Ciljevi i pravni temelji

Temeljna načela zajedničke prometne politike EU utvrđena su u Glavi V (članci 70-80) Ugovora o EZ-u. Ciljevi su zajedničke prometne politike sljedeći:

• utvrditi zajednička pravila koja se primjenjuju na međunarodni prijevoz na teritorij ili s teritorija država članica, odnosno na prijevoz preko područja jedne ili više njih,
• utvrditi uvjete pod kojima prijevoznici koji nemaju sjedište ili prebivalište na području neke države članice mogu unutar te države članice obavljati usluge prijevoza, te
• usvajati mjere za poboljšanje sigurnosti prijevoza, i sve druge odgovarajuće propise.

Postupak odlučivanja

O pitanjima zajedničke prometne politike Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom u postupku suodlučivanja s Europskim parlamentom sukladno članku 251 Ugovora o EZ, nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom i Odborom regija. Od toga pravila izuzete su mjere za koje se očekuje da bi mogle ozbiljno utjecati na životni standard i na zaposlenost u određenim područjima, te na uporabu prometne infrastrukture. Takve propise Vijeće donosi jednoglasno, postupkom savjetovanja s Europskim parlamentom i Gospodarskim i socijalnim odborom. Također, u slučaju posebnih mjera koje se odnose na pomorski i zračni promet, Vijeće može kvalificiranom većinom odlučiti koju proceduru primijeniti u pojedinom slučaju.

Razvoj politike

Uspostava zajedničke prometne politike najavljena još Rimskim ugovorom, kada je definiran cilj prometne politike, nediskriminatorna politika cijena prijevoza putnika i robe s obzirom na podrijetlo ili odredište, razvoj i financiranje infrastrukture te formuliranje zajedničke transportne politike. Sloboda pružanja usluga i promet definirani su člankom 51. st. 1 Rimskog ugovora, koji određuje da je sloboda pružanja usluga u području prometa uređena odredbama Sporazuma koje se odnose na promet.
Znatniji napredak postignut je tek 1985. godine, kada je objavljena Bijela knjiga o dovršetku unutarnjeg tržišta (White Paper on Preparation of the Associated Countries of Central and Eastern Europe for Integration into the Internal Market of the Union, COM(95) 163, svibanj 1995.). Zahvaljujući ukidanju granica te većoj liberalizaciji i usklađivanju propisa, stvaranje jedinstvenog tržišta označilo je prekretnicu u razvoju zajedničke prometne politike. Prosinca 1992. Komisija je objavila Obavijest o budućem razvoju zajedničke prometne politike, koja je označila pomak s dotadašnjeg sektorskog na integrirani pristup zajedničkoj prometnoj politici i naglasila nova pitanja, poput sigurnosti prometa, zaštite okoliša, socijalne zaštite, vanjskih odnosa te politike cijena. Istim dokumentom pokrenuta je inicijativa stvaranja transeuropskih prometnih mreža u sklopu šireg projekta Transeuropske mreže (Trans-European Networks – TENs), projekta uspostave zajedničkih europskih mreža u energetici, prometu i telekomunikacijama. Srpnja 1995. Komisija je usvojila i obavijest pod nazivom Zajednička prometna politika: Akcijski program 1995. - 2000. (The Common Transport Policy – Action Programme 1995 - 2000, COM(95) 302, 12. 7. 1995.), koja se temeljila na tri glavna aspekta: poboljšanje kvalitete prometa korištenjem novih tehnologija, poboljšanje djelovanja jedinstvenog tržišta, te razvoj vanjske dimenzije prometne politike. Prioriteti akcijskog programa za razdoblje 2000. - 2004. postavljeni su u dokumentu Europske komisije pod nazivom Održiva mobilnost: Perspektive za budućnost (The Common Transport Policy: Sustainable Mobility – Perspectives for the Future, COM(1998) 776 final/2, 21.12.1998.).


Strategija razvoja

U rujnu 2001. Komisija je usvojila najvažniji strateški dokument za dugoročni razvoj zajedničke prometne politike – Bijelu knjigu o zajedničkoj prometnoj politici (White paper – European Transport Policy for 2010: Time to Decide, COM(2001) 370 final, 12. 9. 2001.). Dokument sadrži plan djelovanja za poboljšanje kvalitete i učinkovitosti europskoga prometa. Temelji se na šezdeset mjera koje bi trebale reorganizirati postojeću prometnu politiku kako bi postala održiva i kako bi se izbjegli veliki ekonomski gubici zbog zakrčenosti, zagađivanja okoliša i prometnih nezgoda. Konačni je strateški cilj do 2010. postići ravnotežu između različitih oblika prometa i to aktivnom politikom koja bi trebala revitalizirati željeznički promet, te promicati promet morem i unutrašnjim plovnim putovima. Lipnja 2006. Komisija je objavila prijedlog srednjoročne evaluacije Bijele knjige o zajedničkoj prometnoj politici. U dokumentu “Neka se Europa kreće – održiva mobilnost za naš kontinent” (Keep Europe Moving – Sustainable Mobility for our Continent, COM(2006) 314 final, 22. 6. 2006.) zaključuje se da su učinjeni pomaci, no da je nužno izgraditi dodatne instrumente kako bi se poboljšala implementacija zacrtanih mjera.


Ključna pitanja


Promoviranjem principa intermodaliteta EU nastoji ostvariti integraciju različitih prometnih sektora u efektivne logističke lance kako bi se sektori optimalno koristili, te kako bi se smanjili prometni zastoji. Radi promicanja inovativnih rješenja za to područje otvoren je od 2003. europski financijski program “Marco Polo”.

Radi udovoljavanja ekološkim standardima na području prometa EU radi na omogućavanju oporezivanja prometne infrastrukture. Tako je u ožujku 2005. izdana nova direktiva o Eurovinjeti, koja državama članicama omogućava uvođenje poreza na svim vrstama cesta, ne samo na autocestama. Komisija također radi na izradi modela za internalizaciju eksternih troškova koji će biti primjenjiv za sve prometne sektore.

Oko četvrtine svih emisija ugljičnog dioksida (CO2) u EU rezultat su aktivnosti na području prometa. Kako bi se emisije ugljičnog dioksida iz automobila do 2010. smanjile na 120g/km, Komisija je 2007. predložila uvođenje obvezujućih ciljeva. Radi smanjivanja ovisnosti o nafti Komisija je za cilj postavila povećanje udjela alternativnih goriva u području prometa na 5,75% do 2010.

Europska unija nastoji prepoloviti smrtnost na cestama do 2010. Stoga je 2003. Komisija usvojila Treći akcijski plan o sigurnosti na cestama (The European Commission’s Road Safety Action Programme 2003-2010, COM(2003) 311 final, listopad 2003.), koji je usmjeren na poboljšanje ponašanja vozača, te na stvaranje sigurnijih vozila i infrastrukture. Akcijski plan 2006. prošao je kroz srednjoročnu evaluaciju koja je zaključila da je napredak vidljiv, ali nedovoljan za postizanje zacrtanog cilja do 2010.

Porast zrakoplovnog prometa posljednjih 15-ak godina donio je povećanu emisiju ugljičnog dioksida u ovom području za 73%. Stoga je EU 2006. godine predložio plan uključivanja zrakoplovnih tvrtki u Europski sustav trgovine stakleničkim plinovima. Komisija također radi na stvaranju jedinstvenog zračnog prostora nad područjem EU-a.

Posljednjih desetak godina drastično se povećao broj osobnih automobila u europskim gradovima, što stvara prometne, ekološke i sigurnosne probleme. Kako bi se ohrabrilo lokalne vlasti da omoguće kvalitetno investiranje u čist i efikasan javni prijevoz, Komisija je rujna 2007. objavila Zelenu knjigu o gradskom prometu (Green Paper – Towards a New Culture for Urban Mobility, COM(2007) 551 final, 25. 9. 2007.).

Danas prometna industrija zauzima važno mjesto u gospodarstvu EU-a; sudjeluje sa 7% u BNP-u Unije, zapošljava 7% ukupnog broja zaposlenih u EU, a na nju se odnosi 40% ukupnog ulaganja država članica i 30% ukupne energetske potrošnje u Uniji.



Institucije

Područjem prometne politike u Europskoj komisiji bavi se povjerenik Jacques Barrot u sklopu Opće uprave za energetiku i promet.

Među ostalim važnim institucionalnim subjektima su:

• Vijeće EU: Vijeće ministara prometa, telekomunikacija i energetike
• Europski parlament: Odbor za regionalnu politiku, promet i turizam
• Europska agencija za pomorsku sigurnost - EMSA
• Europska agencija za zrakoplovnu sigurnost - EASA
• Europska svemirska agencija - ESA
• Europska konferencija ministara prometa - ECMT
• Europska željeznička agencija – ERA
• Europska uprava za globalne navigacijske satelitske sisteme – GSA
• Izvršna agencija Transeuropske transportne mreže – TEN-TEA
  
  
  

Autor teksta: Igor Vidačak
Izmjene unio: Hrvoje Butković
Datum posljednje izmjene: 15. studenog 2007.