naslovnica imo edc info o portalu kontakt naslovnica o europskoj uniji institucije eu agencije eu-a pravo eu publikacije i dokumenti baze podataka eu hrvatska i eu
Audiovizualna politika
Borba protiv prijevara
Carinska politika
Ekonomska i monetarna unija
Energija
Informacijsko društvo
Kulturna politika
Ljudska prava
Obrazovanje, izobrazba i mladi
Poduzetništvo
Poljoprivredna politika
Pravosuđe i unutarnji poslovi
Prometna politika
Proračun
Proširenje EU
Razvoj
Regionalna politika
Ribarstvo i pomorska pitanja
Sigurnost hrane
Trgovinska politika
Tržišno natjecanje
Unutarnje tržište
Vanjski odnosi
Zajednička porezna politika
Zajednička vanjska i sigurnosna politika
Zapošljavanje i socijalna pitanja
Zaštita okoliša
Zaštita potrošača
Zdravstvo
Znanost i istraživanje
Naslovnica > Politike i aktivnosti EU > Carinska politika
Carinska politika

Ciljevi i temeljna načela

Carinska politika jedan je od temelja Europske unije. Ona je odigrala ključnu ulogu u stvaranju integriranog unutarnjeg tržišta i zajedničke gospodarske politke. Ona definira jedinstvene obveze u funkcioniranju na vanjskim granicama Unije stvaranjem zajedničkih odredbi o tokovima i oporezivanju dobara uz poštivanje očuvanja okoliša, kulturnih vrijednosti i zaštite različitih djelatnosti sprječavanjem piratstva i krivotvorenja. Stvorena je 1968., dok su granični prijelazi između zemalja članica uklonjeni 1993.godine.

Carinska unija temelji se na odredbama Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Glave I - Sloboda kretanja robe (čl. 23-27) i Glave X - Suradnja u području carina (čl. 135). Čl. 23 utvrđeno je da će carinska unija obuhvaćati ukupnu trgovinu robom, što prvenstveno uključuje zabranu carina i pristojbi s istovrsnim učinkom na uvoz i izvoz robe među državama članicama Unije, kao i primjenu zajedničke carinske tarife na njihove trgovinske odnose s trećim državama.
Pojam carinska unija podrazumijeva prostor na kojem ne postoje unutarnje prepreke kretanju robe, a na robu koja ulazi izvana primjenjuju se zajednička pravila, carine i kvote. Valja istaknuti da je, sukladno odredbama GATT-a i WTO-a, ta vrsta regionalnog trgovinskog sporazuma izuzeta od primjene načela "najpovlaštenije nacije" na nečlanice carinske unije. Odredbe carinske unije osiguravaju zaštitu okoliša te zdravlja i sigurnosti građana, a preduvjet tome je kontrola i otkrivanje zaraženih prehrambenih proizvoda i njihovo vraćanje u matične zemlje. Propisana je i zaštita ugroženih vrsta biljaka i životinja, kulturnih dobara otkrivanjem kretanja ukradenih umjetnina, ali kontrola uključuje i ograničavanje uvoza tehnologija koje bi se mogle koristiti u svrhu stvaranja nuklearnog ili kemijskog oružja.
Sankcije pri otkrivanju krivotvorenih ili piratskih proizvoda uvedene su s ciljem zaštite zakonitih proizvođača (osobito vezano za elektroniku, telekomunikacije i tekstilnu industriju) te zaštite zdravlja otkrivanjem krivotvorenja lijekova.

Zajednička carinska tarifa

Dok sloboda kretanja robe oslikava unutarnju dimenziju carinske unije, carinska tarifa simbolizira njezin vanjski aspekt. Zajedničkom carinskom tarifom (Common External Tariff - CET, Common Customs Tariff - CCT) propisane su carinske pristojbe koje se naplaćuju na uvoz robe u Uniju i predstavljaju prihod proračuna EU. Naime, od 1968. godine države članice nemaju pravo samostalno voditi carinsku politiku. O njoj se odlučuje zajednički na razini Unije, a imajući u vidu obveze preuzete međunarodnim sporazumima.

Carine na uvoz industrijskih proizvoda u EU u prosjeku iznose 4%, ali se uvelike primjenjuju povlaštene stope i često slobodan uvoz za robu iz susjednih država, iz gospodarstava u razvoju i u tranziciji, te iz država kandidatkinja za članstvo u EU. Osim toga, Ugovorom o Europskome gospodarskom prostoru (EEA) Norveškoj, Islandu i Lihtenštajnu zajamčen je neograničen pristup Europskoj carinskoj uniji i uživanje temeljnih sloboda unutarnjeg tržišta. To vrijedi i za Švicarsku, bivše britanske, francuske i portugalske kolonije u Africi, karipske i pacifičke države, države Sredozemlja (uključujući države na Balkanu), kao i države kandidatkinje za članstvo u EU. Dakle puna primjena Zajedničke carinske tarife ograničena je na trgovinu s razvijenim državama poput SAD-a, Kanade i Japana.

Jedinstvena carinska deklaracija

Učinkovita carinska unija pretpostavlja da se tarifa mora primjenjivati prema istovjetnim pravilima u svim državama članicama. Želeći osigurati jasnoću i jednolikost primjene carinskih propisa te otkloniti rizik različitih interpretacija ili pravnih nedoumica, Europska unija donijela je Jedinstvenu carinsku deklaraciju (Community Customs Code - CCC) u kojoj je prikupljeno i izloženo ukupno zakonodavstvo koje se odnosi na trgovinu Unije s trećim državama.

Deklaracija jednoznačno određuje osnovne pojmove vezane uz carnisku uniju, npr. carinski prostor, postupak carinjenja i utvrđivanje vrijednosti robe, pravila o podrijeklu robe, tranzit robe (TIR i ATA karneti).

Tehnički instrumenti

Nomenklatura zajedničke carinske tarife (pdf) (CCTN), vrlo je važan instrument, ne samo za prikupljanje carina, već i za statističko praćenje vanjske trgovine, a posredno i za primjenu posebnih mjera u sklopu trgovinske, poljoprivredne, fiskalne i monetarne politike. Upravo zato što služi u carinske i statističke svrhe, češto se upotrebljava izraz "kombinirana nomenklatura" (combined nomenclature). Ona se zasniva na međunarodnoj klasifikaciji Harmoniziranog sustava, koju sastavlja Svjetska carinska organizacija a EU je dopunjuje svojim potpodjelama, tzv. CN podnaslovima (CN subheadings).

Usporedno s uvođenjem kombinirane nomenklature uspostavljena je baza podataka TARIC (Integrated Community Tariff database), koja pruža uvid u relevantne carinske odredbe ovisno o CN kodu pojedine robe i na taj način daje potrebne informacije nadležnim nacionalnim carinskim službama.

Moderno administrativno upravljanje sve više se služi kompjutorskim tehnologijama i metodama. Stoga je EU uspostavila nekoliko kompjuterskih sustava, npr. CIS (Customs Information System), kako bi unaprijedila suradnju država članica i osigurala bolju primjenu carinskih propisa.

Postupak odlučivanja

Komisija je zadužena za inicijative u pogledu razvoja carinske politike i za predlaganje carinskih propisa. Također, ovlaštena je voditi bilateralne i multilateralne pregovore o carinama, od kojih su najvažniji pregovori u sklopu Svjetske trgovinske organizacije (WTO).
Vijeće kvalificiranom većinom odlučuje o carinskim propisima i utvrđuje Zajedničku carinsku tarifu.
Nacionalne carinske službe država članica zadužene su za svakodnevnu operativnu provedbu carinske politike. One prikupljaju carinske pristojbe, naplaćuju trošarine i PDV na uvezene proizvode, te brinu o poštivanju uvoznih kvota i drugih ograničenja.

Strategija razvoja

Carinska unija uspostavljena je 1. srpnja 1968. godine, a stvaranjem unutarnjeg tržišta 1993. godine uklonjena su preostala ograničenja slobodnom kretanju robe.
Budući da carinska politika nije statična ona mora pratiti nove tehnološke i političke izazove koji se postavljaju pred Uniju. Prvenstveno se misli na važnost kontrole vanjskih granica proširene EU s 27 članica, s obzirom na to da ukidanje unutarnjih kontrola povećava rizik nezakonite trgovine, prijevara i utaja.

Strateški su ciljevi Europske unije u području carinske politike:

  • stvoriti okvir utemeljen na transparentnim i postojanim pravilima koja su prikladna za razvoj međunarodne trgovine;
  • pružiti državama članicama potrebne resurse i
  • zaštititi društvo od nepoštene trgovine i brinuti o njegovim financijskim, gospodarskim, zdravstvenim i ekološkim interesima.

Sukladno mjerama iz programa (Customs 2013) nastoji se koordinirati rad carinskih službi u zemljama članicama u cilju omogućavanja djelovanja unutrašnjeg tržišta EU. Njime se nastoji pojednostaviti carinski sustav i zaštiti tržište i građane od prijevare. Aktivnosti koje se financiraju kroz program su razvoj informatičkih sustava za razmjenu podataka i stvaranje elektroničkih baza podataka.
Indirektna (nefinancijska) korist od sudjelovanja u navedenom program odnosi se na upoznavanje s pravnom stečevinom EU iz djelokruga ovlasti carinske službe, obuka i obrazovanje, te upoznavanje s funkcioniranjem i modernizacijom carinskih IT sustava interoperabilnosti i interkonektivnosti za zemlje članice EU.
Programom upravlja Europska Komisija – Glavna uprava za poreze i carinsku uniju (DG TAXUD) uz podršku Odbora Customs 2013 programa (Customs 2013 Committee), kojeg sačinjavaju predstavnici carinskih službi svih zemalja članica programa. Republika Hrvatska u glavnom Odboru programa ima status promatrača dok ne postane punopravna članica EU.
međunarodne suradnje.

Institucije:

 

  • Europska komisija: Opća uprava za oporezivanje i carinsku uniju, povjerenik je Algirdas Šemeta
  • Europski parlament: Odbor za pravne poslove i unutarnje tržište, Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača 
  • Vijeće Europske unije: Konkurentnost (unutarnje tržište, gospodarstvo i istraživanje)
  • Europski ombudsman
  • Europol
  • Svjetska carinska organizacija - WCO
  • Svjetska trgovinska organizacija - WTO




Autorica: Božena Gulija
Izmjenila i nadopunila: Sanja Božić
Datum posljednje izmjene: 18. siječnja 2011.