Ciljevi i temeljna načela
Carinska politika jedan je od temelja Europske unije. Ona je odigrala ključnu ulogu u stvaranju integriranog unutarnjeg tržišta i zajedničke gospodarske politke.
Carinska unija temelji se na odredbama Ugovora o EZ-u, Glave I - Sloboda kretanja robe (čl. 23-27) i Glave X - Suradnja u području carina (čl. 135). Člankom 23 utvrđeno je da će carinska unija obuhvaćati ukupnu trgovinu robom, što prvenstveno uključuje zabranu carina i pristojbi s istovrsnim učinkom na uvoz i izvoz robe među državama članicama Unije, kao i primjenu zajedničke carinske tarife na njihove trgovinske odnose s trećim državama.
Pojam carinska unija podrazumijeva prostor na kojem ne postoje unutarnje prepreke kretanju robe, a na robu koja ulazi izvana primjenjuju se zajednička pravila, carine i kvote. Valja istaknuti da je, sukladno odredbama GATT-a i WTO-a, ta vrsta regionalnog trgovinskog sporazuma izuzeta od primjene načela "najpovlaštenije nacije" na nečlanice carinske unije.
Zajednička carinska tarifa
Dok sloboda kretanja robe oslikava unutarnju dimenziju carinske unije, carinska tarifa simbolizira njezin vanjski aspekt. Zajedničkom carinskom tarifoma (Common External Tariff - CET, Common Customs Tariff - CCT) propisane su carinske pristojbe koje se naplaćuju na uvoz robe u Uniju i predstavljaju prihod proračuna EU. Naime, od 1968. godine države članice nemaju pravo samostalno voditi carinsku politiku. O njoj se odlučuje zajednički na razini Unije, a imajući u vidu obveze preuzete međunarodnim sporazumima.
Carine na uvoz industrijskih proizvoda u EU u prosjeku iznose 4%, ali se uvelike primjenjuju povlaštene stope i često slobodan uvoz za robu iz susjednih država, iz gospodarstava u razvoju i u tranziciji, te iz država kandidatkinja za članstvo u EU. Osim toga, Ugovorom o Europskome gospodarskom prostoru (EEA) Norveškoj, Islandu i Lihtenštajnu zajamčen je neograničen pristup Europskoj carinskoj uniji i uživanje temeljnih sloboda unutarnjeg tržišta. Dakle puna primjena Zajedničke carinske tarife ograničena je na trgovinu s razvijenim državama poput SAD-a, Kanade i Japana.
Jedinstvena carinska deklaracija
Učinkovita carinska unija pretpostavlja da se tarifa mora primjenjivati prema istovjetnim pravilima u svim državama članicama. Želeći osigurati jasnoću i jednolikost primjene carinskih propisa te otkloniti rizik različitih interpretacija ili pravnih nedoumica, Europska unija donijela je Jedinstvenu carinsku deklaraciju (Community Customs Code - CCC) u kojoj je prikupljeno i izloženo ukupno zakonodavstvo koje se odnosi na trgovinu Unije s trećim državama.
Deklaracija jednoznačno određuje osnovne pojmove vezane uz carnisku uniju, npr. carinski prostor, postupak carinjenja i utvrđivanje vrijednosti robe, pravila o podrijeklu robe, tranzit robe (TIR i ATA karneti).
Tehnički instrumenti
Nomenklatura zajedničke carinske tarife (pdf) (CCTN), vrlo je važan instrument, ne samo za prikupljanje carina, već i za statističko praćenje vanjske trgovine, a posredno i za primjenu posebnih mjera u sklopu trgovinske, poljoprivredne, fiskalne i monetarne politike. Upravo zato što služi u carinske i statističke svrhe, češto se upotrebljava izraz "kombinirana nomenklatura" (combined nomenclature). Ona se zasniva na međunarodnoj klasifikaciji Harmoniziranog sustava, koju sastavlja Svjetska carinska organizacija a EU je dopunjuje svojim potpodjelama, tzv. CN podnaslovima (CN subheadings).
Usporedno s uvođenjem kombinirane nomenklature uspostavljena je baza podataka TARIC (Integrated Community Tariff database), koja pruža uvid u relevantne carinske odredbe ovisno o CN kodu pojedine robe i na taj način daje potrebne informacije nadležnim nacionalnim carinskim službama.
Moderno administrativno upravljanje sve više se služi kompjutorskim tehnologijama i metodama. Stoga je EU uspostavila nekoliko kompjuterskih sustava, npr. CIS (Customs Information System), kako bi unaprijedila suradnju država članica i osigurala bolju primjenu carinskih propisa.
Postupak odlučivanja
Komisija je zadužena za inicijative u pogledu razvoja carinske politike i za predlaganje carinskih propisa. Također, ovlaštena je voditi bilateralne i multilateralne pregovore o carinama, od kojih su najvažniji pregovori u sklopu Svjetske trgovinske organizacije (WTO).
Vijeće kvalificiranom većinom odlučuje o carinskim propisima i utvrđuje Zajedničku carinsku tarifu.
Nacionalne carinske službe država članica zadužene su za svakodnevnu operativnu provedbu carinske politike. One prikupljaju carinske pristojbe, naplaćuju trošarine i PDV na uvezene proizvode, te brinu o poštivanju uvoznih kvota i drugih ograničenja.
Strategija razvoja
Carinska unija uspostavljena je 1. srpnja 1968. godine, a stvaranjem unutarnjeg tržišta 1993. godine uklonjena su preostala ograničenja slobodnom kretanju robe.
Budući da carinska politika nije statična ona mora pratiti nove tehnološke i političke izazove koji se postavljaju pred Uniju. Prvenstveno se misli na važnost kontrole vanjskih granica proširene EU s 25 članica, s obzirom na to da ukidanje unutarnjih kontrola povećava rizik nezakonite trgovine, prijevara i utaja.
Strateški su ciljevi Europske unije u području carinske politike:
stvoriti okvir utemeljen na transparentnim i postojanim pravilima koja su prikladna za razvoj međunarodne trgovine;
pružiti državama članicama potrebne resurse; i
zaštititi društvo od nepoštene trgovine i brinuti o njegovim financijskim, gospodarskim, zdravstvenim i ekološkim interesima.
Sukladno mjerama iz programa Customs 2007, zacrtani ciljevi nastoje se ostvariti pojednostavljenjem i racionalizacijom zakonodavstva, pružanjem učinkovitih usluga gospodarstvenicima, poboljšanjem carinskih kontrola i poticanjem međunarodne suradnje.
Institucije:
- Europska komisija:
- Europski parlament: Odbor za pravne poslove i unutarnje tržište
- Vijeće Europske unije: Konkurentnost (unutarnje tržište, gospodarstvo i istraživanje)
- Europski ombudsman
- Europol
- Svjetska carinska organizacija - WCO
- Svjetska trgovinska organizacija - WTO
Povezani članci:
Autor: Božena Gulija
Datum posljednje izmjene: 10. lipnja 2005.
