Djelovanje Unije u području obrazovanja, strukovne izobrazbe i mladeži, temelji se na ciljevima formuliranima u člancima 149 i 150 Glave XI Ugovora o EZ-u. Prema tim člancima, uloga je Zajednice pridonositi razvoju kvalitetnog obrazovanja poticanjem suradnje država članica, te, ako je potrebno, podupiranjem i dopunjavanjem njihove djelatnosti. Sukladno načelu supsidijarnosti, poštuje se nadležnost država članica za nastavni sadržaj i ustroj obrazovnih sustava te za njihovu kulturnu i jezičnu raznolikost. EU je utvrdila niz ciljeva djelovanja u području obrazovanja, strukovne izobrazbe i mladeži:
- razvoj europske dimenzije u obrazovanju, osobito putem podučavanja i populariziranja jezika država članica,
- poticanje pokretljivosti studenata i nastavnika, među ostalim, poticanjem akademskog priznavanja istovrijednosti diploma i trajanja studija,
- promicanje suradnje obrazovnih sustava,
- razmjena informacija i iskustava u pitanjima koja su zajednička obrazovnim sustavima država članica,promicanje suradnje obrazovnih sustava,
- poticanje razmjene mladeži i razmjene socijalno-pedagoških djelatnika, te
- poticanje razvoja obrazovanja na daljinu.
Iako EU ne namjerava razviti zajedničku politiku obrazovanja, strukovne izobrazbe i mladeži, ona raspolaže brojnim mehanizmima i sredstvima za poticanje suradnje u tom području. To su ponajprije programi Zajednice:
- SOCRATES - europski program za obrazovanje usmjeren na promicanje europske dimenzije i poboljšanje kvalitete obrazovanja poticanjem suradnje zemalja korisnica Programa;
- Leonardo da Vinci - europski program za provedbu politike EU u strukovnom osposobljavanju, koji podupire i dopunjuje nacionalne politike u tom području,
- TEMPUS - paneuropski program suradnje u području visokog obrazovanja,
- Erasmus Mundus - program suradnje i pokretljivosti u području visokog obrazovanja usmjeren na promicanje EU kao obrazovnog centra izvrsnosti diljem svijeta, te
- Youth - program pokretljivosti i neformalnog obrazovanja za mlade od 15 do 25 godina, te
- Lifelong Learning Programme (LLL) - program cjeloživotnog učenja koji ima za cilj povećanje stope zapošljavanja i jačanje konkurentnosti europske ekonomije unutar globalne utakmice, što ovaj program čini ključnim elementom Lisabonske strategije. Program potiče i socijalno uključivanje, aktivno građanstvo i osobni razvoj.
Postupak odlučivanja
U području obrazovanja, izobrazbe i mladeži, Vijeće i Parlament u skladu s postupkom suodlučivanja (čl. 251 Ugovora o EZ-u) i nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom i Odborom regija usvajaju poticajne mjere koje ne uključuju usklađivanje zakona i drugih propisa država članica. Vijeće u ovom području odluke donosi jednoglasno. Vijeće, također jednoglasno, može na prijedlog Komisije usvajati i preporuke.
Strategija razvoja
Prema Lisabonskoj strategiji, EU bi do 2010. trebala postati najkonkurentnije i najdinamičnije gospodarstvo svijeta temeljeno na znanju, sposobno za održivi gospodarski rast s više radnih mjesta i većom socijalnom kohezijom. Da bi se to ostvarilo, čelnici država i vlada pozvali su na modernizaciju obrazovnih sustava kako bi Unija do 2010. godine preuzela vodeće mjesto u svijetu u pogledu kvalitete sustava obrazovanja i osposobljavanja. Reformski proces provodit će se u svakoj državi uz puno uvažavanje nacionalnih okruženja i tradicija, kao i putem suradnje država članica na europskoj razini, širenjem najbolje prakse, boljom koordinacijom i zajedničkim nastojanjima da se zacrtani cilj postigne.
Kao doprinos provedbi Lisabonske strategije, Vijeće ministara obrazovanja usvojilo je 2001. godine Izvješće o budućim ciljevima sustava obrazovanja i izobrazbe (pdf) u kojemu je po prvi put postignuta suglasnost o zajedničkim ciljevima do 2010. godine. Godinu poslije, Vijeće ministara prosvjete i Komisija prihvatili su Desetogodišnji radni program (pdf) (COM(2002) 629 final, 20.11.2002.), koji će se provoditi na temelju otvorene metode koordinacije. Ti dokumenti, koje je prihvatilo i Europsko vijeće, predstavljaju nov koherentni strateški okvir EU za suradnju u obrazovanju i izobrazbi. Do 2010. valja postići tri glavna cilja:
- poboljšati kvalitetu i učinkovitost sustava obrazovanja i izobrazbe u EU,
- osigurati da su ti sustavi pristupačni svima i
- i obrazovanje i izobrazbu otvoriti ostalim dijelovima svijeta.
U studenome 2003. Komisija je usvojila Obavijest (COM(2003) 685 final, 11.11.2003) koja sadrži privremenu evaluaciju provedbe programa "Obrazovanje i osposobljavanje 2010", i koja poziva na ubrzane reforme u predstojećim godinama te snažniji politički angažman u ostvarivanju ciljeva Lisabonske strategije.
Na temelju izvještaja o provedbi Lisabonske strategije (tzv. Kokov izvještaj), stajališta država članica i izvještaja o Strategiji održivog razvoja Komisija je u veljači 2005. izradila partnerstvo za rast i zapošljavanje (Working together for Growth and Jobs – A new start for the Lisbon Strategy, COM(2005) 24 final, 2. veljače 2005.) a u proljeće 2005. obnovila Lisabonsku strategiju. U sklopu obnovljene strategije, Komisija je u svibnju 2006. godine predstavila Obavijest u kojoj poziva zemlje članice EU-a na modernizaciju sveučilišta kao doprinos u provođenju Lisabonske strategije.
Za razvoj politika mladih u EU temelj je Bijela knjiga o mladeži (pdf) (COM(2001) 681 final, 21.11.2001.) usvojena potkraj 2001. godine nakon opsežnih nacionalnih i europskih savjetovanja. Bijela knjiga upozorava da će nakon proširenja 2004. godine Unija imati oko 75 milijuna mladih u dobi od 15 do 25 godina, koji će biti izloženi gospodarskim i društvenim promjenama što će donijeti kvalitativne i kvantitativne pomake u međugeneracijskim odnosima. Bijela knjiga posebno ističe važnost aktivnog sudjelovanja mladeži u javnom životu. Također, dokument nudi nov okvir za djelovanje EU u području mladeži kroz dvije glavne komponente: produbljivanje suradnje među državama članicama i bolje integriranje dimenzije mladih u sektorske politike. Važan je instrument provedbe ciljeva zacrtanih u Bijeloj knjizi o mladeži program Youth, koji traje do 2006. godine.
Desetogodišnji radni program integrira sve aktivnosti u području obrazovanja i izobrazbe na europskoj razini, uključujući tzv. Kopenhagenski proces namijenjen razvoju strukovnog obrazovanja i izobrazbe, te Bolonjski proces kojim se do 2010. godine želi stvoriti Europski prostor visokog obrazovanja (European Higher Education Area - EHEA). Cilj Bolonjske deklaracije potpisane u lipnju 1999. godine stvaranje je europskog sustava visokog obrazovanja koji će biti konkurentan najboljim obrazovnim sustavima, naročito u Sjedinjenim Američkim Državama. Glave reforme u Bolonjskom procesu fokusirane su na stvaranje nove strukture akademskih stupnjeva koja uključuje tri ciklusa studija (dodiplomski, poslijediplomski i doktorski), osiguranje kvalitete visokog obrazovanja te priznavanje studijskih kvalifikacija.
Od početnih 29 zemalja u Bolonjski proces uključeno je danas 45 zemalja, a u 2007. godini očekuje se i uključenje 46. zemlje, Crne Gore. U izvješću o provedbi Bolonjskog procesa (tzv.'Stocktaking Report’) koji su europski ministri obrazovanje usvojili na sastanku u Bergenu u svibnju 2005. godine, zaključuje se kako je u implementaciji Bolonjskih reformi postignut značajan napredak. Na sastanku u Londonu 18. svibnja 2007. godine ministri će uvojiti i strategiju uključivanja zemalja izvan Europe u Bolonjski proces te će odobriti stvaranje Registra Agencije za osiguranje kvalitete visokog obrazovanje.
Kako bi stvorila sinergiju između Kopenhagenskog i Bolonjskog procesa, Europska komisija je napravila prijedlog za Europski kvalifikacijski okvir za cjeloživotno učenje (European Qualifications Framework for lifelong learning - EQF). Ovaj prijedlog podržan je inicijativama na području transparentnosti kvalifikacija (EUROPASS), sustavom transfera bodova (ECTS -ECVET) i sustavom osiguranja kvalitete u visokom obrazovanju (ENQA -ENQAVET). Od velike je važnosti i stvaranje poveznica između Europskog prostora visokog obrazovanja i Europskog istraživačkog prostora European Research Area (ERA).
Europska unija nastoji podržati reformske procese u visokoškolskom obrazovanju kroz programe Erasmus i Tempus koji su namijenjeni europskim susjedima te globalno kroz program Erasmus Mundus. Modernizacija europskog sustava visokog obrazovanja se provodi i kroz implementaciju Sedmog okvirnog programa za istraživanje, Programa za konkurentnost i inovacije te kroz strukturne fondove i financijsku pomoć Europske investicijske banke.
Institucije
Područjem obrazovanja, osposobljavanja i mladeži u Europskoj komisiji bavi se Opća uprava za obrazovanje i kulturu, na čijem je čelu povjerenik Ján Figel'. Među ostalim važnim institucionalnim subjektima su:
- Europski parlament: Odbor za kulturu, mladež, obrazovanje, medije i sport,
- Europska zaklada za izobrazbu - decentralizirana agencija EU koja podupire reformu strukovnog obrazovanja i izobrazbe u trećim zemljama u kontekstu programa vanjske pomoći EU, te pruža tehničku pomoć Komisiji u provedbi programa TEMPUS,
- CEDEFOP - Europski centar za razvoj strukovne izobrazbe koji ključnim institucijama i organizacijama Unije pruža informacijsku potporu u formuliranju politike strukovne izobrazbe,
- Eurydice - informacijska mreža o obrazovanju u Europi,
- Eurodesk - europska mreža za širenje informacija o Europskoj uniji među mladima, te
- Europski forum mladih - platforma organizacija mladih iz cijele Europe.
Srodna područja:
Znanost i istraživanje
Povezani dokumenti:
16 Obrazovanje, izobrazba i kultura
Autor teksta: Igor Vidačak
Izmjene unio: Krševan Antun Dujmović
Datum posljednje izmjene: 17. svibnja 2007.
