Ciljevi

Harmonizacija poreza u Europskoj uniji nije zaseban cilj, već kao instrument ekonomske regulacije prati druge osnovne ciljeve. U tom kontekstu važno je razlikovati dvije vrste poreza:

• Direktni (neposredni) porezi. Plaća ih i njihov teret (neposredno) snosi porezni obveznik, a uključuju porez na dohodak (fizičkih osoba), porez na dobit (trgovačkih društava) i porez na imovinu.
• Indirektni (posredni) porezi. Razrezuju se na proizvodnju i/ili potrošnju pa ih plaćaju porezni obveznici (proizvođači i/ili trgovci), ali njihov teret (posredno tj. kroz povećanje cijene) snose krajnji potrošači. Uključuju porez na promet, porez na dodanu vrijednost i trošarine (akcize).

Pravna osnova za usklađivanje indirektnog oporezivanja definirana je u člancima 90 do 93 Ugovora o EZ-u. Naime, u Europskoj je uniji oporezivanje dohotka i dobiti još uvijek uglavnom u nacionalnom djelokrugu, a zajednička porezna politika odnosi se ponajprije na indirektne poreze, koji neposredno utječu na funkcioniranje zajedničkog tržišta u području slobodnog kretanja roba i slobode pružanja usluga.

Osnivački ugovori ne spominju direktne poreze izrijekom te njihova harmonizacija nailazi na brojne zapreke. Europska unija se vrlo rijetko bavi oporezivanjem dohodaka pojedinaca, a tada nastoji osigurati nediskriminaciju u pogledu prilika za rad ili ulaganja u drugoj državi članici. U području oporezivanja dobiti trgovačkih društava EU ima dva cilja: (1) spriječiti štetnu poreznu konkurenciju država članica i (2) omogućiti slobodno kretanje kapitala.

Postupak odlučivanja

Harmonizacija oporezivanja, koje je jedno od temeljnih obilježja nacionalnog suvereniteta, za Uniju je još uvijek vrlo kompleksno pitanje i zato je potreban konsenzus pri donošenju odluka. Nakon konzultacija s Europskim parlamentom i Ekonomskim i socijalnim odborom, Komisija prijedlog upućuje Vijeću. Ono jednoglasno odlučuje o prijedlozima iz područja oporezivanja potrošnje, prihoda, dodane vrjednosti i trošarina kako bi se osiguralo slobodno i neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

Strategija razvoja

Prvi ciljevi u području porezne politike postignuti su razmjerno brzo. Kumulativni višefazni porezi na promet koji nisu osiguravali fiskalnu neutralnost zamijenjeni su u 1970-ima novim porezom na dodanu vrijednost. Najniža dogovorena stopa za većinu roba i usluga iznosi 15%, ali su zbog kulturnih razlika ili stanja državnih javnih financija moguće iznimke. Usto, postignut je znatan napredak u usklađivanju trošarina i posebnih poreza na potrošnju.

Međutim, fiskalna je neutralnost donekle upitna sve dok nisu usklađeni direktni porezi. Naime, neke države članice su prije upravo snižavanjem direktnih poreza nastojale privući ulaganja iz drugih država, no sada ih obvezuju zajednička Pravila ponašanja (Code of Conduct) radi sprječavanja sličnih pojava. Također, postoje pravila na razini EU kojima se želi osigurati jednak tretman trgovačkim društvima koja isplaćuju kamate i dividende sestrinskim ili majčinskim društvima u drugim državama članicama, a određeno usklađivanje postignuto je i u oporezivanju štednje. Budući da uskoro stupa na snagu Statut europskoga trgovačkog društva (European Company Statute), ažuriraju se porezna pravila u tom području.

Općenito gledajući, napredak u ekonomskim integracijama zahtijeva i zahtijevat će sve veću harmonizaciju oporezivanja dobiti i dohotka. Stoga je Europska komisija u 2001. predstavila cjelovitu strategiju razvoja zajedničke porezne politike koja bi trebala pomoći da se ostvare ciljevi postavljeni Lisabonskom strategijom stvaranja najkonkurentnijeg svjetskog gospodarstva do 2010. godine. Komisija će u budućim aktivnostima posvetiti više pozornosti poreznim problemima s kojima se susreću pojedinci i trgovačka društva koja posluju na unutarnjem tržištu.

U području administrativno-tehničkih prilagodbi potrebno je spomenuti Program Fiscalis (1: 1998.-2002.; 2: 2003.-2007.). Program ima sljedeće ciljeve:

• upoznati porezne službenike s pravom EU u području indirektnog oporezivanja i njegove primjene u državama članicama;
• osigurati učinkovitu i ekstenzivnu suradnju među državama članicama i s Komisijom;
• unaprijediti administrativne procedure u skladu s tehnološkim napretkom i dobrim praksama.

Institucije

• Europska komisija: Opća uprava za oporezivanje i Carinsku uniju, na čelu koje je povjerenik Lászlό Kovács
• Europski parlament: Odbor za ekonomska i monetarna pitanja
• Vijeće Europske unije: Ekonomska i financijska pitanja

Autor: Božena Gulija
Datum posljednje izmjene: 22. siječnja 2005.