naslovnica imo edc info o portalu kontakt naslovnica o europskoj uniji institucije eu agencije eu-a pravo eu publikacije i dokumenti baze podataka eu hrvatska i eu
Europska komisija
Europski parlament
Vijeće EU
Europsko vijeće
Sud Europske unije
Europski revizorski sud
Europski ombudsman
Europska središnja banka
Europska investicijska banka
Europski gospodarski i socijalni odbor
Odbor regija
Ured za publikacije Europske unije
Europski ured za odabir osoblja
Europska škola za javnu upravu
Europski nadzornik zaštite podataka
Naslovnica > Institucije EU > Europski parlament
Europski parlament

Europski parlament (European Parliament) jedino je tijelo na razini Unije koje se izravno bira. Nastao je kad i prva Europska zajednica, tada pod nazivom Skupština, koju su činili delegati nacionalnih parlamenata. Od 1979. godine, zastupnici u Europskom parlamentu biraju se na izravnim izborima svakih pet godina. Budući da je politički legitimitet tog tijela rastao, jačala je i njegova uloga u političkom i pravnom sustavu EU. Lisabonskim ugovorom nastavlja se postupak priznavanja i jačanja uloge Europskog parlamenta kako u zakonodavnom postupku i usvajanju proračuna, tako i u političkom postupku izbora Predsjednika Europske komisije.
Sjedište Parlamenta je u Strasbourgu, a neka zasjedanja i sastanci parlamentarnih odbora održavaju se i u Bruxellesu. Dio parlamentarnih službi smješten je i u Luksemburgu.

Sastav

Državama članicama EU Osnivačkim je ugovorima dodijeljen broj zastupničkih mjesta u Europskom parlamentu. Taj broj donekle odražava veličinu stanovništva država članica. No, kako su razlike u veličini stanovništva članica vrlo velike, bez pretjeranog povećanja broja parlamentaraca nije moguće doista osigurati razmjernu zastupljenost svakog europskog građanina. Lisabonski ugovor potvrđuje maksimalan broj zastupnika od 750, plus jedan zastupnik, koji predstavlja Predsjednika Europskog parlamenta. Broj zastupnika za svaku državu članicu određuje se temeljem načela “opadajuće proporcionalnosti” (degressive proportionality), imajući na umu da, bez obzira na to koliko mala bila država, ona ima pravo na minimum šest zastupnika u Parlamentu, odnosno bez obzira koliko je država velika, ima maksimalno 96 zastupnika (u odnosu na prednoh minimalno 5 zastupnika za male države, i 99 za velike države članice, te ukupan zbroj od 736 zastupnika). Zanimljiva novina uvedena Lisabonskim ugovorom tiče se prijašnje jezične formulacije o sastavu Parlamenta od predstavnika naroda država okupljenih u Zajednici (ČL. 189 UEZ), obzirom da se sada govori o sastavu Parlamenta od predstavnika Unijinih građana (ČL. 14(2) UEU), čime je ponovno naglašen značaj pojma građanstva EU. Izbor zastupnika za Europski parlament organizira se u svakoj državi članici za raspoloživi broj mjesta. Temeljna obilježja izbora za Europski parlament jesu: izravno pravo glasa, proporcionalna zastupljenost i obnovljivi petogodišnji mandat. Iako se zastupnici biraju prema nacionalnim kvotama, oni na europskoj razini nisu politički organizirani na nacionalnom kriteriju, već prema političkim opredjeljenjima. Srodne nacionalne političke stranke organizirane su u stranačka grupacije u Europskom parlamentu. Tako primjerice, u sadašnjem sazivu Parlamenta većinu ima Europska pučka stranka, koalicija nacionalnih stranaka demokratsko-kršćanske orijentacije. Slijede socijalistička stranka i liberalna stranka.
Kao i svaki parlament, i Europski parlament djeluje kroz odbore. Njihov broj i područja koja pokrivaju prati područja nadležnosti EU.

Ovlasti

Tri su bitne funkcije Europskoga parlamenta: zakonodavna funkcija, nadzor nad Europskom komisijom i te usvajanje proračuna EU.
Kroz zakonodavnu ulogu Parlamenta najbolje se može pratiti jačanje uloge tog tijela kroz različite etape razvoja europske integracije. Dok je u njenim začecima Vijeće ministara bilo obvezno prije donošenja konačnog akta zatražiti jedino mišljenje Parlamenta, koje ga nije obvezivalo, danas u mnogim područjima, Parlament odlučuje ravnopravno s Vijećem. Zakonodavni postupak, u kojem se odluka može donijeti samo uz istodobnu suglasnost Vijeća i Parlamenta, naziva se postupkom suodlučivanja i Lisabonskim ugovorom proširen je na oko 40 novih područja. Osim toga, izmjene uvedene Lisabonskim ugovorom predviđaju uvjetovanje sklapanja međunarodnih sporazuma, u područjima za koja vrijedi redovni zakonodavni postupak, dobivanjem suglasnosti od strane Europskog parlamenta (do Lisabonskog ugovora Europski parlament davao je mišljenje, koje Vijeće nije bilo dužno poštovati, osim u slučajevima kada je suglasnost Europskog parlamenta bila obvezna).
Politički nadzor nad Europskom komisijom Parlament provodi pri njenu imenovanju i potom tijekom njezina rada. Do izmjena uvedenih Lisabonskim ugovorom, Parlament se morao složiti s izborom osobe koja će obavljati ulogu predsjednika Europske komisije kojeg je imenovalo Europsko vijeće (iako od ugovora iz Mastrichta Europskog parlamenta ima pravo glasovanjem opozvati Komisiju kao kolektivno tijelo). Navedenim izmjenama Predsjednik Komisije bira od strane Europskog parlamenta na prijedlog Europskog vijeća, a osim toga kaže se da Europskog vijeće kod imenovanja Predsjednika komisije mora voditi računa o ishodima izbora za Europski parlament. Svakako cijeli kolegij Komisije podložan je odobrenju Europskog parlamenta, prije formalnog imenovanja od strane Europskog vijeća. Europska komisija dužna je o svom radu izvještavati Europski parlament, koji je ovlašten postaviti pitanje povjerenja Komisiji, i izgubi li povjerenje, Komisija mora dati kolektivnu ostavku, a Visoki predstavnik Unije mora dati ostavku na dužnost koju obnaša u Uniji. O eventualnim nepravilnostima u radu Komisije, Parlament može doznati, među ostalim, temeljem pritužbi građana Unije, koje pravo im je dodijeljeno Ugovorom iz Maastrichta.
Europski parlament ima važnu ulogu i pri donošenju proračuna EU (koja uloga je posebice ojačana izmjenama uvedenim Lisabonskim ugovorom). Proračun predlaže Komisija, a zajednički ga usvajaju Parlament i Vijeće. Izmjenama uvedenim Lisabonskim ugovorom proširena je primjena postupka suodlučivanja na cijeli proračun EU, čime je ukinuta razlika između obvezujućih i neobvezujućih troškova. U cilju kontrole proračuna uvedeno je donošenje „višegodišnjeg financijskog okvira“ kojeg odlukom usvaja Vijeće (jednoglasno), nakon suglasnosti Europskog parlamenta. Nadalje, ograničenja postavljena „višegodišnjim financijskim okvirom“ obvezujuća su prilikom donošenja proračuna kako za Vijeće, tako i za Europski parlament.


Dodatni izvori informacija:

  • Europski parlament:
    • Početna stranica
    • O Parlamentu
    • Pravila postupka Europskoga parlamenta (Rules of Procedure of the European Parliament)
    • Članovi Parlamenta (sedmi saziv od 2009. do 2014.)
    • Političke grupacije
    • Portal za građane (Citizen's portal)
    • Služba za tisak:
      • Vijesti
    • Parlamentarne aktivnosti:
      • Tijela koja upravljaju radom Parlamenta
      • Plenarna zasjedanja Parlamenta
      • Parlamentarni odbori (peti saziv 1999. - 2004.)
      • Parlamentarni odbori (šesti saziv 2004. - 2009.)
      • Parlamentarni odbori (sedmi saziv 2009. - 2014.) 

         
    • Abecedno kazalo pojmova za brzi pristup sadržaju stranica Parlamenta
    • Plan web stranica Parlamenta
       
  • EUROPA: Europska komisija: O institucijama EU: Europski parlament
  • Europski parlament: Fact Sheets (1999. - 2002.): O Parlamentu:
    • Povijesni pregled
    • Ovlasti Parlamenta
    • Organizacija i djelovanje
    • Izborni postupci
    • Odnosi s nacionalnim parlamentima

Dokumenti i publikacije Europskoga parlamenta:

  • Europski parlament:
    • Kako pronaći dokumente dostupne na web stranicama Parlamenta
    • Vodič za pristup dokumentima Parlamenta - priručnik za korisnike
    • Plenarna zasjedanja: izvještaji, rasprave, zapisnici, usvojeni tekstovi...
    • Radni dokumenti sa sastanaka parlamentarnih odbora
    • Parlamentarna pitanja
    • Studije, radni i referentni dokumenti
    • Registar dokumenata
    • Bilten aktivnosti Europskoga parlamenta
    • Legislative Observatory - baza podataka za praćenje postupka odlučivanja
    • Publikacije Službe za tisak

Autor: Ivona Ondelj
Dodatne izvore informacija prikupila: Dragana Markanović
Datum posljednje izmjene: 11. ožujka 2011.