naslovnica imo edc info o portalu kontakt naslovnica o europskoj uniji institucije eu agencije eu-a pravo eu publikacije i dokumenti baze podataka eu hrvatska i eu
Audiovizualna politika
Borba protiv prijevara
Carinska politika
Ekonomska i monetarna unija
Energija
Informacijsko društvo
Kulturna politika
Ljudska prava
Obrazovanje, izobrazba i mladi
Poduzetništvo
Poljoprivredna politika
Pravosuđe i unutarnji poslovi
Prometna politika
Proračun
Proširenje EU
Razvoj
Regionalna politika
Ribarstvo i pomorska pitanja
Sigurnost hrane
Trgovinska politika
Tržišno natjecanje
Unutarnje tržište
Vanjski odnosi
Zajednička porezna politika
Zajednička vanjska i sigurnosna politika
Zapošljavanje i socijalna pitanja
Zaštita okoliša
Zaštita potrošača
Zdravstvo
Znanost i istraživanje
Naslovnica > Politike i aktivnosti EU > Zaštita potrošača


Europski dan potrošača 15.3.2012.

Europski dan potrošača obilježava se po četrnaesti put, a njime se želi unaprijediti i zaštititi prava potrošača. 


Web stranice potrošačkih kredita 10.1.2012.
Uskoro sigurnije cigarete na tržištu EU-a 15.11.2011.
Zaštita potrošača

Ciljevi i načela

Potrošačka politika dio je strateškoga cilja Unije za poboljšanje kvalitete života svih njezinih građana. Unija vodi brigu o tome da interesi potrošača budu uključeni u zakonodavstvo EU-a u svim relevantnim područjima politike. Budući da jedinstveno tržište i jedinstvena valuta otvaraju trgovinske granice, kako raste uporaba Interneta i elektronske trgovine te kako se sektor usluga širi, važno je da svih 481 milijun građana u Uniji s 27 država članica imaju koristi od iste visoke zaštite potrošača.
Temeljem čl. 169,  ranijeg čl. 153 Ugovora o funkcioniranju Europske unije, zaštita potrošača za cilj ima zaštitu zdravlja, sigurnosti i ekonomskih interesa potrošača, kao i promidžbu prava potrošača na informiranje, obrazovanje i organiziranje s ciljem očuvanja zajedničkih interesa. Provedba zaštite potrošača u uniji temelji se na načelima horizontalnosti, supsidijarnosti i minimalnog usklađivanja. Horizontalna provedba znači da zahtjev za zaštitom potrošača treba uzeti u obzir pri definiranju i provedbi politika koje imaju krajnji utjecaj na tu kategoriju građana. Načelo supsidijarnosti nalaže da se mjerama zaštite potrošača nacionalna zakonodavstva nadopunjuju samo ako je to nužno, dok posljednjim načelom minimalnog usklađivanja države članice mogu zadržati ili uvesti strožija pravila zaštite potrošača koja su sukladna pravu EU-a. Područje zaštite potrošača danas uključuje razvijanje zakonodavne prakse i ostalih mjera, uključivanje interesa potrošača u ostale europske politike, dopunom politika zaštite potrošača država članica te jačanje potrošačkih udruga i njihovo aktivno sudjelovanje u procesu odlučivanja.

Postupak odlučivanja

U području politike zaštite potrošača odluke potpore politikama država članica prema čl. 169, ranijeg čl. 153 Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Europski parlament i Vijeće, postupajući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom suodlučivanja te nakon savjetovanja s Gospodarskim i socijalnim odborom, usvajaju mjere kojima se podupire, dopunjuje i nadzire politika koju vode države članice. Mjere usvojene u skladu sa prethodnim, neće spriječiti bilo koju državu članicu da zadrži ili uvede strože zaštitne mjere. Takve mjere moraju biti u skladu s ugovorima, te o istom predočene Komisiji.
Veći broj odluka u ovom području usvojen je, međutim, u kontekstu razvoja unutarnjeg tržišta temeljem čl. 114, ranijeg čl. 95 Ugovora o funkcioniranju Europske unije koji služi za usvajanje mjera za harmonizaciju na unutarnjem tržištu, a temeljem kojeg se mjere također donose postupkom suodlučivanja.

Razvoj politike zaštite potrošača

Zaštita potrošača uvrštena je u ugovor kao zasebna politika EU tek Ugovorom iz Maastrichta. Do tada se ona razvijala bez izričite ugovorne nadležnosti uglavnom kao dio projekta stvaranja unutarnjeg tržišta. Temelj zakonodavstva u području zaštite potrošača predstavlja Rezolucija Vijeća od 14. travnja 1975. godine o preliminarnom programu Europske ekonomske zajednice za zaštitu potrošača i politiku informiranja (Official Journal C 92, 1975.). Ona je spominjala pet kategorija temeljnih prava potrošača: pravo na zaštitu zdravlja i sigurnosti, pravo na zaštitu ekonomskih interesa, pravo na informiranje i obrazovanje, pravo na naknadu i pravni lijek i pravo na predstavljanje.
Okvir za razvoj zaštite potrošača od 1990. godine predstavljali su trogodišnji Akcijski planovi Europske komisije. Posljednji dokument te vrste pod naslovom Akcijski plan za politiku zaštite potrošača 1999 -2001. (pdf) (COM(1998) 696 final, 1.12.1998.) usredotočuje se na tri opća cilja politike zaštite potrošača u EU: veća zastupljenost potrošača, visok stupanj zdravlja i sigurnosti za potrošače i potpuno poštivanje ekonomskih interesa potrošača u Uniji. Kao jedan od zaključaka provedbe posljednjeg akcijskog plana proizlazi potreba za strateškim i dugoročnim pristupom problemu zaštite potrošača, koji danas predstavlja dokument Strategija politike zaštite potrošača 2002-2006. (pdf) (tekst dokumenta COM(2002) 208 final objavljen u OJ C 137, 8.6.2002.). Dokumentom su zadana tri srednjoročna cilja čijom bi provedbom interesi potrošača bili ugrađeni u sve europske politike: visoka razina zaštite potrošača, učinkovita provedba pravila zaštite potrošača i uključivanje potrošačkih organizacija u europske politike. Mjere i akcije za ostvarivanje tih ciljeva sadrži Zelena knjiga o zaštiti potrošača u EU (pdf) (COM(2001) 531 final, 2.10.2001.)
Niz kriza u 1999., u vezi ljudske hrane i stočne hrane (BSE, dioksini i sl.), izložile su slabosti izrade i primjene propisa za sigurnost hrane unutar EU. To je uzrokovalo da Komisija uključi promicanje visoke razine sigurnosti hrane među svoje političke prioritete za narednih nekoliko godina. Iz istih razloga je 12. siječnja 2000. usvojena Bijela knjiga o sigurnosti hrane (COM/99/0719 final), koja ističe politiku zaštite potrošača na znanstvenoj osnovi i aktuelnom zakonodavstvu. Komisija je predložila niz mjera koje će omogućiti viši nivo sigurnosti hrane, poput: uspostava neovisnog europskog tijela za hranu s odgovornošću za neovisne znanstvene savjete o svim aspektima koji se odnose na sigurnost hrane; poboljšan zakonski okvir koji pokriva sve aspekte hrane "od farme do stola"; veće harmonizacije nacionalnog sustava kontrole; dijalog s potrošačima i drugim zainteresiranim stranama.
U svrhu sve većeg zadovoljenja prava potrošača, Komisija je 13. ožujka 2007. usvojila novu Strategiju politike zaštite potrošača za razdoblje 2007-2013. Strategija je postavila nove izazove, uloge, prioritete i aktivnosti potrošačke politike EU za to razdoblje. Vizija Komisije je do 2013. godine postići jedan, jednostavan set pravila za dobrobit potrošača i trgovaca podjednako.

Prioriteti strategije su:

  • povećanje povjerenja potrošača na unutarnjem tržištu - što doprinosi poboljšanju konkurentnosti privrede - osnivanjem jedinstvenog regulatornog okruženja koje jednako provodi na europskom tržištu, te učinkovito štiti potrošače,
  • jačanje pozicije potrošača na tržištu kroz razvoj alata za obrazovanje potrošača, aktivnu potporu potrošačke organizacije EU, i njihovo uključivanje u donošenje politika,
  • osiguranje da su potrošačka pitanja uzeta u obzir u svim politikama EU,
  • komplementarna potrošačka politika država članica,
  • prikupljanje podataka vezanih uz potrošnju za podršku razvoja novih prijedloga zakona i drugih inicijativa.

Institucije

Za zaštitu potrošača u EU zadužene su sljedeće institucije:

  • Europska komisija: Opća uprava za zdravstvo i potrošače (povjerenik John Dalli) - Opća uprava za zdravstvo i potrošače, prije Opća uprava za zdravstvo i zaštitu potrošača i često skraćeno kao "SANCO" ili "DG SANCO", je odgovorna za provedbu zakona EU o sigurnosti hrane i drugih proizvoda, za prava potrošača i za zaštitu zdravlja ljudi.
  • Europski parlament: Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača
  • Gospodarski i socijalni odbor - zadužen, među ostalim za izdavanje mišljenja o pitanjima gospodarske i socijalne politike, kojima pripada i zaštita potrošača.
  • Europski ured za zaštitu potrošača - (Bureau Européen des Unions des Consommateurs - BEUC) jedna je od najutjecajnijih platformi europskih udruga i institucija koje utječu na razvoj potrošačke politike u Europskoj uniji.


Specijalizirana tijela i agencije u području zaštite potrošača u Uniji su brojna i raznovrsna, a kao najvažnija mogu se navesti:

  • Europsko tijelo za sigurnost hrane - koja provodi nezavisna znanstvena istraživanja i djeluje kao savjetodavno tijelo o svim pitanjima koja se odnose na sigurnost hrane.
  • RAPEX - je sustav za brzu razmjenu informacija između država članica Europske unije i Europske komisije o mjerama i poduzetim radnjama u pogledu proizvoda koji predstavljaju ozbiljan rizika za zdravlje i sigurnost potrošača, ukoliko u zakonodavstvu Zajednice ne postoje konkretne odredbe s istim ciljem.


Autor: Aida Liha
Izmjenila i nadopunila: Jelena Isaković
Datum posljednje izmjene: 05. siječnja 2011.