Odnos između Europske unije i Turske u ovom trenutku je loš – najviše zbog ciparskog predsjedanja Unijom. No, ne bi se trebao dodatno pogoršati jer je njihova međuovisnost vrlo velika, kaže Ayla Gürel, viša znanstvena savjetnica i stručnjakinja za ciparski sukob u Institutu za istraživanje mira u Oslu.
Ciparsko predsjedanje Vijećem Europske unije zasigurno će biti 'netradicionalno; postoji nekoliko razloga zbog čega se to predsjedanje smatra drugačijim u usporedbi sa svim prethodnim. Prvo, Cipar je jedna od mlađih (novijih) članica, i vrlo mala država s relativno ograničenim kapacitetima za obavljanje dužnosti koji su relevantni za predsjedanje zajednicom.
No, još važnije, ona je podijeljena zemlja s ozbiljnim političkim problemom. Iz tog razloga, predstavnici Cipra u Europskoj uniji su isključivo ciparski Grci, dok ciparski Turci uopće nemaju svog predstavnika. Ujedno, najnovije analize ekonomista ukazuju na činjenicu da je Republika (turski dio Cipra) pred bankrotom. Sve to dovodi do zabrinutosti zbog ciparskog predsjedanja Unijom, osobito zbog specifičnih odnosa sa Turskom.
Ciparsko predsjedavanje je dovoljno izazovno samo po sebi za tako malu i u tom području neiskusnu zemlju. Jedan od većih izazova je svakako pitanje dokapitaliziranja država u krizi.
Primjerice, nedavna potražnja turskog dijela Cipra za financijskom pomoći neposredno prije početka ciparskog predsjedavanja nametnula je Cipru dodatne izazove.
S druge strane, Cipar sam traži pomoć od Rusije, i to nije prvi put da se zemlja obraća Moskvi. Može li to imati utjecaj na predsjedavanje, ako se uzme u obzir da su odnosi Unije sa Rusijom loši?
Odnosi ciparskih Grka s Rusijom uvijek su bili dobri. Rusija (i Sovjetski Savez ranije) je bila zagovornik pozicije ciparskih Grka; primjerice u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, ali također i neka vrsta ravnoteže. U posljednjih nekoliko desetljeća stvorene su mnoge ekonomske između dvije zemlje – najviše zbog ruskih investicija na otoku, ali i obratno.
Tako je nedavno Rusija dala veliki kredit za ROC (Republiku Cipar) po vrlo povoljnim uvjetima.
No, čini se da je Republika u potrazi za još jednim kreditom od Rusije, jer je vjerojatnije da će dobiti taj kredit (lakše) nego pomoć iz Europske unije, koja ni sama nije u najstabilnijem financijskom stanju. To je također i razlog zbog čega je Republika pokrenula razgovore za kreditiranje sa Kinom. Znači ovdje nije riječ o Rusiji kao o primarnom partneru, već o to me da Republika pokušava riješiti svoje financijske probleme i prihvatit će najbolju ponudu.
Međutim, i Rusija i Kina, naravno, žele povrat duga, a pitanje koje se nameće je da li je ciparska vjerodostojnost dovoljna za podmirivanje posuđenog. Dakle, iz njihove je perspektive važno hoće li Cipar moći učiniti dovoljno da poboljša svoje gospodarstvo. Moglo bi se ustvrditi da sadašnja ciparska Vlada nije učinila dovoljno za izgradnju ni gospodarstva, a ni vjerodostojnosti – dapače, čini se da je djelovala kontraproduktivno.
Odnosi između Europske unije i Turske u ovom trenutku su loši. 'Ne mislim da oni mogu dobiti ništa lošiji jer su dvije strane vrlo ovisne jedna o drugoj. Tursko gospodarstvo ovisi o izvozu na tržište Europske unije. Tu je i pitanje ulaganja u Uniju i provođenje strukturnih reformi za koje je Turskoj potrebna pomoć europske zajednice. S druge strane, položaj Turske kao tranzitne zemlje (posebno za fosilna goriva), vrlo je važan Europskoj uniji. Sve u svemu, Turska je značajan strateški partner u regiji sa pozicije Europske unije, tako da obje strane imaju interese zadržati dobre i funkcionalne međusobne odnose“' zaključuje Ayla Gürel.
Turska je međutim nedavno izjavila da će zbog ciparskog predsjedanja Unijom zamrznuti bilateralne odnose.
Međutim, kriza koja se pojavila sa ciparskim predsjedavanjem bila je očekivana. Turska je pokušala iskoristiti sva svoja sredstva kako bi utjecala na Uniju i predložila odlaganje ciparskog predsjedanja dok se međusobni odnosi ne poprave (dok se ciparski problem ne riješi). No, europski je sustav previše krut da bi bilo ikakvih odstupanja od unaprijed planiranog. Vrlo je vjerojatno da će Turska u tom razdoblju pokušati uvjeriti Uniju da je Cipar više problematična država nego dobra i kolegijalna članica. Ali neće moći učiniti više od toga.
S druge strane, to može biti prilika da se uspostavi napredak u odnosima Turske i Europske unije – nastavak pristupnih pregovora (i nekih zamrznutih poglavlja) koji bi za vrijeme ciparskog predsjedavanja mogao biti ponovno pokrenuti. To bi bilo vrlo bitno kako bi se pokazao razvoj koji bi ukazao na napore obiju strana da se potakne rješavanje pitanja Cipra.
Ostale države članice Unije u ovom će slučaju morati pokazati svoju solidarnost s Ciprom kao dijelom zajednice.
'Turska bi se također trebala prikloniti politici Unije, ali mislim da će to ostati na jednoj retoričkoj razini, i da neće više postići. Turska je više puta naglasila da se zamrzavanje odnosa odnosi samo na ciparsko predsjedanje, ali zato postoje mnoge druge razine u Uniji na kojima će se odnosi nastaviti – primjerice s Europskom komisijom', kaže Gürel.
Sve je veća skepsa i ambivalentnost turske javnosti za članstvom u Europskoj uniji, ali to može biti samo privremeno mišljenje. No, entuzijazam u Turskoj znatno je oslabio, kao što se i očekivalo, pogotovo nakon što su Cipar i Francuska dodatno otežali uvijete za pregovore.
Tu je i vrlo važan element financijske krize u Uniji, što članstvo čini znatno mane primamljivim. Turska u posljednje vrijeme gospodarski rapidno napreduje, tako da maksima 'ne trebamo EU, ali EU treba nas' postaje sve glasnija i glasnija u državi. S druge strane, 50 posto potpore za članstvo u Uniji je prilično visoko, uzevši u obzir sve navedene negativne aspekte.
Europska unija će uvijek biti vrlo važan partner za Tursku, posebice u gospodarskom području, no, Turska već pokušava razviti i druge odnose u regiji. Razvija dobre odnose sa Rusijom, te će pokušati dodatno poboljšati i produbiti odnose sa Iranom i Kinom. No, niti jedan od njih nije alternativa odnosu sa Unijom. Turska nastoji zadržati odnose u ravnoteži. Uostalom, Europska je unija preblizu i prevažna da bi je Turska minorizirala ili ignorirala.
Iva Kornfein
Više o tome:
EurActiv: Analyst: EU-Turkey relations are bad, but should not get worse
