omogućavanje dostojnog životnog standarda osobama koje žive od poljoprivrede.
  • Stvaranje zamjenskih poslova i drugih izvora prihoda za poljoprivrednike.
  • Osmišljavanje nove politike razvoja sela, koja postaje drugi potporanj CAP-a.
  • Implementacija ekološkog načina promišljanja i strukturiranja CAP-a.
  • Poboljšanje kvalitete i sigurnosti hrane.
  • Pojednostavljenje poljoprivrednog zakonodavstva i decentralizacija administracije, kako bi pravila i postupci postali jasniji, trasparentniji i jednostavniji za primjenu.

Tako je, kao dio "Agende 2000" EU-a, ruralni razvitak službeno postao drugi stup poljoprivredne politike EU-a, zajedno s poljoprivredom. Ruralnom gospodarstvu pristupa se sveobuhvatno, uzimajući u obzir to da ruralna područja pokrivaju 80% teritorija proširene Unije te obuhvaćajući poljoprivredu, šumarstvo, okoliš, prirodu, diversifikaciju ruralnoga gospodarstva, ruralnu kvalitetu života, inovaciju u poljoprivredi, nove uporabe za poljoprivredne proizvode (primjerice biogoriva i biomasu za stvaranje energije), zaštitu okoliša u ruralnim područjima te stvaranje novih radnih mjesta.

Zajednička poljoprivredna politika i Svjetska trgovinska organizacija

Kao najveći svjetski uvoznik i drugi najveći izvoznik poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, EU pridaje posebnu važnost međunarodnim pravilima kojima se regulira promet tih proizvoda. Stoga je EU članica Svjetske trgovinske organizacije od osnutka 1994. godine, prihvativši u paketu GATT iz 1994., Sporazum o poljoprivredi i Sporazum o sanitarnim mjerama.

U listopadu 1999. godine ministri poljoprivrede država članica EU sporazumjeli su se o zajedničkom stajalištu povodom "Milenijske runde" pregovora u sklopu WTO-a. Pregovori su počeli u ožujku 2000. Općenito, u tim pregovorima pristup EU se temeljio na razvojnom planu Agenda 2000, to jest omogućavanju postizanja dugoročnih ciljeva u poljoprivredi koji su navedeni u tom dokumentu. U tom smislu, interes je EU:

  • Veću pozornost obratiti netrgovinskim aspektima poljoprivrede, jer poljoprivreda ima multifunkcionalnu ulogu, osim proizvodnje hrane, ona utječe i na očuvanje okoliša, kvalitetu i sigurnost hrane, zaštitu životinja itd.
  • Potreba za posebnim i odvojenim tretmanom država u razvoju, osobito imajući na umu veliku važnost hrane i poljoprivrede u tim zemljama.
  • U najvećoj mogućoj mjeri olakšati pristup tržištima, tj. ukinuti ili sniziti carine s obzirom na to da je EU veliki izvoznik hrane (u tom smislu EU očekuje veći udio u razvoju svjetske trgovine poljoprivrednim proizvodima).

Na globalnom planu pokazalo se da poticaji za proizvodnju šećera u sklopu CAP-a iskrivljujuće djeluju na svjetsku trgovinu šećerom. Stoga je pod pritiskom WTO-a EU pristala do 2013. ukinuti sve poticaje za izvoz šećera. Ipak, zaštita tržišta šećerom u sklopu EU ostati će visoka, jer se uvozne tarife za šećer neće smanjivati više od 36%.


Zajednička poljoprivredna politika i proširenje Europske unije

Reforme su također pripremile CAP za proširenje EU iz svibnja 2004. godine, kada je 15 država članica postalo 25 država članica, a broj se poljoprivrednika u Uniji povećao za gotovo 70%. Poljoprivrednici i proizvođači hrane u novim državama članicama bili su financirani kako bi se modernizirali čak i prije proširenja. Tijekom tri godine članstva, poseban paket financiranja sačinjen za potrebe tih poljoprivrednika omogućuje 5,8 milijardi eura kao pomoć za rani odlazak u mirovinu, manje privilegirana područja, zaštitu okoliša, pošumljavanje, poluseoska imanja, skupine proizvođača i pridržavanje standarda EU-a glede hrane, higijene i dobrobiti životinja. Neka pravila CAP-a postupno se ukidaju kako bi se omogućilo prilagođavanje.
Nedavno proširenje EU je gotovo udvostručilo radnu snagu i obradivu površinu, te unutarnjem tržištu dodalo više od 100 milijuna potrošača. S druge strane, proširenje je novim državama članicama omogućilo učinkovito korištenje poljoprivednih potencijala. No, zemlje članice moraju ispuniti mnoge uvjete vezane za restrukturiranje i modernizaciju poljoprivrednog sektora.
EU aktivno podupire proces restrukturiranja u državama kandidatkinjama. Tako je ponuđen Poseban program pristupanja za poljoprivredu i razvoj sela za koji je - za šetogodišnje razdoblje - izdvojeno 520 milijuna eura. Program se temelji na planu Agenda 2000 i osmišljen je kako bi:

  • pomogao državama kandidatkinjama u razvoju poljoprivrede,
  • uspostavio primjeren okvir za potporu održivog razvoja poljoprivrede i sela za vrijeme kandidature,
  • riješio probleme koji ometaju dugoročno usklađivanje poljoprivrede i seoskih sektora i
  • pomogao provedbi acquis communautairea u poljoprivredi.

Prilagodba poljoprivrednih politika država kandidatkinja, vrlo je složen proces, a refome predviđene Agendom 2000, trebale bi ga olakšati.
Zajednička poljoprivredna politika je najveći, najopsežniji i propračunski najizdašniji program EU. U tom je smislu i usmjerila najviše svojih kapaciteta i zakonodavne regulative.
Budući razvoj poljoprivrednog sektora EU najviše ovisi o brzoj i kvalitetnoj prilagodbi procesima na unutarnjem i međunarodnom planu. CAP je već daleko odmakao u regulaciji poljoprivredne politike i ima velik potencijal postati izvorno europski model poljoprivrede za 21. stoljeće.

Nova poljoprivredna politika

Od 1. siječnja 2005. u deset se država članica primjenjuje nova poljoprivredna politika u skladu s reformom dogovorenom u lipnju 2003. Glavni je element nove politike subvencioniranje poljoprivrednika neovisno o njihovoj proizvodnji, a u prijelaznom razdoblju do 2007. godine države članice mogle su zadržati vezu između proizvodnje i subvencija.

Devet
Europskih zemalja (Austrija, Belgija, Danska, Njemačka, Irska, Luksemburg, Portugal, Švedska i Velika Britanija) odlučile su od 1. siječnja 2005. početi primjenjivati novi CAP zasnovan na jedinstvenom plaćanju za poljoprivrednikeSingle Payment SchemeSPS.
Preostalih petstarih članica“ (Finska, Francuska, Grčka, Nizozemska i Španjolska) primjenjuju SPS od 2006., a Malta i Slovenija od 2007.
Osam
novih članica u prijelaznom će razdoblju primjenjivati nešto drugačiju shemu plaćanja. Poljoprivrednici iz tih država dobivat će subvencije čiji se iznos definira po hektaru (Single Area Payment SchemeSAPS), a plaća iz regionalnih financijskih sredstava no i te će države najkasnije 2009. prijeći na SPS.

Iznos subvencija sada je izravno povezan s mjerama koje se provode:

  • za zaštitu okoliša
  • sigurnost hrane
  • primjenu zdravstvenih standarda za biljke i životinje, mjerama za dobrobit životinja (tzv. cross-compliance).

Uz subvencije, poljoprivrednici mogu koristiti i sredstva koja se dodjeljuju kroz politiku ruralnog razvoja, a u sklopu tih mjera smanjit će se izravna plaćanja velikim poljoprivrednicima (tzv. modulacija).
Kako bi se osiguralo poštivanje proračunskih okvira definiranih za razdoblje do 2013., uvodi se stroža financijska disciplina.

Provedbu reforme definiraju tri uredbe Komisije.

  • Prva (br. 1124/2008, prije 796/2004/EC) definira detaljna pravila za cross-compliance, modulaciju te upravljanje i nadzor nad sustavom. Odredbe cross-compliance ključne su u reformi CAP-a jer prihodi poljoprivrednika u sklopu SPS-a ovise o njihovu poštivanju javnog zdravlja, dobrobiti životinja, zaštiti okoliša i poštivanju ostalih mjera zaštite okoliša.

  • Druga (br. 1124/2008, prije 795/2004/EC) određuje iscrpna pravila za provedbu sheme jedinstvenog plaćanja (SPS) definiranu Uredbom Vijeća br. 1782/2003/EC, kojom se utvrđuju zajednička pravila za sheme izravne potpore u sklopu CAP-a i pokreću sheme potpore za poljoprivrednike. Time se omogućuje prelazak na sustav povezivanja potpore s proizvodnjom, a poljoprivrednicima se osigurava dohodak te omogućuje prijelaz na proizvodnju koja odgovara zahtjevima tržišta. Potpora se i u sklopu tog instrumenta može isplatiti jedino ako se poštuju odredbe cross-compliance. Time se sustav potpora usklađuje i s pravilima WTO-a, tj. one se više ne ubrajaju u potpore koje iskrivljuju trgovinu (tzv. žuta kutija), nego u kategoriju potpora koje ne iskrivljuju trgovinu (tzv. plava kutija).

  • Treća (br. 2237/2003/EC od 23. prosinca 2003.) definira detaljna pravila za primjenu shema potpora definiranih u sklopu Naslova IV. Uredbe Vijeća br. 1782/2003/EC. Time se omogućuje nastavak pružanja potpora za specifične proizvode, npr. premija za životinje (ovce i telad), jer se u tim granama očekuju najveći učinci promjene sustava potpora, tj. ukidanja veze između potpore i iznosa proizvodnje.

Uz reformu poljoprivredne politike, EU provodi i programe ruralnog razvoja te horizontalne mjere. Tako je Europska komisija odobrila 20 informativnih trogodišnjih programa o poljoprivrednim proizvodima koji će se provoditi u 11 država članica. Programi su namijenjeni promicanju europskih proizvoda, osobito njihove kvalitete, sigurnosti, poštivanja zaštite okoliša tijekom proizvodnje i slično. EU također financira sudjelovanje na sajmovima, informativne kampanje o podrijetlu proizvoda, zaštićenom geografskom podrijetlu, tradicionalnoj proizvodnji i kvalitetnim vinima kontrolirana podrijetla.U studenom 2007. Opća uprava za poljoprivredu i ruralni razvoj Europske Komisije predstavila je plan reforme CAP-a pod nazivom “zdravstvena provjera” (“health check”). Radi se o prijedlozima koji nemaju zakonodavni karakter već služe kao priprema za diskusiju uoči zakonodavnih prijedloga koji bi trebali uslijediti tijekom 2008. Cilj je “zdravstvena provjere” unaprijediti reforme CAP-a otpočete 2003. Nastojati će se sistem izravnih potpora učiniti efikasnijim i jednostavnijim, osuvremeniti instrumente tržišne potpore CAP-a (originalno zamišljene za šest država); te pronaći adekvatne odgovore na nove izazove kao što su klimatske promjene ili zaštita bio-raznolikosti. Tijekom 2007 i 2008 Komisija će razviti pristup reviziji proračuna 2008/2009, a “zdravstvena provjera” predstavlja pripremnu radnju u sklopu tog okvira, bez da se na taj način prejudicira ishod revizije.
EU promovira proizvodnju kvalitetnih te međunarodno konkurentnih prehrambenih proizvoda kroz financijsku pomoć za inovacije u poljoprivredi i preradi hrane te uporabi dobrovoljnih oznaka o kvaliteti. To uključuje oznake o tome kako utvrditi koji prehrambeni proizvodi dolaze u potpunosti iz jednoga područja EU-a korištenjem know-howa, zatim koji su dobro poznati prehrambeni proizvodi s jasnom zemljopisnom povezanošću s nekim dijelom EU-a, hranu proizvedenu s tradicionalnim sastojcima ili korištenjem tradicionalnih metoda i oznake za organsku hranu. EU ne samo da ima pravila koja definiraju organsku hranu, nego i pravila o tome što predstavlja organsko poljoprivredno dobro. Priznajući važnost koju potrošači sada pridaju organskoj hrani, promovira ovaj tip poljoprivrede putem Akcijskog plana za organsku hranu i poljoprivredu.

Zajednička poljoprivredna politika CAP trebala bi biti reformirana do 2013. Povjerenik Ciolosa lansirao je 12. travnja 2010. javnu raspravu o budućnosti Zajedničke poljoprivredne politike, njene ciljeve, načela i doprinos za strategiju Europa 2020. Osim pitanja kako CAP može doprinijeti razvoju strategije Europa 2020, javna rasprava okupljenih se vrtila i oko četiri glavna pitanja:

  • Zašto trebamo europske Zajedničke poljoprivredne politike?
  • Koji su ciljevi društva za poljoprivredu u svoj njegovoj raznolikosti?
  • Zašto je neophodna reforma CAP-a i kako možemo ispuniti očekivanja društva?
  • Koje alate trebamo za reformu buduće CAP-e?

Na temelju rezultata javne rasprave i razmjene s Vijećem i Europskim parlamentom, Komisija je 18. studenog 2010 predstavila Priopćenje o "CAP prema 2020", koje daje opcije za budućnost CAP-a i pokreće raspravu s drugim institucijama i sudionicima. Prikaz zakonskih prijedloga predviđeno je za 2011.


Institucije

  • Europska komisija: Opća uprava za poljoprivredu i ruralni razvitak, povjerenik Dacian Cioloş
  • Europski parlament: Odbor za poljoprivredu i ruralni razvitak
  • Vijeće Europske unije: Poljoprivreda i ribarstvo
  • Europska agencija za sigurnost prehrambenih proizvoda
  • Ured Zajednice za biljnu raznolikost
  • EUR-Lex: Važeće zakonodavstvo


Autor: Vladimir Bosiljevac
Dopune unijela: Jelena Isaković
Datum posljednje izmjene: 20. siječnja 2011.


ispiši