naslovnica imo edc info o portalu kontakt naslovnica o europskoj uniji institucije eu agencije eu-a pravo eu publikacije i dokumenti baze podataka eu hrvatska i eu
Audiovizualna politika
Borba protiv prijevara
Carinska politika
Ekonomska i monetarna unija
Energija
Informacijsko društvo
Kulturna politika
Ljudska prava
Obrazovanje, izobrazba i mladi
Poduzetništvo
Poljoprivredna politika
Pravosuđe i unutarnji poslovi
Prometna politika
Proračun
Proširenje EU
Razvoj
Regionalna politika
Ribarstvo i pomorska pitanja
Sigurnost hrane
Trgovinska politika
Tržišno natjecanje
Unutarnje tržište
Vanjski odnosi
Zajednička porezna politika
Zajednička vanjska i sigurnosna politika
Zapošljavanje i socijalna pitanja
Zaštita okoliša
Zaštita potrošača
Zdravstvo
Znanost i istraživanje
Naslovnica > Politike i aktivnosti EU > Zapošljavanje i socijalna pitanja


Predavanje: Reforms and challenges of welfare state development in Germany 3.5.2012.

Adalbert Evers, profesor Komparativne zdravstvene i socijalne politike na Sveučilištu Justus Liebig u Giessenu, Njemačka, održat će predavanje pod nazivom 'Reforms and challenges of welfare state development in Germany.'  


Demografsko starenje: Europljani trebaju uvidjeti prednosti duljeg života 27.2.2012.
Nezaposlenost u EU na rekordnim razinama 1.2.2012.
Kriza ugrožava europski socijalni model 30.12.2011.
EU poziva na hitne akcije za borbu protiv nezaposlenosti mladih 20.12.2011.
Zapošljavanje i socijalna pitanja

Ciljevi i temeljna načela

Dva temelja politike zapošljavanja i socijalne politike su Europska strategija za zapošljavanje o stvaranju novih radnih mjesta i strategije za reformu tržišta rada te Socijalna agenda osmišljena kako bi osigurala da svatko u društvu i u svakoj regiji ima koristi od pogodnosti rasta Europske unije. Socijalni fond pruža financijsku podršku tim ciljevima.
Socijalna politika na europskoj razini od osnivanja Europske zajednice 1958. godine bila je usmjerena prije svega na gospodarska pitanja, da bi se kasnije, osobito nakon stupanja na snagu ugovora o EU 1993. godine, pozornost posvetila izgradnji Europe na socijalnom planu. Osnovni ciljevi i načela politike zapošljavanja sadržani su u Glavi IX Ugovora o funkcioniranju Europske unije, a pitanja socijalne politike uređuje Glava X Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Zajednički su ciljevi usklađenih politika:

  • više i bolja radna mjesta kroz Europsku strategiju zapošljavanja i Europski socijalni fond,
  • sloboda kretanja radnika i koordinacije sustava socijalne sigurnosti, što znači da svaki građanin EU ima pravo živjeti i raditi u bilo kojoj zemlji EU, te da ljudi koji se sele među zemljama nisu u nepovoljnom položaju u odnosu na socijalnu sigurnost i zdravstvenu zaštitu,
  • bolji uvjeti rada putem zajedničkih minimalnih standarda na radnom mjestu, te razvijanjem socijalnog dijaloga na europskoj razini, modernizacijom radnih odnosa, i pružanjem pomoći radnoj snazi unutar EU koji žele biti mobilni,
  • socijalna uključenost i nediskriminacija podržavajući napore u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti, putem reforme sustava socijalne zaštite, procijene novog demografskog i socijalnog razvoja, poduzimanja mjera protiv diskriminacije, promicanja temeljnih prava te unapređenja integracije osoba s invaliditetom,
  • jednakost između muškaraca i žena kroz zakonodavstvo, programe dizajnirane za poboljšanje jednakih mogućnosti za žene i muškarce i osiguranja da se rodno pitanje uzme u obzir u svim područjima djelovanja Zajednice. 
     

Postupak odlučivanja

Politike zapošljavanja i tržišta rada u Europi desetljećima je obilježavala tradicionalna suradnja nacionalnih vlada, koje su bile isključivo nadležne za ta pitanja. Prekretnica u razvoju usklađenoga europskog pristupa zapošljavanju i socijalnim pitanjima bio je Ugovor iz Amsterdama, koji je institucijama Zajednice povjerio nove zadaće i efikasnija sredstva. Ipak, jednako kao ni kasniji Ugovor iz Nice, nije promijenio temeljno načelo isključive nadležnosti država članica za politiku zapošljavanja. Mjere koje usvaja Vijeće samostalno ili zajedno s Europskim parlamentom ne uređuju pitanje zapošljavanja, već se njima daju upute državama članicama, ili se podupiru njihova djelovanja na području zapošljavanja. Sukladno čl. 148, raniji čl. 128 st. 2 Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Vijeće kvalificiranom većinom, uz konzultiranje Parlamenta, Europskog ekonomskog i socijalnog odbora i Odbora za zapošljavanje, daje prijedloge državama članicama za određivanje nacionalnih politika zapošljavanja. Nadalje, u skladu s čl. 149, raniji čl.129 Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Vijeće kvalificiranom većinom u postupku suodlučivanja s Parlamentom odlučuje o usklađivanju nacionalnih djelovanja na razini Unije. Valja ipak istaknuti da je u odnosu na područje zapošljavanja izričito isključena mogućnost harmonizacije prava (čl. 149, raniji čl.129 st.2)
Područje socijalne politike, kao i obrazovanja, usavršavanja i mladih, također je uglavnom regulirano nacionalnim pravilima. Odluke koje se donose na razini Unije, donose se suodlučivanjem Vijeća i Europskoga parlamenta, a uz konzultiranje Europskog ekonomskog i socijalnog odbora i Odbora regija. Ipak, u određenim pitanjima, sukladno čl. 153, raniji čl.137 Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Vijeće donosi odluke jednoglasno, a to su: socijalna sigurnost i socijalna zaštita radnika, zaštita radnika u slučaju otkaza ugovora o radu, zastupanje i obrana interesa radnika i poslodavaca, uvjeti zapošljavanja državljana trećih zemalja koji zakonito borave na području Zajednice te financijski doprinosi za zapošljavanje i stvaranje radnih mjesta. Međutim, treba reći da mjere usvojene na razini EZ-a ne utječu na pravo država članica da same odrede temeljna načela svojih sustava socijalne sigurnosti, a posebice ne smiju uvjetovati znatne financijske posljedice (čl. 153, raniji čl.137 st.4).

Strategija razvoja

Zapošljavanje i socijalna pitanja postali su prioritetom europskih institucija početkom 1990-ih godina. Prvi je pravi pomak ostvaren 1993. godine Bijelom knjigom o rastu, konkurentnosti i zapošljavanju (White paper on growth, competitiveness and employment: The challenges and ways forward into the 21st century, COM(93) 700 final, 5. prosinca 1993.), kojom su predložena rješenja zasnovana na povećanju konkurentnosti u Uniji, ostvarenju stalnog rasta koji bi vodio sigurnim poslovima te poticanju fleksibilnosti tržišta rada. Europsko vijeće je na summitu u Essenu 1994. godine definiralo pet prioriteta nacionalnih vlasti: razvoj ljudskih potencijala, promicanje produktivnih ulaganja, poboljšanje učinkovitosti institucija na tržištu rada, otvaranje novih radnih mjesta, te omogućavanje pristupa radu, posebice za mlade ili dugo nezaposlene osobe. Iste je godine Komisija objavila Bijelu knjigu o europskoj socijalnoj politici (European social policy - A Way forward for the Union - A White paper, COM(94) 333 final, srpanj 1994.), u kojoj se očitovala inicijativa za stvaranjem i provedbom novoga spoja gospodarske i socijalne politike, te je istaknuto da se tržišno natjecanje i socijalni napredak mogu odvijati istovremeno.

Na summitu u Luksemburgu 1997. godine pokrenuta je Europska strategija zapošljavanja, potaknuta novim odredbama Ugovora iz Amsterdama. Cilj je Strategije usmjeravati i usklađivati prioritete politike na razini Unije. To se postiže smjernicama za zapošljavanje, nacionalnim akcijskim planovima, zajedničkim izvještajima o zapošljavanju te preporukama. Četiri su "stupa" te strategije:

  • Poduzetništvo, odnosno nastojanje za razvijanjem aktivnijeg poslovnog okruženja i stvaranjem novih i boljih radnih mjesta,
  • Osiguranje mogućnosti zapošljavanja, što se postiže borbom protiv dugoročne nezaposlenosti i nezaposlenosti mladih ljudi, olakšavanjem prijelaza iz škole na posao, te razvijanjem suradnje između poduzeća i socijalnih partnera,
  • Omogućavanje prilagodbe, tj. olakšavanje poduzećima i radnoj snazi prihvaćanja novih tehnologija i novih tržišnih uvjeta, putem osuvremenjivanja organizacije rada i promicanja prilagodljivosti u poduzećima,
  • Osuvremenjivanje društava, odnosno razvoj društava u kojima bi muškarci i žene radili pod jednakim uvjetima i s jednakim odgovornostima, a taj će se cilj nastojati postići otklanjanjem diskriminacije među spolovima te pomirenjem obiteljskog i poslovnog života.

Na lisabonskom sastanku na vrhu 2000. godine odlučeno je o usvajanju strategije kojom bi se olakšalo postizanje pune zaposlenosti i jače kohezije do 2010. godine, strategije koja bi obuhvaćala i postojeće inicijative u ovome području. Temeljni je cilj europskih institucija razvoj Unije kao najkonkurentnijeg i najdinamičnijeg svjetskog gospodarstva utemeljenog na znanju, koje ostvaruje održivi ekonomski rast uz osiguranje većeg broja boljih radnih mjesta te veće socijalne kohezije. Načelna odluka summita konkretizirana je u brojnim dokumentima, a ponajprije obnovljenom Europskom socijalnom agendom. Agenda 2005 - 2010. obuhvaća politike osmišljene za osiguravanje radnih mjesta, borbu protiv siromaštva i promicanje jednakih mogućnosti za sve, uključujući mobilnost radnika, tako da mogu uživati jednaku socijalnu zaštitu i mirovinska prava u čitavoj Europskoj uniji. Te su politike osmišljene u partnerstvu s tijelima javnih vlasti na svakoj razini, od lokalne do nacionalne, predstavnika poslodavaca i radnika te nevladinih organizacija. Planirano je osnovne zadaće obnovljene Europske socijalne agende ostvariti kroz sedam prioritetnih područja (mladi i djeca, razvoj novih radnih mjesta i stručno usavršavanje, mobilnost radne snage, produženje životnog vijeka i poboljšanje zdravstvene skrbi, borba protiv siromaštva i isključenja određenih društvenih skupina, borba protiv diskriminacije i promicanje ravnopravnosti spolova, pristup uslugama i solidarnost). Agenda također služi kao okvir za pružanje podrške zemljama članicama u reformama mirovinskog sustava i sustava zdravstvene zaštite, borbi protiv siromaštva, pitanjima zapošljavanja i socijalnim pitanjima koja se pojavljuju sa starenjem populacije te u poticanju jednakih mogućnosti i iskorjenjivanju nejednakosti i diskriminacije. Rad na idućoj Socijalnoj agendi je već započeo, a Europska komisija je u proces konzultacija o tome što je potrebno uključila i građane.

EU ima važnu ulogu u ulaganju u ljudski kapital. U okviru Europskoga socijalnog fonda za razdoblje od 2007 -2013. godine dostupno je 77 milijardi eura za širok spektar ciljeva. Oni uključuju poboljšanje prilagodljivosti radnika i poduzeća te olakšavanje pristupa zapošljavanju. Također uključuju borbu protiv diskriminacije i olakšavanje pristupa tržištu rada ugroženim kategorijama stanovništva, poboljšanje sustava obrazovanja i osposobljavanja te izgradnju institucionalnog kapaciteta u slabije razvijenim regijama.
Pod programom PROGRESS za isto je razdoblje osigurano 734 milijuna eura za poticanje izrade studija o poboljšanju znanja o zapošljavanju i socijalnim pitanjima u čitavoj Europi, osposobljavanje pravnih zastupnika i provoditelja politika, izgradnju međugraničnih mreža za poticanje uzajamnog učenja i razmjenu dobre prakse te promicanje svijesti o politikama Europske unije.
Kroz Europski fond za prilagodbe globalizaciji godišnje je osigurano 500 milijuna eura za pružanje personalizirane pomoći radnicima koji ostaju bez posla zbog trgovinske liberalizacije.

Strategija EU 2020 usvojena u lipnju 2010. godine vezano uz prioritetno pitanje zapošljavanja i socijalnopitanja, predviđa mjere do 2020. godine, kao što su:

  • 75% porast zaposlenosti osoba u dobi od 20-64 godina,
  • smanjenje stope napuštanja škola ispod 10%,
  • najmanje 40% stanovništva starosti od 30 do 34 sa završenim trećim stupanjem obrazovanja (ili ekvivalent),
  • najmanje 20 milijuna manje ljudi koji su siromašni ili u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti.


Socijalna inkluzija i socijalna zaštita

Sustavi socijalne sigurnosti u pojedinačnim zemljama EU-a odražavaju specifične tradicije, socijalne napretke i kulturnu baštinu i regulirani su nacionalnim zakonima. Države članice koordiniraju svoje politike na temelju toga da bi svatko trebao imati pristup socijalnim pogodnostima koje:

  • pružaju sigurnost, no čine rad financijski privlačnijim kada god je to moguće;
  • osiguravaju mirovine i kvalitetnu zdravstvenu skrb po održivom trošku;
  • promiču socijalnu inkluziju i borbu protiv siromaštva.

Kada se osoba preseli u drugu zemlju članicu EU-a, pravo socijalne sigurnosti seli se s njom. Također, EU potiče radnu pokretljivost zbog koristi koje ona donosi pojedincu u pogledu osobnog i stručnog rasta ili razvoja karijere te kao sredstvo usklađivanja vještina s potražnjom.


Institucije

Unutar Europske komisije za ovu politiku zadužena je Opća uprava za zapošljavanje i socijalna pitanja, čiji su prioriteti sljedeća područja: zapošljavanje, usavršavanje tržišta rada, socijalna kohezija i socijalna zaštita te ravnopravnost spolova. Na čelu uprave su povjerenici G. László Andor i Gđa Viviane Reding.
G. László Andor je član Europske komisije odgovoran za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključenosti. To uključuje politike EU u područjima zapošljavanja, socijalne uključenosti i socijalne zaštite, sloboda kretanja radnika, socijalna sigurnost koordinacija, radno pravo, zdravlje i sigurnost na radu, socijalni dijalog, europski socijalni fond, europski fond za prilagodbe globalizaciji, PROGRESS programa i Romi.
Gđa Viviane Reding je potpredsjednik Europske komisije. U svom portfelju pokriva pravosuđe, temeljna prava i državljanstvo. To uključuje politike EU u područjima ravnopravnost spolova, ne-diskriminacije, osobe s invaliditetom i Romi.
Gospodarski i socijalni odbor kao savjetodavno tijelo Unije zastupa interese poslodavaca, sindikata zaposlenika te interesnih skupina koje se bave tim područjem, te daje mišljenje pri donošenju propisa koji ga reguliraju. Važnu ulogu također ima Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja Europskoga parlamenta.
Europska komisija osnovala je i Europsku radnu skupinu za zapošljavanje koja provodi neovisne analize ključnih pitanja, i definira praktične mjere sukladno kojima države članice Unije mogu provoditi revidiranu Europsku strategiju. Odbor za zapošljavanje, osnovan odlukom Vijeća 2000. godine na temelju čl.150, ex.čl. 130 Ugovora o funkcioniranju Europske unije, također ostvaruje važnu ulogu u provedbi Europske strategije zapošljavanja i u promicanju usklađenosti između država članica. Iste je godine osnovan Odbor za socijalnu zaštitu kao poticaj suradnji Europske komisije i država članica u osuvremenjivanju i usavršavanju sustava socijalne zaštite.
U području socijalnih pitanja, vrlo je važna uloga strukturnih fondova, prije svega Europskoga socijalnog fonda, koji se smatra najvažnijim financijskim instrumentom potpore socijalnoj politici na razini Unije. Dugoročni su ciljevi Fonda potpora Europskoj strategiji zapošljavanja, pojednostavljenje administracije, te poticanje djelovanja i suradnje na lokalnoj razini. Primjer je inicijativa EQUAL, usmjerena borbi protiv diskriminacije i neravnopravnosti zaposlenika i osoba koje tek traže posao. Valja spomenuti i vrijednost socijalnog dijaloga, koji se smatra najboljim načinom osuvremenjivanja ugovornih odnosa, prilagodbe organizacije rada i razvijanja ravnoteže između fleksibilnosti i sigurnosti.

Od specijaliziranih agencija koje znatno pridonose u području zapošljavanja i socijalnih pitanja ističemo

  • Europsku zakladu za poboljšanje životnih i radnih uvjeta
  • Europsku agenciju za zdravlje i sigurnost na poslu
  • Nadzorni centar za rasizam i ksenofobiju
  • Europski centar za razvoj stručnog usavršavanja
  • Europsku zakladu za obrazovanje
  • Europski opservatorij za zapošljavanje


Autor: Irena Majstorović
Izmjene unijela: Jelena Isaković
Datum posljednje izmjene: 10. siječnja 2011.