Ciljevi i temeljna načela
Socijalna politika na europskoj razini od osnivanja Europske zajednice 1958. godine bila je usmjerena prije svega na gospodarska pitanja, da bi se kasnije, osobito nakon stupanja na snagu ugovora o EU 1993. godine, pozornost posvetila izgradnji Europe na socijalnom planu. Osnovni ciljevi i načela politike zapošljavanja sadržani su u Glavi VIII Ugovora o EZ-u, a pitanja socijalne politike uređuje Glava XI Ugovora. Zajednički su ciljevi usklađenih politika:
- što veća zaposlenost uz istovremeno poboljšanje uvjeta života i rada,
- jačanje tržišta rada i obrazovane radne snage, koja se može prilagoditi ekonomskim promjenama i
- poboljšanje kvalitete socijalne politike i socijalne zaštite.
Postupak odlučivanja
Politike zapošljavanja i tržišta rada u Europi desetljećima je obilježavala tradicionalna suradnja nacionalnih vlada, koje su bile isključivo nadležne za ta pitanja. Prekretnica u razvoju usklađenoga europskog pristupa zapošljavanju i socijalnim pitanjima bio je Ugovor iz Amsterdama, koji je institucijama Zajednice povjerio nove zadaće i efikasnija sredstva. Ipak, jednako kao ni kasniji Ugovor iz Nice, nije promijenio temeljno načelo isključive nadležnosti država članica za politiku zapošljavanja. Mjere koje usvaja Vijeće samostalno ili zajedno s Europskim parlamentom ne uređuju pitanje zapošljavanja, već se njima daju upute državama članicama, ili se podupiru njihova djelovanja na području zapošljavanja. Sukladno čl. 128 st. 2. Ugovora, Vijeće kvalificiranom većinom, uz konzultiranje Parlamenta, Europskog ekonomskog i socijalnog odbora i Odbora za zapošljavanje, daje prijedloge državama članicama za određivanje nacionalnih politika zapošljavanja. Nadalje, u skladu s čl. 129, Vijeće kvalificiranom većinom u postupku suodlučivanja s Parlamentom odlučuje o usklađivanju nacionalnih djelovanja na razini Unije. Valja ipak istaknuti da je u odnosu na područje zapošljavanja izričito isključena mogućnost harmonizacije prava (čl. 129 st. 2.).
Područje socijalne politike, kao i obrazovanja, usavršavanja i mladih, također je uglavnom regulirano nacionalnim pravilima. Odluke koje se donose na razini Unije, donose se suodlučivanjem Vijeća i Europskoga parlamenta, a uz konzultiranje Europskog ekonomskog i socijalnog odbora i Odbora regija. Ipak, u određenim pitanjima, sukladno čl. 137 st. 2. Ugovora o EZ-u, Vijeće donosi odluke jednoglasno, a to su: socijalna sigurnost i socijalna zaštita radnika, zaštita radnika u slučaju otkaza ugovora o radu, zastupanje i obrana interesa radnika i poslodavaca, uvjeti zapošljavanja državljana trećih zemalja koji zakonito borave na području Zajednice te financijski doprinosi za zapošljavanje i stvaranje radnih mjesta. Međutim, treba reći da mjere usvojene na razini EZ-a ne utječu na pravo država članica da same odrede temeljna načela svojih sustava socijalne sigurnosti, a posebice ne smiju uvjetovati znatne financijske posljedice (čl. 137 st. 4.).
Strategija razvoja
Zapošljavanje i socijalna pitanja postali su prioritetom europskih institucija početkom 1990-ih godina. Prvi je pravi pomak ostvaren 1993. godine Bijelom knjigom o rastu, konkurentnosti i zapošljavanju (White paper on growth, competitiveness and employment: The challenges and ways forward into the 21st century, COM(93) 700 final, 5. prosinca 1993.), kojom su predložena rješenja zasnovana na povećanju konkurentnosti u Uniji, ostvarenju stalnog rasta koji bi vodio sigurnim poslovima te poticanju fleksibilnosti tržišta rada. Europsko vijeće je na summitu u Essenu 1994. godine definiralo pet prioriteta nacionalnih vlasti: razvoj ljudskih potencijala, promicanje produktivnih ulaganja, poboljšanje učinkovitosti institucija na tržištu rada, otvaranje novih radnih mjesta, te omogućavanje pristupa radu, posebice za mlade ili dugo nezaposlene osobe. Iste je godine Komisija objavila Bijelu knjigu o europskoj socijalnoj politici (European social policy - A Way forward for the Union - A White paper, COM(94) 333 final, srpanj 1994.), u kojoj se očitovala inicijativa za stvaranjem i provedbom novoga spoja gospodarske i socijalne politike, te je istaknuto da se tržišno natjecanje i socijalni napredak mogu odvijati istovremeno.
Na summitu u Luksemburgu 1997. godine pokrenuta je Europska strategija zapošljavanja, potaknuta novim odredbama Ugovora iz Amsterdama. Cilj je Strategije usmjeravati i usklađivati prioritete politike na razini Unije. To se postiže smjernicama za zapošljavanje, nacionalnim akcijskim planovima, zajedničkim izvještajima o zapošljavanju te preporukama. Četiri su "stupa" te strategije:
- Poduzetništvo, odnosno nastojanje za razvijanjem aktivnijeg poslovnog okruženja i stvaranjem novih i boljih radnih mjesta;
- Osiguranje mogućnosti zapošljavanja, što se postiže borbom protiv dugoročne nezaposlenosti i nezaposlenosti mladih ljudi, olakšavanjem prijelaza iz škole na posao, te razvijanjem suradnje između poduzeća i socijalnih partnera;
- Omogućavanje prilagodbe, tj. olakšavanje poduzećima i radnoj snazi prihvaćanja novih tehnologija i novih tržišnih uvjeta, putem osuvremenjivanja organizacije rada i promicanja prilagodljivosti u poduzećima;
- Osuvremenjivanje društava, odnosno razvoj društava u kojima bi muškarci i žene radili pod jednakim uvjetima i s jednakim odgovornostima, a taj će se cilj nastojati postići otklanjanjem diskriminacije među spolovima te pomirenjem obiteljskog i poslovnog života.
Na lisabonskom sastanku na vrhu 2000. godine odlučeno je o usvajanju strategije kojom bi se olakšalo postizanje pune zaposlenosti i jače kohezije do 2010. godine, strategije koja bi obuhvaćala i postojeće inicijative u ovome području. Temeljni je cilj europskih institucija razvoj Unije kao najkonkurentnijeg i najdinamičnijeg svjetskog gospodarstva utemeljenog na znanju, koje ostvaruje održivi ekonomski rast uz osiguranje većeg broja boljih radnih mjesta te veće socijalne kohezije. Načelna odluka summita konkretizirana je u brojnim dokumentima, a ponajprije Europskom socijalnom agendom. Europska socijalna agenda je obnovljena 2008. god. (Renewed social agenda), s osnovnim zadaćama razvoja novih prilika za zapošljavanje , poboljšanja dostupnosti socijalnih usluga i ostvarenja načela solidarnosti za one skupine stanovništva na koje globalizacijske promjene utječu najnegativnije. Planirano je osnovne zadaće obnovljene Europske socijalne agende ostvariti kroz sedam prioritetnih područja (mladi i djeca, razvoj novih radnih mjesta i stručno usavršavanje, mobilnost radne snage, produženje životnog vijeka i poboljšanje zdravstvene skrbi, borba protiv siromaštva i isključenja određenih društvenih skupina, borba protiv diskriminacije i promicanje ravnopravnosti spolova, pristup uslugama i solidarnost).
Institucije
Unutar Europske komisije za ovu politiku zadužena je Opća uprava za zapošljavanje i socijalna pitanja, čiji su prioriteti sljedeća područja: zapošljavanje, usavršavanje tržišta rada, socijalna kohezija i socijalna zaštita te ravnopravnost spolova. Na čelu je uprave povjerenik Europske komisije za zapošljavanje i socijalna pitanja Vladimir Špidla.
Gospodarski i socijalni odbor kao savjetodavno tijelo Unije zastupa interese poslodavaca, sindikata zaposlenika te interesnih skupina koje se bave tim područjem, te daje mišljenje pri donošenju propisa koji ga reguliraju. Važnu ulogu također ima Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja Europskoga parlamenta.
Europska komisija osnovala je i Europsku radnu skupinu za zapošljavanje koja provodi neovisne analize ključnih pitanja, i definira praktične mjere sukladno kojima države članice Unije mogu provoditi revidiranu Europsku strategiju. Odbor za zapošljavanje, osnovan odlukom Vijeća 2000. godine na temelju čl. 130. Ugovora o EZ-u, također ostvaruje važnu ulogu u provedbi Europske strategije zapošljavanja i u promicanju usklađenosti između država članica. Iste je godine osnovan Odbor za socijalnu zaštitu kao poticaj suradnji Europske komisije i država članica u osuvremenjivanju i usavršavanju sustava socijalne zaštite.
U području socijalnih pitanja, vrlo je važna uloga strukturnih fondova, prije svega Europskoga socijalnog fonda, koji se smatra najvažnijim financijskim instrumentom potpore socijalnoj politici na razini Unije. Dugoročni su ciljevi Fonda potpora Europskoj strategiji zapošljavanja, pojednostavljenje administracije, te poticanje djelovanja i suradnje na lokalnoj razini. Primjer je inicijativa EQUAL, usmjerena borbi protiv diskriminacije i neravnopravnosti zaposlenika i osoba koje tek traže posao. Valja spomenuti i vrijednost socijalnog dijaloga, koji se smatra najboljim načinom osuvremenjivanja ugovornih odnosa, prilagodbe organizacije rada i razvijanja ravnoteže između fleksibilnosti i sigurnosti.
Od specijaliziranih agencija koje znatno pridonose u području zapošljavanja i socijalnih pitanja ističemo Europsku zakladu za poboljšanje životnih i radnih uvjeta, Europsku agenciju za zdravlje i sigurnost na poslu, Nadzorni centar za rasizam i ksenofobiju, Europski centar za razvoj stručnog usavršavanja, Europsku zakladu za obrazovanje te Europski opservatorij za zapošljavanje.
Autor: Irena Majstorović
Izmjene unio: Dominik Vuletić
Datum posljednje izmjene: 04. srpnja 2008.
