Ciljevi

Pravna osnova proračunske politike proizlazi iz odredbi članaka 268. do 280. Ugovora o EZ-u, a u tom kontekstu treba također gledati članke 28. i 41. Ugovora o EU.

Proračun je financijski okvir djelovanja Unije u kojem se iskazuju sve vrste prihoda i rashoda Europske zajednice, uključujući Europski socijalni fond, kao i administrativne troškove zajedničke vanjske i sigurnosne politike te suradnje u području pravosuđa i unutarnjih poslova.

Razvoj proračunske politike

Od osnutka pedesetih godina, financijski sustav EU-a doživio je nekoliko ključnih promjena.

Europska zajednica za ugljen i čelik, Europska zajednica za atomsku energiju i Europska ekonomska zajednica imale su svojedobno vlastite proračune. Šezdesetih su njihove institucije i proračuni spojeni.

Isprva su sva sredstva dolazila u proračun kao izravne uplate država članica. Važan napredak u pogledu financijske samostalnosti postignut je 1970. godine uvođenjem vlastitih izvora sredstava i preraspodjelom ovlasti u odlučivanju o proračunu u korist Parlamenta EU-a.

Političke i institucionalne neusklađenosti osamdesetih ogledale su se u rastućem nesrazmjeru proračunskih prihoda i zahtjeva za rashode. Temeljitom reformom uvedeno je višegodišnje budžetiranje u obliku "financijske perspektive", maksimalni iznos vlastitih sredstava određen je kao postotak BDP-a Unije (prije je to bio PDV) te je dodan nov oblik prihoda koji ovisi o BDP-u pojedine države članice.

Načela europskog proračuna

Proračun EU-a počiva na nekoliko temeljnih načela:

• Jedinstvo. Svi prihodi i rashodi zajednički se iskazuju u jedinstvenom dokumentu. 
• Univerzalnost. Temelji se na:
  1. pravilu nenamjenskih prihoda koji nisu unaprijed određeni za pojedine vrste izdataka i
  
  2. pravilu bruto proračuna prema kojem se evidentiraju puni iznosi svih prihoda i rashoda, bez međusobnih prebijanja.
• Godišnje razdoblje. Proračunski iznosi odnose se na proračunsku godinu u trajanju od 1. siječnja do 31. prosinca. Budući da se sve veći dio rashoda odnosi na višegodišnje projekte, stavke proračuna usporedno se iskazuju na dva načina. Rashodi prema obračunskom načelu (commitment appropriations) predstavljaju troškove koji proizlaze iz aktivnosti izvedenih (obračunatih, fakturiranih) tijekom financijske godine. Rashodi prema gotovinskom načelu (payment appropriations) obuhvaćaju iznose plaćanja za aktivnosti izvedene iste godine, ali uključuju i plaćanja po osnovi obveza iz prethodnih razdoblja, a ne uključuju iznose koji se odnose na istu godinu i na naplatu dospijevaju kasnije.
• Ravnoteža. Planirani rashodi (prema gotovinskom načelu) trebaju biti jednaki prihodima koji se planiraju prikupiti te godine. Nije dopušteno pozajmljivati sredstva za pokrivanje deficita, a proračunski suficit prenosi se u iduće razdoblje.
• Specifikacija. Za rashode se mora navesti točna svrha kako bi se izbjegle nedoumice pri njihovu odobravanju ili izvršenju.
• Monetarna jedinica. Od 1. siječnja 1999. iznosi se izražavaju u eurima.
  

Postupak donošenja proračuna

U postupku donošenja proračuna sudjeluju Komisija, Vijeće i Parlament. Njihove ovlasti razlikuju se ovisno o tome odlučuje li se o obveznim (compulsory) ili neobveznim (non-compulsory) rashodima. Obvezni su rashodi oni koji proizlaze neposredno iz Osnivačkog ugovora, sekundarnog zakonodavstva ili predstavljaju obveze prema međunarodnom ili privatnom pravu (npr. zajednička poljoprivredna politika). Primjeri neobveznih rashoda jesu troškovi strukturnih fondova i razvojnih politika, poput izdataka za istraživanja i inovacije.

Proračun se usvaja prema sljedećoj proceduri:

• Komisija sastavlja preliminarni nacrt proračuna na temelju interne rasprave i podataka prikupljenih od pojedinih institucija Unije te ga upućuje Vijeću i Parlamentu.
• Vijeće kvalificiranom većinom usvaja nacrt proračuna nakon provedenog postupka ad hoc usklađivanja s Parlamentom o obveznim rashodima.
• Parlament provodi prvo čitanje proračuna.
  Parlament može apsolutnom većinom glasova usvojiti amandmane na neobvezujuće stavke proračuna. Međutim, u pogledu obvezujućih rashoda Parlament može jedino predložiti izmjene.
• Vijeće razmatra predložene amandmane Parlamenta.
  Vijeće može kvalificiranom većinom izmijeniti amandmane Parlamenta (neobvezujući rashodi).
  

Odlučujući o obvezujućim rashodima, Vijeće se može naći u dvije situacije: 

1. Ako predložena izmjena ne donosi povećanje ukupnog iznosa predviđenog za neku instituciju, Vijeće može kvalificiranom većinom odbiti taj prijedlog, a u slučaju izostanka odluke o odbijanju smatra se da je prijedlog prihvaćen.
2. Ako predložena izmjena povećava ukupni iznos dodijeljen nekoj instituciji, Vijeće može kvalificiranom većinom prihvatiti taj prijedlog, a u slučaju izostanka odluke o prihvaćanju smatra se da je prijedlog odbijen.

Izmijenjeni nacrt proračuna Vijeće upućuje Parlamentu.

Parlament provodi drugo čitanje proračuna i odlučuje većinom glasova svih zastupnika i 3/5 prisutnih tako da:

• izmijeni ili odbije izmjene svojih amandmana učinjene od strane Vijeća i onda usvoji takav proračun; ili
• odbije izmijenjeni nacrt proračuna, ako za to postoje važni razlozi.
  
  Ako Parlament u roku 15 dana ne donese nikakvu odluku, smatra se da je proračun usvojen.

Provedba proračuna

Provedba proračuna nalazi se u djelokrugu Komisije i drugih nadležnih institucija. U svakoj instituciji postoji služba zadužena za stalan interni nadzor i nadzor trošenja sredstava, dok cjelovitu vanjsku reviziju provodi Revizorski sud, koji o tome podnosi godišnje izvješće.

Izvori sredstava

Ukupna sredstva kojima raspolaže EU ograničena su na 1,24%,BDP-a, a razdoblju 2007—2013- iznose prosječno 1,03 BDP-a EU-27 na godinu. Za usporedbu , oko 45% BDP-a Unije odlazi na nacionalne, regionalne i lokalne proračune u državama članicama.

Sredstva u proračun EU pritječu iz tzv. vlastitih izvora (own resources), u koje ubrajamo:

1. uvozne poljoprivredne pristojbe – čine oko 2% proračunskih prihoda EU-a
2. carine – obuhvaćaju oko 13% proračunskih prihoda EU-a 
3. 1,4%-tni udio u prihodima što ih države članice ostvaruju od poreza na dodanu vrijednost – čine oko 35% proračunskih prihoda EU-a i
4. uplate država članica koje su razmjerne njihovu BDP-u čine polovicu ukupnih sredstava kojima raspolaže proračun EU-a.
   
   Ukupna potrošnja ograničena je i višegodišnjim ugovorima između država članica, Europskog parlamenta, Vijeća ministara i Komisije. Takvi ugovori sadrže višegodišnji financijski okvir, a na snazi je financijska perspektiva za razdoblje 2007.-2013.

Financijska perspektiva 2007.-2013

Osnovna je svrha financijske perspektive postavljanje sedmogodišnjih političkih prioriteta i obuzdavanje ukupnog porasta rashoda. To se postiže određivanjem dvostrukih plafona: (1) za ukupne rashode i (2) za svaku pojedinu proračunsku glavu (heading)i ne dopušta se prelijevanje sredstava iz jedne proračunske glave u drugu.

U razdoblju 2007.-2014. tri su prioriteta Unije:

1. Korištenje jedinstvenog tržišta za šire ciljeve održivog rasta. Sredstva za postizanje tog cilja definirana su u novim proračunskim glavama 1 i 2, a tiču se konkurentnosti, kohezije te očuvanja i upravljanja prirodnim resursima.

2. Jačanje koncepta europskog građanstva (čime se bavi proračunska glava 3).

3. Jačanje uloge Europe u svijetu u smislu preuzimanja regionalne odgovornosti, promicanja održivog razvoja i doprinosa civilnoj i strateškoj sigurnosti. (proračunska glava 4).

U razdoblju 2007.-2013. postoji 6 glava. To su, uz spomenute četiri, još administracija (glava 5) te kompenzacija (glava 6). Agenda 2000 (financijska perspektiva iz razdoblja 2000.-2006.) sadržala je 8 glava, pa je u usporedbi s njom nova financijska perspektiva fleksibilnija i jednostavnija. Ukupna sredstva iznose 974,8 mlrd eura za sedmogodišnje razdoblje.




Institucije

Institucije zadužene za proračunsku politiku EU su:

• Europska komisija:
  • Opća uprava za proračun, povjerenica Dalia Grybauskaite,
  • Europski ured za sprječavanje prijevara (OLAF),
    • Služba interne revizije.
• Europski parlament:
  • Odbor za proračun
  • Odbor za proračunski nadzor
• Vijeće Europske unije: Vijeće ministara ekonomskih i financijskih poslova (ECOFIN)
• Revizorski sud

Autorica: Božena Gulija
Izmijenila i dopunila: Ana-Maria Boromisa, 16. studenoga 2007.
Datum posljednje izmjene: 16. studenoga 2007.