Albanija, Kosovo, Makedonija i Crna Gora trebale bi udružiti snage za izgradnju nove trajne strukturne suradnje koja bi bila usmjerena na jačanje političkih i gospodarskih odnosa sa zajedničkim ciljem članstva u Europskoj uniji. U svemu tome važno je uvjeriti međunarodnu zajednicu da taj projekt nije izgradnja 'Velike Albanije', kaže se u članku kojeg donosi europski informativni portal EUobserver.
Europska unija je pozivala balkanske zemlje na jačanje regionalne suradnje i provedbu europskih reformi. Postojeći regionalni forumi uglavnom su neformalni i nisu potpomogli regionalnim ni europskim integracijama. Zbog toga Unija smatra da je krajnje vrijeme za promjene i predlaže stvaranje regionalne organizacije (poput Beneluksa) za Albaniju, Kosovo, Makedoniju i Crnu Goru.
Nova organizacija dala bi poticaj pripremama za članstvo u Uniji, te bi pomogla kompetitivnosti njihovih gospodarstava nakon ulaska u Uniju.
Time bi se tržište proširilo za još od 8 milijuna ljudi uz mogućnost slobodnog kretanja roba, usluga, kapitala i osoba od kraja 2012. godine (čime bi povećala korist obje strane).
To je vrlo ambiciozan plan, no da bi se ostvario rast, otvorila nova radna mjesta, poboljšali uvjeti života, nužno je što prije implementirati taj plan.
No, pristupanje Uniji moglo bi potrajati. Primjerice, Hrvatska je postigla punu teritorijalnu suverenost 1995. godine, dok će se Europskoj uniji pridružiti tek 2013.godine. Kosovo je danas tamo gdje je Hrvatska bila 1995., pa se pristupanje Europskoj uniji može predvidjeti tek za 2030.godinu.
Nova organizacijska struktura trebala bi odrediti prioritete – kao što su trgovina i carine, borba protiv organiziranog kriminala, lokalni razvoj pograničnih područja, infrastrukture, okoliša, i energije te razvoj regionalnog financijskog tržišta. To bi se moglo postići međuvladinim sporazumom između Albanije i Kosova, stvaranjem tehnokratskog tajništva za provedbu mjera, i naknadnim pridruživanjem Makedonije i Crne Gore.
Time bi se dalje razvijao plan integracije, mogao bi se vršiti nadzor državne kompatibilnosti i pratiti napredak.
Uz to, mogla bi se i dalje promicati dobra međunarodna praksa - kao što su dosada uspješni primjeri razvoja e-nabave u Albaniji, stvaranje online zemljišnih knjiga u Crnoj Gori, utemeljenje i provođenje poslovnih zakona u Makedoniji i provođenje operacija policijske obuke na Kosovu.
Iako regija već ima svoje klubove: Vijeće regionalne suradnje sa sjedištem u Sarajevu i SEETO Skupina za infrastrukturne projekte sa sjedištem u Beogradu - četiri susjedne zemlje trebaju svoju organizaciju. Međutim, nisu sve države jednako konkurentne kada je u pitanju privlačenje stranih investitora. Kosovo je primjerice, sa sve većim deficitom, najmanje konkurentno, čime se može zaključiti da mu je osnivanje ovakve organizacije najpotrebnije.
Tek nedavno je Kosovo dobilo pravo na izvoz preko Srbije. Donacije iz dijaspore su gotovo nestale, a strane investicije su daleka i neizvjesna – i gotovo nezamisliva – budućnost. Iz tih razloga, kosovske tvrtke najviše trebaju pomoć za pristup regionalnim tržištima.
Također bi trebalo poticati stvaranje zajedničkih poduzeća u nekoliko različitih sektora u sve četiri zemlje.
Kao što je to slučaj u zemljama Beneluksa, suradnja među država u okviru te organizacije moći će se nastaviti čak i kad one postanu punopravne članice Unije.
Razvoj u sve četiri zemlje biti će puno brži ako gospodarska suradnja, uz potporu Europske unije i podršku Sjedinjenih Američkih Država, postane prioritet tih zemalja.
Iva Kornfein
EUobserver: Balkan 'Benelux' would speed up EU entry
