Ciljevi i načela
Temeljem članka 153 Ugovora o EZ-u zaštita potrošača za cilj ima zaštitu zdravlja, sigurnosti i ekonomskih interesa potrošača, kao i promidžbu prava potrošača na informiranje, obrazovanje i organiziranje s ciljem očuvanja zajedničkih interesa. Provedba zaštite potrošača u EZ-u temelji se na načelima horizontalnosti, supsidijarnosti i minimalnog usklađivanja. Horizontalna provedba znači da zahtjev za zaštitom potrošača treba uzeti u obzir pri definiranju i provedbi politika koje imaju krajnji utjecaj na tu kategoriju građana. Načelo supsidijarnosti nalaže da se mjerama zaštite potrošača nacionalna zakonodavstva nadopunjuju samo ako je to nužno, dok posljednjim načelom minimalnog usklađivanja države članice mogu zadržati ili uvesti strožija pravila zaštite potrošača koja su sukladna pravu EZ-a. Područje zaštite potrošača danas uključuje razvijanje zakonodavne prakse i ostalih mjera, uključivanje interesa potrošača u ostale europske politike, dopunom politika zaštite potrošača država članica te jačanje potrošačkih udruga i njihovo aktivno sudjelovanje u procesu odlučivanja.
Postupak odlučivanja
U području politike zaštite potrošača odluke potpore politikama država članica prema članku 153 zajednički donose Vijeće i Europski parlament postupkom suodlučivanja, dok Gospodarski i socijalni odbor u postupku sudjeluje kao savjetodavno tijelo. Veći broj odluka u ovom području usvojen je, međutim, u kontekstu razvoja unutarnjeg tržišta temeljem članka 95 Ugovora o EZ-u koji služi usvajanju mjera za harmonizaciju na unutarnjem tržištu, a temeljem kojeg se mjere također donose postupkom suodlučivanja.Razvoj politike zaštite potrošača
Zaštita potrošača uvrštena je u ugovor kao zasebna politika EU tek Ugovorom iz Maastrichta. Do tada se ona razvijala bez izričite ugovorne nadležnosti uglavnom kao dio projekta stvaranja unutarnjeg tržišta. Temelj zakonodavstva u području zaštite potrošača predstavlja Rezolucija Vijeća od 14. travnja 1975. godine o preliminarnom programu Europske ekonomske zajednice za zaštitu potrošača i politiku informiranja (Official Journal C 92, 1975). Ona je spominjala pet kategorija temeljnih prava potrošača: pravo na zaštitu zdravlja i sigurnosti, pravo na zaštitu ekonomskih interesa, pravo na informiranje i obrazovanje, pravo na naknadu i pravni lijek i pravo na predstavljanje.
Okvir za razvoj zaštite potrošača od 1990. godine predstavljali su trogodišnji Akcijski planovi Europske komisije. Posljednji dokument te vrste pod naslovom Akcijski plan za politiku zaštite potrošača 1999 -2001 (pdf) (COM(1998) 696 final, 1.12.1998.) usredotočuje se na tri opća cilja politike zaštite potrošača u EU: veća zastupljenost potrošača, visok stupanj zdravlja i sigurnosti za potrošače i potpuno poštivanje ekonomskih interesa potrošača u Uniji. Kao jedan od zaključaka provedbe posljednjeg akcijskog plana proizlazi potreba za strateškim i dugoročnim pristupom problemu zaštite potrošača, koji danas predstavlja dokument Strategija politike zaštite potrošača 2002-2006. (pdf) (tekst dokumenta COM(2002) 208 final objavljen u OJ C 137, 8.6.2002.). Dokumentom su zadana tri srednjoročna cilja čijom bi provedbom interesi potrošača bili ugrađeni u sve europske politike: visoka razina zaštite potrošača, učinkovita provedba pravila zaštite potrošača i uključivanje potrošačkih organizacija u europske politike. Mjere i akcije za ostvarivanje tih ciljeva sadrži Zelena knjiga o zaštiti potrošača u EU (pdf) (COM(2001) 531 final, 2.10.2001.)
Institucije
Za zaštitu potrošača u EU zadužene su sljedeće institucije:
- Europska komisija: Opća uprava za zaštitu zdravlja i potrošača (povjerenik Markos Kyprianou)
- Europski parlament: Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača
- Gospodarski i socijalni odbor - zadužen, među ostalim za izdavanje mišljenja o pitanjima gospodarske i socijalne politike, kojima pripada i zaštita potrošača.
- Europski ured za zaštitu potrošača - (Bureau Européen des Unions des Consommateurs - BEUC) jedna je od najutjecajnijih platformi europskih udruga i institucija koje utječu na razvoj potrošačke politike u Europskoj uniji.
Autor: Aida Liha
Datum posljednje izmjene: 22. siječnja 2005.
