naslovnica imo edc info o portalu kontakt naslovnica o europskoj uniji institucije eu agencije eu-a pravo eu publikacije i dokumenti baze podataka eu hrvatska i eu
Audiovizualna politika
Borba protiv prijevara
Carinska politika
Ekonomska i monetarna unija
Energija
Informacijsko društvo
Kulturna politika
Ljudska prava
Obrazovanje, izobrazba i mladi
Poduzetništvo
Poljoprivredna politika
Pravosuđe i unutarnji poslovi
Prometna politika
Proračun
Proširenje EU
Razvoj
Regionalna politika
Ribarstvo i pomorska pitanja
Sigurnost hrane
Trgovinska politika
Tržišno natjecanje
Unutarnje tržište
Vanjski odnosi
Zajednička porezna politika
Zajednička vanjska i sigurnosna politika
Zapošljavanje i socijalna pitanja
Zaštita okoliša
Zaštita potrošača
Zdravstvo
Znanost i istraživanje


Komisija: Latvija primjer kako koristiti programe pomoć 4.11.2011.

Europska komisija priopćila je da je trogodišnji program pomoći Latviji, vrijedan 7,5 milijardi eura koji bi trebao isteći sljedećeg mjeseca, primjer za ostatak Europske unije. Govoreći nakon sastanka s latvijskim premijerom Valdisom Dombrovskisom održanim u četvrtak 3. studenog, predstavnica EK-a Gabriele


Razvoj

Ciljevi

Politika razvoja je centar vanjskog djelovanja EU, zajedno sa sigurnosnom, vanjskom politikom i politikom trgovine.
Primarni i sveobuhvatni cilj razvojne politike (development policy) EU je iskorjenjivanje siromaštva u kontekstu održivog razvoja, uključujući i postizanje Milenijskih razvojnih ciljeva (MDG). Djelovanje EU u području razvoja temelji se na Europskom Konsenzusu o razvoju, potpisan 20. prosinca 2005. od strane Vijeća, Europskog parlamenta, Komisije i država članica EU.
Uz spomenute ekonomske i socijalne ciljeve, ključan je i politički cilj jačanja demokracije i vladavine prava te promicanje poštivanja ljudskih prava, temeljnih sloboda, mira, ravnopravnost spolova, vladavine zakona, solidarnosti i pravednosti. Europska zajednica je svoj doprinos usmjerila na određena područja intervencije, odgovarajući na potrebe zemalja partnera. Kao najveći svjetski donator službene razvojne pomoći, EU se, u posljednjih nekoliko godina snažno zalaže za poboljšanje učinkovitosti pomoći, što je i rezultiralo usvajanjem ambiciozne Pariške deklaracije o učinkovitosti pomoći u 2005.
U 2005., EU je uvela primjenu pristupa Politike koherentnosti razvoja, koja može ubrzati napredak prema UN-ovim Milenijskim razvojnim ciljevima, u slijedeća 12 područja politike:

  • trgovina
  • okoliš i klimatske promjene
  • sigurnost
  • poljoprivreda
  • bilateralne sporazume o ribarstvu
  • socijalne politike (zapošljavanje)
  • migracije
  • istraživanje / inovacija
  • informacijska tehnologija
  • prijevoz i energiju

Politika koherentnosti razvoja igra ključnu ulogu u jačanju doprinosa EU za napredak zemalja u razvoju prema Milenijskim razvojnim ciljevima. Cilj je povećanje pozitivnog utjecaja tih politika na partnerske zemlje, kao i ispravnost nedosljednosti.


Zajednička vizija razvoja

Europski Konsenzus o razvoju identificira zajedničke vrijednosti, ciljeve, načela i obveze koje će Europska komisija i države članice EU implementirati u svoje razvojne politike, a osobito:

  • smanjenje siromaštva - posebno s naglaskom na Milenijske ciljeve razvoja, potom održivi razvoj, HIV/AIDS-a, sigurnost, sprječavanje sukoba, prisilne migracije, i sl., s ciljem sprovođenja pravične globalizacije.
  • razvoj temeljen na europskim demokratskim vrijednostima - poštivanje ljudskih prava, demokracije, temeljnih sloboda i vladavine prava, dobrog upravljanja, ravnopravnosti spolova, solidarnosti, socijalne pravde i djelotvorna multilateralna aktivnost, posebice kroz UN.
  • zemlje u razvoju imaju odgovornost za vlastiti razvoj - na temelju nacionalne strategije razvijene u suradnji s nevladinim tijelima, te mobiliziranje domaćih resursa. EU pomoć će biti usklađena s ovim nacionalnim strategijama i postupcima.

Pravna osnova i instrumenti provedbe

Premda počeci razvojne politike Zajednice sežu u vrijeme potpisivanja Rimskih ugovora, tek je stupanjem na snagu Ugovora iz Maastrichta 1993. godine uspostavljena pravna osnova (čl. 177-181) za daljnu razvojnu suradnju EU.
Politika razvojne suradnje EU provodi se preko širokog spektra pravnih i financijskih instrumenata koji odražavaju heterogenost odnosa Unije sa zemljama u razvoju. Pravni instrumenti mogu biti unilateralni ili temeljeni na konvencijama odnosno međunarodnim ugovorima.
Unilateralni mehanizmi počivaju, s jedne strane, na čl. 133 Ugovora o funkcioniranju Europske unije, koji se tiče zajedničke trgovinske politike i temelje se na Generaliziranom preferencijalnom sustavu (Generalised System of Preferences - GSP), koji proizvodima iz zemalja u razvoju olakšava pristup zajedničkom tržištu EU, i s druge na čl. 308, koji omogućuje razvoj financijske i tehničke pomoći azijskim i latinskoameričkim zemljama kao i tematske akcije u pomoći u hrani, financijskoj pomoći, borbi protiv AIDS-a itd.
Konvencije odnosno međunarodni sporazumi s trećim zemljama sklapaju se uglavnom na temelju čl. 130 Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Ti sporazumi mogu biti multilateralni, kad Zajednicu povezuju s velikim brojem partnerskih zemalja (npr. Sporazum iz Cotonoua), i bilateralni, kad se tiču odnosa između Zajednice i pojedinih zemalja (svaka od zemalja Magreba).
Izdvajanja iz proračuna EU za potrebe razvojne pomoći provode se u skladu sa geografskim i tematskim/sektorskim pristupom. Geografski pristup usmjeren je na tri područja - Mediteran, Aziju i Južnu Ameriku te Južnu Afriku, a pomoć tim područjima pruža se uglavnom u obliku donacija za financijsku, tehničku i gospodarsku suradnju. Sektorski pristup koristi specifične proračunske glave za zemlje korisnice diljem svijeta, pri čemu su najvažniji aspekti pomoć u hrani, humanitarna pomoć i suradnja s nevladinim organizacijama. Osim iz proračunskih sredstava, razvojna suradnja financira se iz dodatnih instrumenata: Europskoga razvojnog fonda (European Development Fund - EDF), koji iz doprinosa zemalja članica financira provedbu svake pojedine konvencije na petogodišnjoj osnovi te Europske investicijske banke (European Investment Bank - EIB), koja daje zajmove u kontekstu svojih vanjskih aktivnosti, Bretton Woods institucija, Afrička banka za razvoj, Afrička unija / Komisija, G-8 i druge.
Koordinacija aktivnosti država članica u razvojnoj politici oslanja se uvelike na rad Opće uprave Europske komisije za razvoj sa generalnim direktorom Fotiadis Fokion (na čelu s povjerenikom Andris Piebalgs), zadužene za formuliranje razvojne politike EU na globalnoj i sektorskoj razini i programiranje korištenja financijske pomoći iz proračuna Komisije za provedbu te politike, a važnu ulogu ima i Odbor Europskoga parlamenta za razvoj, kao i Zajednički ACP-EU parlamentarni odbor.


Autor: Igor Vidačak
Izmjenila i nadopunila: Jelenna Isaković
Datum posljednje izmjene: 21. siječnja 2011.