Dužnosnici turskog Ministarstva energetike potvrdili su da Ankara, navodno na zahtjev Bagdada, priprema delegaciju za put u Irak, kako bi se razgovaralo o izgradnji naftovoda koji bi povezivao južni Irak i Tursku. Ta odluka je važan pokazatelj da se Ankara strateškim energetskim potezima sprema proširiti svoj utjecaj u toj regiji, piše Stratfor, američka obavještajna kompanija.
Visoki dužnosnici turskog Ministarstva energetike potvrdili su 11.srpnja da Ankara priprema slanje tehničke delegacije u Irak, navodno na zahtjev Bagdada, kako bi se razgovaralo o izgradnji naftovoda koji bi povezao južni Irak i Tursku.
Ova je najava objavljena nakon što je Turska započela izgradnju novog naftovoda koji povezuje kurdske energetske zalihe sa turskim lukama.
Iako je Središnja iračka vlada odbila zahtjev Kurdistanske regionalne vlade (KRG) za jačom turskom potporom u tekućem sporu s vladom iračkog premijera Nouri al-Malikija, ipak će ponuda Ankare kojom se nudi koncesija i provedba projekata i za Bagdad i za Arbil biti provedena. Nedavna najava predstavlja važan korak za turske ambicije u Iraku, i ukoliko bude uspješna, učinit će Tursku najvećim stranim ulagačem za sjeverni i južni Irak.
Već dugo se očekuje regionalni rast Turske, a nedavna je odluka važan pokazatelj da je Ankara spremna napraviti niz strateških energetskih poteza za jačanje svog utjecaj u regiji. Ali za postizanje vanjskih ambicija, nužno je da Turska primarno riješi svoje unutarnje kurdsko pitanje.
Zbog tih je razloga Ankara inzistirala na razvoju boljih odnosa sa KRG-om, ali i u nadi da će smanjiti kurdske separatističke pretenzije. Turska nastoji preusmjeriti gospodarski i energetski fokus kurdske regije prema sjeveru, uzimajući u obzir da Arbil (Hevlêr) u svemu ovisi o Ankari te da daljnji zajednički uspjeh ovisi o smanjenju kurdskih militantnih sklonosti.
No, Turska ne cilja isključivo na sjever Iraka; ona se priprema proširiti svoj utjecaj i na Bagdad i naftom bogat jug Iraka, čime bi se pojačalo natjecanje između Turske i Irana.
Predloženi Kirkuk-Basra naftovod povezao bi rastuću proizvodnju sirove nafte sa juga sa izvozom plina sa sjevera. Proširenje bi moglo omogućiti Bagdadu transport gotovo 80 posto tekućih sirovina sa sjevera preko Turske, zaobilazeći Hormuški tjesnac.
No, Turska ima veće planove nego polaganje cijevi južno od Kirkuka.
Očekuje se da će se turske potrebe za energijom drastično povećati u nadolazećim godinama, a Irak je u vrlo dobroj poziciji da zadovolji te potrebe. Radeći na tome da učvrsti svoju poziciju na koridoru Istok-Zapad (kroz transport energije), Turska može iskoristiti svoj dobro uhodani sustav isporuke plina iz Iraka kako bi potaknula pregovore s Europom – ujedno joj pomažući prekinuti ovisnost o zaljevskoj nafti koja se uvozi kroz Hormuški tjesnac.
Još uvijek nerazvijen i bez potrebne infrastrukture, Irak posjeduje više od tri bilijuna kubičnih metara svojih prirodnih rezervi, od kojih se mnoge nalaze u kurdskoj regiji. Količina kurdskih prirodnih rezervi mogla bi zamijeniti trenutni uvoz iz Rusije za sljedećih 50 godina.
Zbog toga što Turska počinje predstavljati značajniju konkurenciju iranskom utjecaju, Teheran će morati uložiti znatno više napora za održavanje dominacije.
Smanjena energetska ovisnost o Rusiji također će biti presudna za utjecaj Turske na Balkan i Istočnu Europu.
Ključna je činjenica da Teheranu nedostaje kapitala i tehnologije u borbi protiv turske ponude, a Bagdad je i zaključio da je Ankara bolji partner za dugoročan uspjeh nego Teheran.
Također, Turska može ponuditi dobru infrastrukturu i stabilnu izvoznu rutu (koju Iran ne može), a to je ono što međunarodne naftne kompanije zahtijevaju.
Međutim, čini se da će se Iran odlučno oduprijeti bilo kakvom turskom zadiranju, i malo je vjerojatno da će Bagdad pristati napustiti Teheran. Dok su turski gospodarski potezi uistinu izvrsni, Iran također ima nekoliko aduta na raspolaganju kao protutežu turskim ambicijama – šijitske militantne predstavnike, kurdsko suparništvo unutar zajednice, te jake sektaške veze na jugu Iraka.
Za razliku od javnih iznesenih stavova o Siriji, tiho nametanje turskog utjecaja u Iraku kroz energetske kanale otkriva da se država transformira u značajnu regionalnu silu.
Iva Kornfein
Više o tome:
EurActiv: Turkey's pipeline diplomacy
