naslovnica imo edc info o portalu kontakt naslovnica o europskoj uniji institucije eu agencije eu-a pravo eu publikacije i dokumenti baze podataka eu hrvatska i eu
Audiovizualna politika
Borba protiv prijevara
Carinska politika
Ekonomska i monetarna unija
Energija
Informacijsko društvo
Kulturna politika
Ljudska prava
Obrazovanje, izobrazba i mladi
Poduzetništvo
Poljoprivredna politika
Pravosuđe i unutarnji poslovi
Prometna politika
Proračun
Proširenje EU
Razvoj
Regionalna politika
Ribarstvo i pomorska pitanja
Sigurnost hrane
Trgovinska politika
Tržišno natjecanje
Unutarnje tržište
Vanjski odnosi
Zajednička porezna politika
Zajednička vanjska i sigurnosna politika
Zapošljavanje i socijalna pitanja
Zaštita okoliša
Zaštita potrošača
Zdravstvo
Znanost i istraživanje


Njemačka novinarka: Pregovori Srbije za članstvo u EU označit će kraj krvavih balkanskih ratova 29.7.2013.

Nakon mnogih godina sukoba, srbijanski čelnici konačno dolaze na događaje na kojima prisustvuju i predstavnici Kosova. Krvavi balkanski ratovi 90-ih i višestoljetni srpsko-albanski sukobi završili su sa (privremenom) suradnjom, a ne samo sa oružanim primirjem, piše Elizabeth Pond, njemačka novinarka.


Europska unije raste na 28 članica, a hrvatsko gospodarstvo i dalje stagnira 8.7.2013.
Dobro došla, Hrvatska! 1.7.2013.
Hrvatska ulazi u Europsku uniju 1.7.2013.
Hrvatska postaje 28. država članica Europske unije 28.6.2013.
Proširenje EU

Osnovne značajke proširenja

Europska zajednica za ugljen i čelik (European Coal and Steal Community- ECSC) osnovana je Pariškim ugovorima koji su stupili na snagu 1951., dok su Europska ekonomska zajednica (European Economic Community - EEC) i EURATOM osnovane Ugovorima iz Rima 1958. godine. Taj je proces započelo šest država osnivačica: Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg i Nizozemska. Nakon toga uslijedili su valovi proširenja članstva Europskih zajednica, i to priključenjem sljedećih država:


1973
. - Danska, Irska i Velika Britanija
1981. - Grčka
1986. - Portugal, Španjolska
1995. - Austrija, Finska i Švedska
2004. - Cipar, Češka Republika, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka, Slovenija
2007. – Bugarska, Rumunjska


Posljednje, peto proširenje Europske unije odvijalo se u dvije etape: 1. svibnja 2004. Uniji se priključilo 8 bivših komunističkih zemalja iz srednje i istočne Europe te Malta i grčki dio Cipra, a 1. siječnja 2007. pridružile su im se Bugarska i Rumunjska. Peto proširenje je jedinstveno u pogledu veličine kao i različitosti novih članica. Naime, površina EU povećana je za oko 50 posto, broj stanovnika Unije porastao je na preko 490 milijuna, ali raste i bogatstvo tradicija, jezika i kultura.

Zemlje kandidatkinje za članstvo u Europskoj uniji su Hrvatska i Turska koje su započele pregovore o članstvu te Makedonija za koju još nije definiran datum početka pregovora. Zemlje potencijalni kandidati su: Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Srbija.


Kopenhagenski i Madridski kriteriji

Kopenhagenski kriteriji predstavljaju uvjete koje država treba ispuniti kako bi postala kandidatom za članstvo u EU. Izglasani su na sastanku Europskoga vijeća u Kopenhagenu 1993. godine i odnose se na:

  • stabilnost institucija koje jamče demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava i prava i zaštitu manjina;
  • tržišno gospodarstvo i konkurentnost gospodarstva;
  • mogućnost preuzimanja obveze članstva uključujući ciljeve političke, ekonomske i monetarne unije.

Madridski kriteriji predstavljaju dodatan uvjet sa sastanka Europskoga vijeća održanog u Madridu u prosincu 1995. godine i odnose se na mogućnost prilagodbe javne uprave standardima i normama EU.

Pregled događanja i dokumenata ključnih za proširenje EU

Pravni je temelj proširenja EU članak 49 Ugovora o EU. Pretpristupna strategija dogovorena na sastanku Europskoga vijeća u Essenu potkraj 1994. godine temelji se na tri ključna elementa:

  • provedba Europskih ugovora,
  • Phare - program financijske i tehničke pomoći, te
  • "strukturirani dijalog" država članica i država kandidatkinja.

Europski ugovori pravni su temelj za bilateralne odnose između država kandidatkinja i EU. Europske zajednice potpisale su slične ugovore (Association Agreements) s Turskom (1963.), s Maltom (1970.) i s Ciprom (1972.). Carinska unija s Turskom stupila je na snagu 1995. godine.

U srpnju 1997. Europska komisija predstavila je dokument pod nazivom Agenda 2000 u kojem su izložene opće perspektive razvoja proširene EU, ali i ključni izazovi koji se pred Unijom nalaze, poput primjerice onih financijskih.

Na sastanku Europskoga vijeća u Luksemburgu u prosincu 1997. godine odlučeno je o proceduri pregovora za članstvo u EU. Sam proces proširenja obuhvaća:

  • Europsku konferenciju (European conference), multilateralni okvir otpočet 12. ožujka 1998. godine koji obuhvaća deset srednjoeuropskih država, Cipar i Tursku.
  • Proces pristupanja (Accession process), započet 30. ožujka 1998. godine, koji sadrži više faza npr. napredna pretpristupna strategija, pregovori, screening i proces revizije.
  • Pregovore o pristupanju (Accession negotiations), koje je Europsko vijeće prema preporuci Europske komisije započelo 31. ožujka 1998. godine s Ciprom, Češkom Republikom, Mađarskom, Poljskom i Slovenijom. Malta, koja je 1996. godine zamrznula svoju zamolbu za članstvo, vratila se pregovorima u listopadu 1998.

Na sastanku Europskoga vijeća u Luksemburgu također je istaknuta važnost sudjelovanja država kandidatkinja u programima i agencijama u sklopu pretpristupne strategije, kao i pretpristupne strategije za Cipar i Europske strategije za Tursku. Stoga su državama kandidatkinjama tom prilikom ponuđeni brojni i različiti programi financijske pomoći, poput programa Phare, ISPA ili SAPARD. Područja koja obuhvaćaju inicijative i programe EU vrlo su raznovrsna.

Od 2007. godine Europska unija otvorila je novi program pretpristupne pomoći IPA (Instrument for Pre-Accession) koji objedinjuje prethodne programe. Program IPA uspostavljen je Uredbom Vijeća EU za razdoblje 2007 – 2013. (1085/2006) i IPA provedbenom Uredbom EK-a (718/2007). IPA program zamijenio je program CARDS i pretpristupne programe PHARE, ISPA i SAPARD.

Osnovni ciljevi programa su pomoć državama kandidatkinjama i državama potencijalnim kandidatkinjama u usklađivanju nacionalnog zakonodavstva i provedbi pravne stečevine EU te priprema za korištenje strukturnih i Kohezijskog fonda. IPA program je Hrvatskoj otvoren od 2007. godine do njezinog pristupanja Europskoj uniji. Program IPA ima pet komponenti: Pomoć u tranziciji i izgradnja institucija; Prekogranična suradnja; Regionalni razvoj; Razvoj ljudskih potencijala; i Ruralni razvoj. (Više o prpgramu IPA Vidi u rubrici: Hrvatska i EU, Program IPA).

Jednom na godinu Europska komisija izdaje izvještaj (Opinion) o stanju i razvoju u procesu prilagodbe acquisu u državama kandidatkinjama. Dokument služi kao temelj za odluke Vijeća o nastavku pregovora ili o njihovom proširenju na ostale države članice a na temelju pristupnih kriterija.

Europska komisija od 2005. godine redovito podnosi Vijeću ministara izvješća o napretku država kandidatkinja i potencijalnih kandidata na njihovu putu prema EU, uključujući primjenu i provedbu europskih normi. Izvješća predstavljaju temelj za procjenu i preporuke koje će Komisija iznijeti u strateškom dokumentu, a cilj im je omogućiti Europskom vijeću da donese odluku o daljnjim koracima.

Europsko vijeće u Helsinkiju održano u prosincu 1999. potvrdilo je još jednom proces proširenja i pretpristupnu strategiju započetu u prosincu 1997. godine te važnost sudjelovanja skupine država kandidatkinja u programima EZ-a. Tom je prilikom grupa država kandidatkinja proširena na 13 država.

Na sastanku Europskoga vijeća u Kopenhagenu, održanom u prosincu 2002. godine, zaključeni su pristupni pregovori između EU i Cipra, Češke Republike, Estonije, Mađarske, Latvije, Litve, Malte, Poljske, Slovačke i Slovenije.

Na sastanku Europskoga vijeća u Bruxellesu u prosincu 2004. godine zaključeni su pristupni pregovori između Europske unije i Bugarske i Rumunjske.

Stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora 1. prosinca 2009., uklonjena je prepreka daljnjem proširenje Europske unije, budući da je Ugovor iz Nice predviđao je Uniju koja nema više od 27 zemalja članica.

Proces pristupanja EU

Ugovor o pristupanju s 10 zemalja koje su pristupile Uniji u prvom valu potpisan je 16. travnja 2003. godine u Ateni. Države iz srednje i istočne Europe te Malta i grčki dio Cipra postali su punopravnim članicama EU-a 1. svibnja 2004. godine nakon referenduma održanih u svakoj od država. Europsko vijeće potvrdilo je 17. prosinca 2004. godine zaključenje pregovora s Bugarskom i Rumunjskom. Ugovor o pristupanju s Bugarskom i Rumunjskom potpisan je 25. travanja 2005. godine u Luksemburgu, a stupio je na snagu 1. siječnja 2007. te od tada Europska unija ima 27 država članica.


Institucije nadležne za proširenje

Svaka od država kandidatkinja sastavlja svoje pregovaračke pozicije za pregovore za svako od 35 poglavlja acquisa.

  • Rotirajuće predsjedništvo Vijeća ministara svakih šest mjeseci izdaje pregled tijeka pregovora po poglavljima acquisa postignuto između Vijeća i čelnih ljudi u procesu pregovora na razini ministara ili njihovih zamjenika.
  • Europska komisija je institucija koja predlaže zajedničke pregovaračke stavove EU i to za svako od poglavlja u nadležnosti EU. Njezina Opća uprava za proširenje (povjerenik za proširenje i Europsku politiku susjedstva Štefan Füle) u stalnom je kontaktu s nadležnom javnom upravom u državi kandidatkinji.
  • Europski parlament kontinuirano je informiran o napretku postignutom u procesu pregovora te njegovi odbori daju odobrenja za pristupne ugovore. Za proširenje nadležan je parlamentarni Odbor za vanjske odnose. Svaka od država članica trebala bi ratificirati pristupne ugovore, a to još jednom zahtijeva odobrenje Parlamenta.

Autor: Aida Liha
Dopune unio: Krševan Antun Dujmović
Datum posljednje izmjene: 18. svibnja 2010.