naslovnica imo edc info o portalu kontakt naslovnica o europskoj uniji institucije eu agencije eu-a pravo eu publikacije i dokumenti baze podataka eu hrvatska i eu
Europska komisija
Europski parlament
Vijeće EU
Europsko vijeće
Sud Europske unije
Europski revizorski sud
Europski ombudsman
Europska središnja banka
Europska investicijska banka
Europski gospodarski i socijalni odbor
Odbor regija
Ured za publikacije Europske unije
Europski ured za odabir osoblja
Europska škola za javnu upravu
Europski nadzornik zaštite podataka
Naslovnica > Institucije EU > Sud Europske unije
Sud Europske unije

Sud Europske unije (Court of Justice of the European Union) sastoji se od Europskog suda (Court of Justice), Općeg suda (General Court) i specijaliziranih sudova (specialized courts). Temeljna zadaća Suda Europske unije jeste osiguravanje poštivanja prava EU, uz njegovu ujednačenu primjenu i tumačenje. Sud Europske unije je vrlo važan pri uobličavanju pravnog poretka EU. Sjedište Suda Europske unije je u Luksemburgu. 

Ustrojstvo

Sud Europske unije čine po jedan sudac iz svake države članice, kojima u radu pomažu nezavisni odvjetnici. Danas je to 27 sudaca. Osim sudaca, ravnopravan položaj u Europskom sudu ima osam nezavisnih odvjetnika. Njihova je funkcija davati Europskom sudu mišljenje o tome kako riješiti konkretni predmet, ne zastupajući pri tom ničije interese u postupku. Oni daju stručnu ocjenu o tumačenju i primjeni prava u konkretnoj situaciji. Europski sud sudi u plenumu ili u sudskim vijećima. Organizacija Europskog suda, kao i postupak pred njime, uređeni su Statutom Europskog suda, te Pravilima postupka Europskog suda.
U sastavu Općeg suda (novi naziv za prijašnji Prvostupanjski sud, sukladno Ugovoru iz Lisabona) zadržano je pravilo Ugovora iz Nice, sukladno kojemu Opći sud čini barem po jedan sudac iz svake države članice, čime je ostavljena mogućnost za povećanje broja sudaca. Danas se Opći sud sastoji od 27 sudaca. U Općem sudu nema nezavisnih odvjetnika, ali se u konkretnom predmetu može odlučiti da se jednom od sudaca povjeri zadaća nezavisnog odvjetnika. Opći sud sudi u plenumu ili u sudskim vijećima. Organizacija Općeg suda kao i postupak pred njime, uređeni su Statutom Europskog suda, te Pravilima postupka Općeg suda.
Koncem 2004. godine uspostavljen je i treći sud – Službenički sud koji je na prvostupanjskoj razini preuzeo rješavanje radnih sporova između institucija Europske unije i njihovih zaposlenika. Sastoji se od sedam sudaca, a organizacija Službeničkog suda i postupak pred njime uređeni su Statutom Suda i Pravilima postupka Službeničkog suda.


Ostale službe Suda

Administrativne poslove Suda, uključujući zaprimanje predmeta i brigu o objavljivanju odluka Suda, obavlja tajnik Suda.
Važan je dio Suda Odjel za istraživanje i dokumente, u čijem je sastavu i knjižnica. Odjel obavlja za Sud potrebna istraživanja, primjerice komparativna istraživanja internih prava država članica, te sistematizira sudsku praksu. Zaposlenici Odjela također su zaduženi sastaviti sažetak sudske odluke, koji se objavljuje zajedno s odlukom.
Najbrojnija je služba Suda prevoditeljska služba. S javnosti, pak, Sud komunicira preko Odjela za odnose s javnosti.

Nadležnosti Europskoga suda

Nadležnost Suda Europske unije (određena člankom 19., stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji) je:

  • odlučivanje o tužbama koje podnose države članice, neka institucija, ili fizička odnosno pravna osoba,
  • odlučivanje u postupcima prethodnih pitanja, temeljem zahtjeva nacionalnih sudova država članica (kojima se zahtijeva interpretacija prava EU ili valjanost akata koje donose institucije),
  • odlučivanje u drugim slučajevima sukladno Osnivačkim ugovorima.

Izmjenama uvedenim Ugovorom iz Lisabona nije došlo do formalnog širenja nadležnosti Suda Europske unije, iako je podvrgavanjem dosadašnjeg trećeg stupa (suradnja u kaznenim i pravosudnim stvarima) pod nadnacionalnu metodu dosadašnjeg prvog stupa, rezultiralo izmjenama u nadležnosti suda. Primjerice, na ovaj način omogućeno je obraćanje nacionalnih sudova putem prethodnog postupka (podrobnije čl. 267 Ugovor o funkcioniranju Europske unije (TFEU)) Sudu Europske unije u području slobode, sigurnosti i pravde, kao i nadzor legalnosti akata usvojenih u području policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, odnosno mogućnost utvrđivanja kršenja odredaba Osnivačkih ugovora, tj. sekundarnog prava u području dosadašnjeg trećeg stupa uz propisivanje financijskih sankcija, a na zahtjev Komisije ili druge države članice.
Osnutkom Prvostupanjskoga suda (kako se prije nazivao Opći sud) 1989. godine nisu se povećale nadležnosti Suda Europske unije kao institucije, samo je postupak u nekim područjima iz jednostupanjskog pretvoren u dvostupanjski. Žalba se može odnositi samo na pravna, a ne i na činjenična pitanja.

Nadležnosti Europskoga suda kao institucije su ograničene. Najvažniji su sljedeći postupci:

  • Prethodni postupak - Postupak koji pred Sudom pokreće nacionalni sud pred kojim se neko pitanje europskoga prava pojavi kao relevantno za odlučivanje u predmetu. Nacionalni sudovi u tom postupku mogu Sudu Europske unije postavljati pitanja tumačenja i pitanja valjanosti prava Zajednice. Nacionalni sudovi nižih instanci ovlašteni su postavljati takva pitanja, dok su sudovi zadnje instance to obvezni učiniti. Na taj se način u pravnom sustavu Zajednice osigurava ujednačenost prava. Postupak se u praksi pokazao iznimno važnim, i upravo je u tom postupku Sud Europske unije razvio neka temeljna načela prava Zajednice, kao što su načelo nadređenosti i načelo izravnog učinka.
  • Postupak povodom tužbe protiv države članice - Sud Europske unije ovlašten je na zahtjev Komisije ili države članice utvrditi da neka država članica krši neku od obveza utemeljenih u europskom pravu. Predsudska faza postupka sastojala se od komunikacije Komisije s državom putem notifikacije o povredi (na koju notifikaciju se država može očitovati), uz obrazloženo mišljenje u kojem Komisija pojašnjava razloge za postojenje povrede europskog prava (unatoč argumentima predmetne države protiv postojanja povrede). Izmjenama uvedenim Ugovorom iz Lisabona predsudska faza postupka je ubrzana, na način da obrazloženo mišljenje Komisije više nije potrebno, tako da Komisija ukoliko nije zadovoljna argumentima države o nepostojanju povrede europskog prava stvar podnosi Sudu Europske unije zahtijevajući sankciju. Od tužene države očekuje se da poduzme sve što je nužno da bi ispravila povredu koja je utvrđena presudom Suda Europske unije.
  • Postupak povodom tužbe za poništenje akta Zajednice - Sud Europske unije ovlašten je poništiti akt koji donese institucija EU ako je protupravan iz nekog od razloga predviđenih Ugovorom. Takav zahtjev Sudu mogu podnijeti institucije EU - Vijeće, Parlament, Komisija, te u svrhu zaštite svojih prerogativa Europska središnja banka, Revizija ili Odbor regija. Takav zahtjev mogu podnijeti i države članice, ali i pojedinci - pravne i fizičke osobe iz država članica ako je akt adresiran na njih, odnosno ukoliko je akt za njih od izravnog i individualnog interesa, kao i protiv regulatornog akta koji ne zahtijeva nikakve provedbene mjere.
  • Postupak povodom tužbe zbog propusta – postupak koji se pokreće zbog propusta neke od institucija, tijela ili agencija EU da donese akt koji je temeljem postojeće pravne norme dužna donijeti. Ovlaštenici za pokretanje ove vrste postupka isti su kao osobe koje su ovlaštene podnijeti tužbu za poništenje.
  • Postupak povodom tužbe za naknadu štete - institucije, države članice te pravne i fizičke osobe ovlaštene su pred Europskim sudom zahtijevati da im institucija EU naknadi štetu koju je uzrokovala protupravnim (ne)djelovanjem.

Nabrojane su tek najvažnije vrste nadležnosti Suda Europske unije. Sud je nadležan i u nekim drugim pitanjima, primjerice, u sporovima između zaposlenih i institucijama EU s tim institucijama. Nadležnost Suda države članice mogu uspostaviti i međusobnim dogovorom (arbitražnom klauzulom) u ugovoru koji je sklopila EU , ili je sklopljen u ime EU.
Pojedinci imaju ograničen pristup Sudu Europske unije. U situacijama kada se za zaštitu svojih prava koja im dodjeljuje novi europski pravni poredak ne mogu obratiti Europskome sudu, ovlašteni su zaštitu potražiti pred nadležnim nacionalnim sudom.

Dodatni izvori informacija:

  • Sud Europske unije:
    • Početna stranica
    • Ustrojstvo i djelovanje Suda
    • Ustrojstvo i djelovanje Općeg suda 
    • Suci
    • Tekstovi koji se odnose na pravila postupka Suda Europske unije
    • Tekstovi koji se odnose na pravila postupka Općeg suda
       
    • Službe Suda:
      • Sudski registar
      • Služba za usmeno prevođenje
      • Služba za tisak i informiranje
      • Knjižnica
      • Istraživanje i dokumentacija
      • Služba za prevođenje tekstova
      • Administracija
         
  • Sud Europske unije: Služba za tisak i informiranje:
    • Priopćenja za tisak

 

  • EUROPA: Europska komisija: O institucijama EU: Sud Europske unije
  • Europski parlament: Fact Sheets (1999. - 2002.): O Sudu Europske unije

Dokumenti i publikacije Suda Europske unije i Prvostupanjskoga suda:

  • Europa: EUR-Lex: Pravni slučajevi
  • Sud Europske unije: Sudska praksa Suda i Prvostupanjskoga suda
    • Numerički popis predmeta (1953. - 1988.) i od 1989. do danas.
    • Pristup sudskoj praksi putem pretraživača (tekstovi presuda, mišljenja i odluka Suda od 1997. nadalje)
  • Sažeci presuda i odluka Suda (Digest of case-law), dostupno na francuskom jeziku
  • Anotacije presuda Suda (Annotations of judgements - Notes de doctrine aux arrets) - kronološki popis presuda s referencama na članke koji su o pojedinoj presudi objavljeni u relevantnim pravnim časopisima, dostupno na francuskom jeziku

Autor: Ivona Ondelj
Dodatne izvore informacija prikupila i nadopunila: Dragana Markanović
Datum posljednje izmjene: 11. ožujka 2011.