Ciljevi i pravni temelji
Osnovni ciljevi i načela provedbe politike zaštite okoliša utvrđeni su u Glavi XIX Ugovora o EZ-u. Prema članku 174 Ugovora o EZ-u, politika Zajednice u području okoliša pridonosi postizanju sljedećih ciljeva:
- očuvanju, zaštiti i poboljšanju kvalitete okoliša,
- zaštiti ljudskog zdravlja, razboritom i racionalnom korištenju prirodnih bogatstava te
- promicanju mjera na međunarodnoj razini kojima se rješavaju regionalni ili svjetski problemi okoliša.
Provedba politike zaštite okoliša temelji se na načelu opreza i načelu preventivnog djelovanja, odnosno na načelima da se šteta nanesena okolišu popravlja prvenstveno na samom izvoru i da je plaća zagađivač. Pri oblikovanju politike zaštite okoliša vodi se računa o dostupnim znanstvenim i tehničkim podacima, stanju okoliša u različitim regijama EU, mogućim koristima i troškovima djelovanja odnosno nedjelovanja, gospodarskom i socijalnom razvoju EU u cjelini i uravnoteženom razvoju njezinih regija.
Postupak odlučivanja
Mjere kojima se ostvaruju ciljevi politike zaštite okoliša u pravilu se donose u postupku suodlučivanja, dakle zajedničkom odlukom Vijeća i Europskog parlamenta, u kojem Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom. U ovom području predviđena je i obveza konzultiranja Gospodarskog i socijalnog odbora i Odbora regija. Međutim, neke mjere, posebice one porezne prirode, kao i mjere vezane uz urbanističko i prostorno planiranje, korištenje zemljišta, s iznimkom gospodarenja otpadom, mjere gospodarenja vodnim dobrima, kao i one koje znatno utječu na mogućnost država članica da izaberu različite energetske izvore u općoj strukturi svoje opskrbe energijom, donose se u Vijeću jednoglasno u postupku savjetovanja s Europskim parlamentom te uz konzultiranje Odbora regija i Gospodarskog i socijalnog odbora.
Strategija razvoja
Od 1972. godine, kada je Europsko vijeće, nakon Konferencije UN-a o ljudskom okolišu održane u Stockholmu, odlučilo ustanoviti zajedničku politiku zaštite okoliša, postignut je znatan napredak. Danas je zdrav okoliš prepoznat u EU kao temelj dugoročnog prosperiteta i kvalitete življenja, te kao osnova za budući gospodarski razvitak.
Jedan je od temeljnih strateških dokumenata za djelovanje u zaštiti okoliša u predstojećih pet do deset godina Šesti Akcijski program zaštite okoliša u EU, ''Okoliš 2010: Naša budućnost, naš izbor''. Akcijski program ima četiri prioritetna područja: klimatske promjene, očuvanje prirodnih sustava i biološke raznolikosti, utjecaj okoliša na ljudsko zdravlje te održivost prirodnih resursa i upravljanje otpadom. Također, taj program promiče nov strateški pristup postizanju ciljeva politike zaštite okoliša. On se temelji na: poboljšanju provedbe postojećeg zakonodavstva, integriranju ciljeva zaštite okoliša u druge politike EU (sukladno članku 6 Ugovora o EZ-u), poticanju participacije i sinergijske suradnje svih društvenih subjekata kako bi se došlo do najboljih rješenja za okoliš, te promicanju najbolje prakse na području urbanističkog i prostornog planiranja i korištenju zemljišta.
Šesti Akcijski program uklapa se u Strategiju EU za održivi razvoj (pdf) (COM(2001) 264 final, 15.5.2001), koja ciljeve zaštite okoliša stavlja u širu perspektivu, razmatra gospodarske i socijalne uvjete, te povezuje okoliš s europskim ciljevima za gospodarski rast i konkurentnost.
Mjere vezane uz prioritetno područje klimatskih promjena provode se i u okvirima energetske politike, pa akcijski plan za energetsku politiku iz siječnja 2007. godine predviđa smanjenje emisija stakleničnih plinova u Europi za 20 posto do 2020. godine, radi usporavanja globalnog zagrijavanja. Nastavno na akcijski plan Europska komisija predstavila je u veljači 2007. godine novu sveobuhvatnu strategiju smanjenja emisije ugljičnog dioksida novih automobila i teretnih vozila koji se prodaju u Europskoj uniji.
Institucije
Sljedeći institucionalni subjekti EU imaju važnu ulogu pri formuliranju politike zaštite okoliša Unije:
- Europska komisija, to jest, Opća uprava za okoliš, kojoj je danas na čelu grčki povjerenik Stavros Dimas i koji je zadužen za pripremu i nadzor provedbe politike zaštite okoliša u EU,
- Vijeće EU u sastavu ministara zaštite okoliša, koje se sastaje nekoliko puta godišnje, a dostupna su i izvješća s njihovih sastanaka,
- Europski parlament, koji je uključen u oblikovanje politike zaštite okoliša putem postupka suodlučivanja i u kojem djeluje poseban Odbor za okoliš, javno zdravstvo i zaštitu potrošača, te
- Europska agencija za okoliš, zadužena za pružanje pouzdanih informacija nadležnim organima i javnosti o stanju zaštite okoliša.
- Europska agencija za kemikalije, sa sjedištem u Helsinkiju započela je radom paralelno sa stupanjem na snagu direktive EU-a o kemikalijama (REACH) u lipnju 2007. godine. Glavna zadaća ove agencije je registracija i raspolaganje podacima o ukupno 30 tisuća industrijskih kemikalija što bi trebalo pridonijeti zaštiti okoliša od kemijskog zagađenja.
Povezani članci:
1. Zeleni tjedan – objavljene statistike o okolišu, 5. 6. 2005.
2. Europska agencija za okoliš objavila Tehnički izvještaj o integraciji politika zaštite okoliša u Europi, 5. 6. 2005.
3. Prva nagrada Europskom registru emisijskih onečišćivača, 3. 5. 2005.
Autor teksta: Igor Vidačak
Izmjene unio: Krševan Antun Dujmović
Datum posljednje izmjene: 12. lipnja 2007.
